O blažene noći koja spaja zemlju s nebom, a čovjeka sa stvoriteljem“, veli hvalospjev uskrsnoj svijeći. Misterij te noći je velik jer spaja nespojivo: nebo i zemlju, čovjeka i Boga. Stoga kršćani, već od najranijih vremena i bdiju za vrijeme te noći kako bi spremni dočekali ostvarenje svoga velikog misterija, t.j. prijelaz iz zemlje u nebo i tako postali božanski sinovi i kćeri. Eto to je uskrs: prijeći iz zemaljskog u nebesko, iz ljudskog u božansko. A vjernici u Boga su već i prije Krista bdjeli za vrijeme ove noći jer su se prisjećali oslobođenja Božjeg naroda iz egipatskog ropstva, što je slika ovoga našega uskrsnog oslobođenja od zemaljskog i smrtnog.”

 

 

Slično je i s nama danas: Bog svoje vjernike oslobađa od zala, zabluda, grijeha, nečovječnosti, sebičnosti i nedostojanstva. Osnovni termin koji je i u Bibliji naglašen je polazak u novi život. To je nužno. Nužno je ostaviti Egipat i ljude koji slave krive bogove i poći za pravim Bogom Spasiteljem te ga častiti i štovati.

Tko se ne odluči na polazak, ostaje u ropstvu dosadašnjeg vlastitog života, vlastitih navika i zabluda i nikako ne da šansu svojim dobrim željama i čežnjama svoga srca. To je tragična varka za čovjeka jer ga novac, prestiž, moć i dalje drže zarobljenikom koji ne može osjetiti ljepotu života s Bogom.

Cilj oslobođenja iz Egipta je sasma jasan: svi se moraju na Sinaju susresti s Bogom! Taj susret mora izmijeniti svakog pojedinca, svako srce tako da zablista dobrotom, ljubavlju i poštenjem. To je moguće jer pri tom susretu Bog svakome daruje spoznaju svoga Zakona, t.j. spoznaju puta prave slobode. Po tom zakonu sam Bog vodi čovjeka kako bi mogao sebe ostvariti u potpunosti. Ako je istina da je nedostatak slobode zapravo nemogućnost vlastitog ostvarenja, za vrijeme ove noći taj nedostatak biva uklonjen jer svaki čovjek postaje slobodan za ljubav, za dobro, za poštenje. Ove noći čovjek je po prvi put mogao shvatiti svoje dostojanstvo, svoju osobnost i svoj poziv na život i zajedništvo s Bogom. Stoga će pobožni židovi do dana današnjega ponavljati „Čuj, Izraele, poštuj Gospodina Boga svoga i poštuj njegove zapovijedi, hodi u njegovoj svjetlosti jer to je Bogu milo i jer ti je On to objavio.“ Dakle, osnovni zov Uskrsa je oslobođenje za Boga koje ima nekoliko dimenzija: čovjek je doveden do toga da može učiniti savez s Bogom živim i jakim i da s njim uspostavi nezamislivi savez intimnosti. U toj intimnosti života s Bogom čovjek otkriva vrhovnu istinu o sebi, kao i slobodu da tu istinu ostvari. I, doista, svete li ove noći!

S druge strane, prorok Ezekiel nas upozorava na još nešto: Izrael je sve onečistio svojim ponašanjem i životom dok je još bio u svojoj zemlji, i Bog ga je, stoga, rasuo po svim narodima. Dakle, ono egipatsko oslobođenje je promašeno: čovjekova sudbina ponovno postade lutanje, bijeg od sebe i ropstvo. Čovjek bi se želio opet vratiti, ali bez Boga to ne ide. Samo ih Bog može ponovno vratiti. „Očistit ću vas vodom čistom i bit ćete očišćeni“. Eto, bitno je očišćenje koje se može dogoditi samo ako čovjek promijeni svoje srce koje ga vuče u ropstvo. Stoga je on rob. „Dat ću vam novo srce“ veli Bog. Evo, to se upravo u ovoj noći događa: Bog nam stvara novo srce. Isus Krist je vječnom Ocu platio otkupninu za Adamov grijeh i svojom prolivenom krvlju uništio osudu staroga grijeha. Dakle, Krist je naš Spasitelj koji nas je ponovno priveo Ocu da nas On može priviti na svoje grudi. I to je pravo i istinsko oslobođenje da možemo biti i živjeti slobodu sinova Božjih, slobodu Uskrsa.

Taj privilegij, odnosno pravednost, darovana nam je ove noći Kristovim uskrsnućem, a mi je primamo sakramentima krštenja i Euharistije. Stoga se i radujemo jer je ovo noć našega oslobođenje, posinjenja i slobode, tj. noć novoga čovjeka, novoga stanja, novoga čovječanstva jer sve što je porušeno nanovo se obnavlja, ono što je ostarjelo se pomlađuje i sve se, po Kristovi uskrsnuću, vraća na početak kako ga je htio i stvorio Bog Otac.

