Ljudi su oduvijek imali predrasuda. Tako im je, na primjer, bilo važno je li netko bogat ili siromašan, slab ili jak, školovan ili neškolovan, je li muško ili žensko, klerik ili laik, član ove ili one stranke, a da o narodnosti i ne govorimo.
I u Isusovoj je domovini bilo puno podjela i predrasuda. Znalo se dobro, tko je Židov, a tko Rimljanin, tko je pismoznanac, farizej, saducej, a tko običan Židov. K tome osobit se razdor, pa i mržnja, osjećala između Židova i Samarijanaca, koji su, zapravo, također bili Židovi, ali su se od njih nešto razlikovali u vjeri.
no images were found
Nevolja je bila u tome što se Samarija nalazila između Galileje i Judeje, pa su Galilejci često doživljavali neugodnosti kad bi preko Samarije išli u Jeruzalem. I dogodilo se, eto, da je Isus u jednom samarijskom selu zatražio prenoćište, ali ga oni nisu primili samo zato što je bio na putu za Jeruzalem (Lk 9, 51-62). Bilo je to vrlo ružno. Isusu je to bilo sigurno žao.
To je ono, braćo i sestre, što se gotovo svednevice događa među nama: u našim obiteljima, među rodbinom, znancima, susjedima, u našem narodu. Vrlo dobro znamo tko je utjecajan, a tko nije; tko je školovan, a tko ne; tko je profesor, a tko običan radnik. Pa se onda dijelimo ovako i onako i – što je najgore – ne gledamo čovjeka u oči i dušu, nego kroz njegovo ime, funkciju, ugled, zvanje i zanimanje. I time pogrđujemo Boga koji nas je sve stvorio, time vrijeđamo Isusa koji je rekao: Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste! (Mt 25,40). Mi nismo ni svjesni da pogrđujući stvorenje – čovjeka – pogrđujemo Stvoritelja, Boga i Otkupitelja, Isusa Krista.
U apostolskim je žilama uzavrela krv. U svom gnjevu braća Ivan i Jakov odlučno kažu Isusu: Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih? Čini nam se nevjerojatnim To je onaj Ivan, ljubljeni učenik, onaj Ivan koji kasnije u evanđelju i poslanicama toliko govori o ljubavi. To je onaj Jakov koji je od apostola prvi položio život za Isusa. A sada – pobili bi cijelo selo i to zbog jednog neljubaznog domaćina. Nije čudo da su ovu dvojicu – vjerojatno ne baš u pozitivnom smislu – drugi učenici kasnije prozvali Boanerges, što u prijevodu znači Sinovi groma. Isusu, naravno, ne pada napamet pobiti cijelo selo. Kori svoje učenike. Braćo i sestre, neka nas Gospodin očuva od izljeva bijesa. Neka nam Gospodin udari blago srce. Kolika su se strašna zla dogodila i kolika se strašna zla događaju zbog toga što su neki toliko puni sebe i što se ni malo ne trude susprezati vlastiti bijes. Kako bi to bilo strašno i strahotno kad bi Bog imao i najmanji dio našega bijesa. A gle što Bog čini. Matejevo Evanđelje, navodeći tekst Izaije proroka, ovako predstavlja Isusa: Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah (…) trske stučene prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti – sve dok do pobjede ne izvede pravo. Ime njegovo nada je narodima! (Mt 12,20).
Kako se riješio problem? Nije Isus tim ljudima održao propovijed, nije im se prijetio sudom Božjim. Nije činio ništa nasilnoga. Problem je riješen veoma jednostavno. Nisu svi Samarijanci bili tko uskogrudni i netrpeljivi. Otišli su učenici s Isusom u drugo selo, našli prenoćište i mirno prenoćili. Bez buke, bez sukoba, bez zle krvi i otežale savjesti. Tko zna, možda se ono negostoljubivo selo kasnije prvo obratilo na propovijedanje đakona Filipa i apostola!
Za nas je također put jednostavan. Nekad se u sitnicama, ali i u krupnim stvarima suočimo s netrpeljivošću, nepravdom, nasiljem, mržnjom. Ne možemo mi odmah cijeli svijet dovesti u red! Ne trebamo se odmah uzdizati iznad drugih da im pokažemo kako ih nadvisujemo znanjem, ljudskošću i željeznom logikom. Ne trebamo odmah zvati policiju, svoga kuma u ministarstvu ili se pozivati na europski sud za ljudska prava. A pogotovo ne smijemo mržnjom uzvraćati na mržnju, zlom na zlo. Daleko je to od evanđelja Isusa Krista! Jednostavno je rješenje. Pred slijepom silom ili mržnjom koji put se treba samo izmaknuti. Onaj progonitelj ili mrzitelj možda je takav samo u tome trenutku. Tko zna kako će biti sutra. Stvarno nema potrebe da mi sami dolijevamo ulje na vatru.
I ono što je najvažnije. Ja ne želim činiti zlo, ne želim se osvećivati zato što to Isus tako veli. Međutim, još mnogo više, ja ne želim da mržnja drugoga rađa u meni mržnju, da nečovještvo drugoga učini od mene nečovjeka, ne želim dopustiti da se tako zlo umnožava, ne želim ja sam postati mrziteljem. Naprotiv, svoje srce čuvam od svakoga zla, svake zle pomisli. Tako će moj život – bio ja toga svjestan ili ne, noću i danju – biti sol zemlje i svjetlost svijeta, zato ću ja biti kvasac dobrote u ovome svijetu.
Isus je donio mir i blagoslov ovome svijetu. Dao Bog da i ja budem nositelj toga mira, toga blagoslova i te radosti u ovome svijetu, baš kao što je to bio sveti Franjo i toliki Božji ugodnici.
MISNA ČITANJA:
1 Kr 19,16b-16b.19-21
Pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe. Ode on i na povratku naiđe na Elizeja, sina Šafatova, gdje ore: pred njim dvanaest jarmova, sâm bijaše kod dvanaestoga. Ilija prođe kraj njega i baci na nj svoj plašt. On ostavi volove, potrča za Ilijom i reče: »Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku, pa ću poći za tobom.« Ilija mu odgovori: »Idi, vrati se, jer što sam ti učinio?« On ga ostavi, uze jaram volova i žrtvova ih. Volujskim jarmom skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i pođe za Ilijom da ga poslužuje.
Ps 16,1-2a.5-5.7-8.9-10.11-11
Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar!«
Gospodin mi je baština i kalež:
Ti u ruci držiš moju sudbinu.
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna, neću posrnuti.
Stog’ mi se raduje srce i kliče duša,
i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostavit’ dušu u podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
Pokazat ćeš mi stazu u život,
puninu radosti pred licem svojim,
sebi zdesna blaženstvo vječno.
Gal 5,1-1.13-18
Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!
Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego – ljubavlju služite jedni drugima. Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga! Ako li pak jedni druge grizete i glođete, pazite da jedni druge ne proždrete.
Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom.
Lk 9,51-62
Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu.
I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?« No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo.
(Mt 8, 19–22)
Dok su išli putom, reče mu netko: »Za tobom ću kamo god ti pošao.« Reče mu Isus: »Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«
Drugomu nekom reče: »Pođi za mnom!« A on će mu: »Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.« Reče mu: »Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.«
I neki drugi reče: »Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.« Reče mu Isus: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.«
