MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Probode mu bok i odmah potekoše krv i voda.
ČITANJA:
Hoš 11,1.3-4.8c-9; Otp. pj.: Iz 12,2-3.4b-6; Ef 3,8-12.14-19; Iv 19,31-37
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela
Na župni blagdan Presvetog Srca Isusova svečanu svetu misu predvodio je don Franko Prnjak, župnik u župi sv.Ivana Krstitelja u Kaštel Starom. Pored njega i našeg župnika don Mate na misi je bilo još četvoro svećenika iz drugih župa.
Nakon pjevanog ulaska i uvodnog obreda u Crkvi uslijedila je procesija oko župne crkve i groblja.
Don Franko je imao jaku propovijed u kojoj se mogao prepoznati svatko od nas.
Viniški župni zbor pod vodstvom Jasne Radović svojim predivnim i glasnim pjevanjem je, kao i uvijek u ovakvim prigodama, uveličao slavlje ovog velikog blagdana. Posebice je dojmljivo kad izvode vinišku pjesmu posvećenu Presvetom Srcu Isusovu.
Na kraju svete mise župnik don Mate je dao završnu riječ te zahvalu svećenicima koji su se odazvali i sudjelovali u ovom misnom slavlju, a posebice donn Franku koji je predslavio svetu misu i imao snažnu propovijed. Također se zahvalio i svima koji su dali svoj doprinos da bi ovo slavlje našeg župnog blagdana bilo na ovoj visokoj razini.
Pobožnost Srcu Isusovu seže u srednji vijek gdje su duhovni pisci (osobito sv. Bernard) širili pobožnost prema muci Isusovoj, razmatrajući osobito njegove rane, među kojima se isticala rana na boku, odnosno, probodeno srce. Tako je npr. pobožnost prema Isusovom probodenom srcu zabilježena osobito u samostanu Helfta u Saskoj početkom 14. st. i općenito u Njemačkoj u dominikanskim samostanima. U novootkrivenim zemljama ovu su pobožnost širili isusovci.
Ova je pobožnost ušla u liturgiju tek u drugom dijelu 17. st. Biskup iz Rennes-a je 1670. dopustio svećeniku Ivanu Eudes-u (Ed) da svake godine 31. kolovoza slavi misu u čast Srcu Isusovu, upotrebljavajući misne obrasce koje je bio sam sastavio. Nekoliko su godina kasnije (1675.) privatne objave Margarete Marije Alacoque pridonijela širenju ovog kulta.
Blagdan se širio bez nekog posebnog reda. Tako npr. od 1672. do 1840. u Francuskoj ima preko 30 dana kada se slavi ovaj blagdan. Od 1765. do 1970. Rim je odobrio samo 4 mise: Miserabitur, odobrena za Poljsku i Portugal (1765): Egredimini, za Veneciju, Austriju i Španjolsku (1778.); Cogitationes i Sciens Iesu (Euharistijsko Srce Isusovo) 1921. Ova je misa dokinuta 1960. Pio IX. je uveo ovaj blagdan u kalendar Latinske Crkve 1856. i odredio da se slavi trećega petka iza Duhova.
Današnje Ivanovo evenđelje nas vraća na događaj Velikog Petka kada je Isus bio razapet na križ.
Isusovi neprijatelji su bili sigurni da je na Veliki petak sve proteklo u najboljem redu. Uspjeli su privoliti Pilata da Isusa osudi na smrt, uspjeli su u naumu da se gotovo svi Isusovi učenici u strahu razbježe, uspeli su nagovoriti svjetinu da mahnito viče: „Raspni ga, raspni!“ Na koncu je Isus na križu izdahnuo. Time se, bili su uvjereni, posvema zatvorila stranica na kojoj je pisalo „Isus“. Zastor se spustio. Kraj.