 

 

Služba svjetla

 

Molitveno slavlje započinje u tišini, nastavljajući se na tišinu kojom je završilo bogoslužje Muke Gospodinove. Predvoditelj slavlja započne slavlje riječima uvoda:

P.    Isusovom smrću, bilježi evanđelist Luka, »nasta tama po svoj zemlji – sve do ure devete, jer sunce pomrča« (Lk 23, 44). Pobuna protiv Boga rađa tamom; ostavlja čovjeka u tmini, u smrtnosti, u sjeni smrtnoj. Ali Bog ne ostavlja čovjeka. Silaskom u smrt Krist je rasvijetlio smrt, raspršio njezine tmine i obasjao put do novoga života u Očevoj vječnosti.

I noć u kojoj smo okupljeni omogućuje nam doživjeti snagu svjetla. Kao što je u tami potrebno svjetlo, tako je ljudskomu životu potreban božanski život. Stoga u slavlju vazmenoga bdjenja, u slavlju Gospodinova uskrsnuća, posebno mjesto ima znak svjetla. Krist koji za sebe reče »Ja sam svjetlost svijeta«, zbiljnost te riječi otkriva u svome uskrsnuću iz tame smrti. On je Svjetlo istinsko koje dođe svijet, svjetlo istinsko koje raspršuje tamu smrti, svjetlo istinsko koje razotkriva svaki grijeh i svako zlo, svjetlo istinsko koje sjaji svjetlošću Božje vječnosti.

S tim mislima večerašnje slavlje započinjemo u okupljenosti oko svijeće; u zrakama svjetla koje miluju naša lica kušamo snagu Božje rasvjetljujuće prisutnosti. »Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist.« (Ef 5,14).

 

Bog mi je svjetlost i spasenje,
koga da se bojim.

On je štit života moga,
pred kime da strepim.

Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:

da živim u Domu Gospodnjem
sve dane života svoga,

da uživam milinu Gospodnju
i Dom njegov gledam.

Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, usliši me!

Moje mi srce govori: »Traži lice njegovo!
Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim.

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.

U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek bude srce tvoje:
u Gospodin se uzdaj!   
(Ps 27, 1.4.7-9.13-14)

Ljubim te, Gospodine,
kreposti moja!

Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!

Gospodine, ti moju svjetiljku užižeš,
Bože, tminu moju obasjavaš.             
(Ps 18, 2-3.29)

 

 

 

Služba Riječi

 

Ovdje su donesena tri starozavjetna čitanja te poslanica i evanđelje iz Vazmenoga bdjenja. Predlaže se da se navještaj tih odlomaka rasporedi među članovima obitelji, prema prilikama i mogućnostima. Iza svakoga čitanja slijede Otpjevni psalam i Molitva, koju izgovara predvoditelj slavlja.

 

 

Prvo čitanje                        

Post 1, 1.26-31a

Vidje Bog sve što je učinio: i bijaše vrlo dobro.

Čitanje Knjige Postanka

U početku stvori Bog nebo i zemlju. I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!«

Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,
na sliku Božju on ga stvori,
muško i žensko stvori ih.

I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!« I doda Bog: »Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života – neka je za hranu sve zeleno bilje!« I bi tako. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan šesti.

Riječ Gospodnja.

 

 

Otpjevni psalam      

Ps 104, 1-2a. 5-6. 10.12. 13-14. 24.35c

Pošalji duha svojega.

Pripjev:  

Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje!

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!
Gospodine, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom,
svjetlošću ogrnut kao plaštem!

Zemlju si stavio na stupove njene:
neće se poljuljati u vijeke vjekova,
pokrio si je vodama bezdanim ko haljinom,
iznad bregova stajahu vode.

Izvore svraćaš u potoke
što žubore među brdima.
Uz njih se gnijezde ptice nebeske
i pjevaju među granama.

Ti natapaš bregove iz dvorova svojih,
zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
Ti daješ te niče trava za stoku
i bilje na korist čovjeku
da izvede kruh iz zemlje.

Kako su brojna tvoja djela, Gospodine!
Sve si to mudro učinio:
puna je zemlja stvorenja tvojih.
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!

P.    Pomolimo se.

Bože, ti si čovjeka divno stvorio, a još divnije otkupio.
Daj da se snagom duha tako opiremo zavodljivosti grijeha
da zaslužimo doći k vječnim radostima.
Po Kristu Gospodinu našemu.

 

 

 

Poslanica    

Rim 6, 3-11

Krist, pošto uskrsnu od mrtvih, više ne umire.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.

Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha. Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!

Riječ Gospodnja.

 

 

Otpjevni psalam      

Ps 118, 1-2.16-17.22-23

Pripjev:   Aleluja! Aleluja! Aleluja!

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«

Gospodnja se uzdignu desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti
i kazivati djela Gospodnja.

Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!

 

 

 

 

Evanđelje   

Mt 28, 1-10

Uskrsnu i ide pred vama u Galileju.

Pjevano evanđelje množe se sluišati na ovoj poveznici: Evanđelje po Mateju.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe.

A anđeo progovori ženama: »Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam.«

One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: »Zdravo!« One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: »Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!«

Riječ Gospodnja.