Djeci je važno da drugi uoče i pohvale njihove sposobnosti. Zato se često čuje ono dječje: „Mama, vidi me!“ Naravno, svi smo mi u srcu djeca (samo što mi neke svoje porive sakrivamo, a djeca ne). Tako su se kao djeca ponijeli Isusovi učenici u današnjem evanđelju (Lk 10, 1-12.17-20). Valja nam imati na pameti, da je evanđeoski odlomak koji smo danas čuli, zapisan iza 70. godine, dakle, u vremenu kad su se u Crkvi već počele događati određene podjele i nadmetanje među nekim putujućim misionarima i stalnim učiteljima u pojedinim Crkvama. Čovjeka lako ponese slava i moć!

Evo, Isus šalje sedamdeset i dvojicu učenika da idu dvojica po dvojica u svako mjesto u koje je on imao doći. Poslao ih je da naviještaju evanđelje i da liječe bolesnike. Učenici su bili uzbuđeni i oduševljeni. Sada će samostalno nastupati i djelovati Isusovom snagom! Isus im daje dvostruku zadaću: da naviještaju, ali i da liječe bolesnike. Učenici su krenuli kako im je Isus rekao. I uspjeh je bio iznad svakog njihovog očekivanja! Učenici su, naime, dobro znali da oni sami nisu osobito vješti Svetome pismu. Znali su oni dobro da su posve obični ljudi. Znali su veoma dobro da nisu ni proroci ni čudotvorci. Kad ono – gle! Ljudi ih slušali. Ljudi ih primali u kuće. Štoviše, učenici su počeli liječiti bolesnike. Više su se učenici tome čudili negoli ljudi koji su ih molili za pomoć i kojima su pomogli. Oni – ozdravljali bolesnike. Gotovo im došlo da kao djeca kliknu: „Mama, vidi me!“ I – konačno – dogodilo se i to: na njihovu riječ pokoravali su im se nečisti duhovi. Židovi onoga vremena priznavali su čudesa učinjena u Božje ime. Međutim, po njihovu shvaćanju, najveće moguće čudo koje čovjek može učiniti Božjom snagom upravo je to: izgoniti nečiste duhove. I to su ti učenici činili.

Zato su se vratili oduševljeni. Poslanje je bilo uspjelo iznad svih očekivanja. Izvješćuju Isusa. I tako njih svih sedamdeset i dvojica. Zacijelo su pomislili ovo: pa oni su sila koja može promijeniti svijet! Za mjesec ili dva preobratit će cijelu svoju domovinu, a onda nakon toga osvojit će cijeli ondašnji svijet! Oni i Isus s njima. Što se njih tiče, Isus može uzeti godišnji odmor, oni će to već srediti…

Isus stavlja stvari na svoje mjesto. Veli jednostavno: Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali, ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima. Nije, dakle, bitna sva snaga i sila koju su učenici dobili. Ne trebaju se oni tome radovati. To su dobili da bi lakše mogli djelovati. Oni se, zapravo, trebaju radovati što su dionici kraljevstva nebeskoga. Ne trebaju se hvastati darovima koje su dobili. Od Boga je to. Zato nema mjesta nikakvoj oholosti.

Događa se, naravno, i nama da nas Bog obdari velikim i neočekivanim darovima. Počnimo od nas – svećenika. Ipak je poseban osjećaj predvoditi misno slavlje, tumačiti Božju riječ i upravo osjetiti kako vjernici u misi sudjeluju s pobožnošću, uvjerenjem i predanošću. Pa onda kada svećenik govori utješne riječi na sahrani, kad blagoslivlja ženidbu, kad – u ime Kristovo i u ime Crkve – pomiruje grešnike s Bogom i Crkvom. Pa onda nas još s poštovanje pozdravljaju, a koji puta neka bakica i ruku poljubi… Kako se onda čovjek može lako ponijeti i unijeti, kao da je on sam važan i velik… Tako je i u drugim životnim okolnostima. Stvaramo obitelj, rađamo i odgajamo djecu, napredujemo u poslu, imamo neke političke ovlasti… Ljudi nas s poštovanjem susreću, gdjekoji se ulaguju… A što tek reći o onima koji imaju, ili misle da imaju darove liječenja, darove jezika, darove molitve, darove iskustva Božje blizine i ine duhovne darove? I onda se lako ponesemo, da nas je upravo smiješno gledati kad se ponašamo kao mala djeca koja viču: „Mama, vidi me!“

A Isus veli ovo: sve što si dobio, nije zbog tebe. Pogotovo nije zbog toga da bi se ti smatrao većim, pametnijim, boljim… Darovi su to koje mi je Bog udijelio. Darovi koji trebaju biti u službi bližnjih. Daleko bi od nas trebala biti svaka uznositost i oholost. Oholost je žuč koja zagorčava i uništava svaki lijepi Božji dar i pretvara ga u vlastitu suprotnost. Bez ljubavi i poniznosti dar propovijedanja je pusto pametovanje, dar liječenja – iskazivanje vlastite snage… Neki duhovni dar, stvarni ili umišljeni poput govora u jezicima, ili liječenje, bez duha poniznosti postaje put u propast oholim i umišljenim dušama. Pogledajmo: koje je Marijino čudo zapisano u Novom zavjetu? Koja njezina propovijed? Tko se obratio na osnovu njezinih duhovnih darova? A najveća je od svih ljudi! Bogu se, eto, svidjelo širiti evanđelje po jednom Petru ili po jednom Pavlu koji se u veličini i svetosti nikako ne mogu mjeriti s Marijom. Međutim, hvala Bogu, i Marijina veličina i veličina svetih apostola jest upravo u tome da su se smatrali poniznim službenicima Božjim i nisu se uznosili darovima koje su od Boga dobili. Za moju duhovnu vrijednost pred Bogom dar je posvema nebitan. Bitna je moja podložnost Bogu i moja svijest da je sve po njemu, od njega i u njemu. Važno je da se Božjim darovima služim u službi drugima. Tako su radili Božji velikani. Neka i nas u tome smislu Gospodin obdari poniznošću i vjernošću, a ponajviše ljubavlju prema bližnjima.

 

MISNA ČITANJA:


Iz 66,10-14c

Veselite se s Jeruzalemom,
kličite zbog njega svi koji ga ljubite!
Radujte se, radujte s njime
svi koji ste nad njim tugovali!
Nadojite se i nasitite
na dojkama utjehe njegove
da se nasišete i nasladite
na grudima krepčine njegove.

Jer ovako govori Gospodin:
»Evo, mir ću na njih kao rijeku svratiti
i kao potok nabujali
bogatstvo naroda.
Dojenčad ću njegovu na rukama nositi
i milovati na koljenima.
Kao što mati tješi sina,
tako ću i ja vas utješiti –
utješit ćete se u Jeruzalemu.«

Kad to vidite, srce će vam se radovati
i procvast će vam kosti k’o mlada trava.
Očitovat će se ruka Gospodnja na njegovim slugama
 


Ps 66,1-3a.4-7a.16-16.20-20

 

Kliči Bogu, zemljo sva,
opjevaj slavu imena njegova,
podaj mu hvalu dostojnu.

Recite Bogu: »Kako su potresna djela tvoja!

Sva zemlja nek’ ti se klanja i nek’ ti pjeva,
neka pjeva tvom imenu!«

Dođite i gledajte djela Božja:
čuda učini među sinovima ljudskim.

On pretvori more u zemlju suhu
te rijeku pregaziše.
Stog’ se njemu radujmo!
Dovijeka vlada jakošću svojom.

Dođite, počujte, koji se Boga bojite,
pripòvjedit ću što učini duši mojoj!

Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi,
naklonosti ne odvrati od mene!

Gal 6,14-18

A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu. Uistinu, niti je što obrezanje niti neobrezanje, nego – novo stvorenje. A na sve koji se ovoga pravila budu držali, i na sveg Izraela Božjega – mir i milosrđe!
Ubuduće neka mi nitko ne dodijava jer ja na svom tijelu nosim biljege Isusove!
Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim, braćo! Amen.

 

 

Lk 10,1-12.17-20

Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte.
U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.«
»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’ A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: ‘I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!’ Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.«
Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: »Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!« A on im reče: »Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.«