Ivan evanđelista nasuprot toga piše da to što su glavari svećenički i farizeji Isusu bili učinili, nije bio tek njihov hir, tek izraz njihove zlobe, da to što je Pilat osudio Isusa nije bio tek izraz Pilatova prezira prema Židovima ili pak izraz Pilatova straha pred carem. Ne. Sve je to bilo odavno zapisano kao proroštvo.
Pogledajmo. Prigodom izlaska iz Egipta, svaka je židovska obitelj bila zaklala jedno janje i njegovom krvlju poškropili nadvratnike i dovratke svojih kuća. Time su zaštitili od pomora vlastite prvorođence. Janje je bilo žrtvovano, da bi njihovi sinovi živjeli. I onda je bilo određeno da se tome janjetu ne smije prelomiti ni jedna kost. Oni tada nisu mogli razumjeti razloge te odredbe. I onda Ivan tumači u današnjem evanđelju: Isus je ono pravo Janje. On je žrtvovan, da bismo mi živjeli. Ono janje iz Egipta bilo je tek slika. A da bi slika bila očita, ni Isusu na križu – baš kao i onome janjetu u Egiptu – nije bila slomljena ni jedna kost.
Što hoćemo reći? Sve je bilo u Božjem naumu. Pa i onda kada izgleda da je Božji naum u potpunosti osujećen, on se zapravo ostvaruje. Krist, naizgled poražen, uskrišava i biva proslavljen. Zato smo i mi u svome životu, u svim životnim nedaćama duboko u sebi mirni. Jer, kaže Pavao: „Bio život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji“ (1 Kor 3,22-23). Mi nastojim biti Božji u duhu i tijelu. A svjetska zbivanja idu svojim tijekom, nama redovito nedokučivom. Upravo zato su veliki i sveti ljudi uvijek zračili mirom, pouzdanjem i evanđeoskom radošću, uvjereni u ono što opet veli Pavao: „Ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem“ (Rim 8,38-39). To je naša nada i naša radost, danas na ovu lijepu svetkovinu Srca Isusova.
Izvor: Vjera i djela
MISNA ČITANJA:
Prvo čitanje:
Hoš 11, 1.3-4.8c-9
Srce mi je uznemireno.
Čitanje Knjige proroka Hošee
Ovo govori Gospodin:
konopcima ljubavi;
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps Iz 12, 2-3.4b-6
Pripjev:
I s radošću ćete crpsti vodu iz izvora spasenja.
Evo, Bog je spasenje moje,
uzdam se, ne bojim se više,
jer je Gospodin snaga moja i pjesma,
on je moje spasenje.
I s radošću ćete crpsti vodu
iz izvora spasenja.
Hvalite Gospodina,
prizivajte ime njegovo!
Objavite narodima djela njegova,
razglašujte uzvišenost imena njegova!
Pjevajte Gospodinu jer stvori divote,
neka je to znano po svoj zemlji!
Kličite i radujte se, stanovnici Siona,
jer je velik među vama Svetac Izraelov!
Drugo čitanje:
Ef 3, 8-12.14-19
Spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo:
Meni, najmanjemu od svih svetih, dana je ova milost: poganima biti blagovjesnikom neistraživog bogatstva Kristova i osvijetliti rasporedbu otajstva, pred vjekovima skrivena u Bogu, koji sve stvori, da sada – po Crkvi – vrhovništvima i vlastima na nebesima bude obznanjena mnogolika mudrost Božja zasnovana – po naumu o vjekovima – u Kristu Isusu Gospodinu našemu. U njemu, s pouzdanjem po vjeri u njega, imamo slobodan pristup. Zato prigibam koljena pred Ocem, od koga ime svakom očinstvu na nebu i na zemlji: neka vam dadne po bogatstvu slave svoje ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni mognete shvatiti sa svima svetima što je dužina i širina i visina i dubina te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve punine Božje.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Iv 19, 31-37
Probode mu bok i odmah poteče krv i voda.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli.
Riječ Gospodnja.
FOTOGALERIJA:
