U Blaženstvima kojima započinje Isusov Govor na gori stoje i ove riječi: „Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!“ (Mt 5,7). To zvuči kao neko opće pravilo po kojem će svatko dobiti ono što zaslužuje. Znači li t da milosrđe moramo zaslužiti i možemo li iz toga izvući zaključak da će nemilosrdnima milosrđe biti uskraćeno? Prispodoba o okrutnom dužniku (Mt 18,23-35) pokazuje kako je kažnjen sluga kojemu je gospodar potpuno oprostio ogromni dug koji nikad ne bi mogao vratiti, a on nakon što je doživio toliko milosrđe nije imao smilovanja prema čovjeku koji mu je dugovao puno manji iznos novca. Gospodar, koji je prethodno oprostio dug, čuvši kako je postupio nemilosrdni sluga, predomislio se i zatvorio ga u tamnicu dok mu ne vrati sav dug. Ali, kako će mu sada iz tamnice nemilosrdni sluga vratiti dug kad ni na slobodi nije mogao zaraditi dovoljno da ga podmiri? Ova prispodoba ne odgovara izravno na to pitanje, ali nam pokazuje kako se istinsko primanje milosrđa ostvaruje u davanju milosrđa. Naime, okrutni sluga kojemu je oprošten dug, a on sam nije htio oprostiti svome dužniku zapravo je izrugao milosrđe svoga gospodara. On gospodarevo milosrđe nije primio nego prezreo. Primiti milosrđe ne znači samo osloboditi se trenutnoga duga, nego usvojiti milosrđe kao princip svoga odnosa prema bližnjemu. Ukoliko se milosrđe ne prima na takav način, ne prima se nikako.
no images were found
Ista misao izražena je i u molitvi Očenaša u zazivu kojim molimo Boga da nam oprosti naše dugove onako kako i mi otpuštamo svojim dužnicima. Takva molitva podrazumijeva našu spremnost da drugima oprostimo kao i da sami primimo oproštenje. Jer čovjek koji oproštenje ne prima, živi u tami nepriznavanja vlastitih grijeha. To ja tamnica u koju je bačen okrutni dužnik. A u Prvoj Ivanovoj poslanici piše „Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo istine nema u nama. Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde.“ (1Iv 1,8-9). Te riječi nisu ono samookrivljivanje koje ostavlja privid pobožnosti, nego se radi o spoznaji i prihvaćanju istine o sebi kao grešniku kojemu je potrebno oslobođenje od grijeha. To priznanje otvara prostor milosrđu koje se ostvaruje i davanjem i primanjem. A davanje i primanje jednom rječju zove se radost. To je ono što u ovoj prispodobi nedostaje. Nema ni riječi o tome da se veliki dužnik kad mu je oprošten dug radovao. Umjesto da se raduje i svoju radost podijeli s drugima, on se nemilosrdno ponio prema svom dužniku koji mu je dugovao puno manje nego on svome gospodaru. Stoga okrutni dužnik na kraju milosrđe nije ni dao ni primio. Što biva s takvima?
Strašno zvuče Isusove riječi na završetku prispodobe o okrutnome dužniku kojega je rasrđeni gospodar predao mučiteljima: „Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu!“.
Milosrđe i opraštanje po sebi je nezasluženo i besplatno, ali to ne znači da je bezvrijedno ili jeftino. Čini se da ozbiljnost prispodobe o okrutnom dužniku daje upravo takvu poruku koja s jedne strane govori o opraštanju kao velikom i nezasluženo daru, a s druge strane upozorava kako dar treba doista primiti kao dar. S radošću i zahvlanošću. Tko ne oprašta bližnjemu prezire milosrdnoga Oca i obezvrjeđuje milost koju je sam primio te na kraju živi bezvrijednim životom. A Isus nas poziva da u savršenom (sedam puta sedam) praštanju živimo punim životom. U ovom slučaju to znači da praštanje ne smije biti neki jednosmjerni i prigodni čin, nego zajednički životni stav koji svakom čovjeku daje novu životnu šansu.
MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Opraštaj, kažem ti, ne do sedam puta, nego do sadamdeset puta sedam!
ČITANJA:
Sir 27, 33 – 28, 7; Ps 103, 1-4.8.10-12; Rim 14, 7-9; Mt 18, 21-35
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena
IMENDANI:
Ivan, Zlatko, Amat, Venera, Ljubo, Ljuba
Prvo čitanje:
Sir 27, 30 – 28, 7
Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kada budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti.
Čitanje Knjige Sirahove
Mržnja i srdžba jednako su gnusne i grešan ih čovjek obje u sebi nosi. Tko se osvećuje, njemu se Gospodin osvećuje i dobro pazi na grijehe njegove. Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kad budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti. Ako čovjek goji mržnju na drugoga, kako može od Gospodina tražiti ozdravljenje? Kad s čovjekom sličnim sebi nema milosrđa, kako može moliti se za svoje grijehe? On, koji je sâm od mesa, goji osvetljivost, pa tko će mu oprostiti grijehe? Misli na konac svoj i prestani s mržnjom; sjeti se raspadanja i smrti i vrši zapovijedi. Misli na zapovijedi i ne mrzi na bližnjega i na savez Svevišnjega pa oprosti krivicu.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 103, 1-4.8.10-12
Pripjev:
Milosrdan je i milostiv Gospodin, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!
On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.
Jarostan nije za vječna vremena
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.
Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Drugo čitanje:
Rim 14, 7-9
Živimo ili umiremo – Gospodinovi smo!
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo – Gospodinovi smo. Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Mt 18, 21-35
Opraštaj, kažem ti, ne do sedam puta, nego do sadamdeset puta sedam!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče:
»Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.« »Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ’Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti. A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ’Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ’Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga. Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ’Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«
Riječ Gospodnja.
