MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!
ČITANJA:
Post 2,18-24; Ps 128,1-6; Heb 2,9-11; Mk 10,2-16
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena
Današnju župnu misu predslavio je don Roko Kaštelan, rodom iz Omiša, na službi u Župi Gospe od Otoka u Solinu, a koji će biti na ispomoć našem župniku don Anti.
Dobro su nam poznate i vrlo jasne Isusove riječi iz današnjeg Evanđelja o nedopustivosti rastave braka. Mnogi bi htjeli, pa i u samoj Crkvi, relativizirati ih ili ih kršiti previđajući Isusovu odlučnost da obrani svetost i jedincatost braka, jer konkretni živi život nas uči da ima mnogo problema, često i nepredviđenih. Mnogi bi htjeli onda razvezivati spone kojima su se vezali i koje su se s vremenom potrošile i pokidale kao dotrajali konopi koji više ne drže. Ali Isus je jasno rekao u današnjem odlomku: “Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!” S jedne strane postoji konkretno životno iskustvo u kojem se vidi mnogo unesrećenih i rastavljenih, a s druge strane su nepopustljive Isusove riječi koje kategorički odriču mogućnost rastave. Zato s jedne strane treba propitati i uvažiti konkretne životne problema s kojima se ljudi susreću, a s druge bi trebalo isproblematizirati Isusove riječi o rastavi.
Doista ne treba bježati od činjenice da je svojevrstan problem što ima mnogo supružnika među kojima nema više sadržaja zajedništva koji bi trebao biti i kada nema spona ljubavi koje ih povezuju. Činjenica je da mnogi trpe i ne snalaze se sa svojim bračnim drugovima, te da je mnoštvo uzročnika poradi kojih je bračna veza krhka i ugrožena. Međutim, dok se nameće ozbiljno pitanje zašto ne dopustiti da se dvoje ljudi rastane i da započne novi život, neupitno je da se s problemom potrošene ljubavi i popucalih odnosa treba znati nositi u Gospodinu. Postavlja se ozbiljno pitanje treba li biti nepopustljiv te ne dopusti drugu šansu onima koji su pogriješili onda kad shvate da su pogriješili, ili bi bilo bolje slijediti praksu koju je već Izraelcima ozakonio Mojsije koji je dopustio napisati otpusno pismo i otpustiti.
Drugo što bi nas moglo ponukati da preispitamo Isusove riječi je dvojba oko toga je li Bog združio sve one koji sklope crkveni brak ili su oni ipak združeni malo drukčije. Naime, mogli bismo reći da njegove riječi prihvaćamo za one koje je Bog stvarno združio i koji su, jer vjeruju u njega, ozbiljno se pripremili za sveti sakrament braka, ali što s onima koji se nisu tako pripremili? Što s onima koje nije združio Bog, već grijeh i zlo, strast i krevet, a kasnije su došli tražiti, uslijed ovih ili onih okolnosti, da se njihov život ozakoni pred Bogom u Crkvi? Što je s onima koji su se združili samo kao ljudi, a u crkvu došli isključivo radi ceremonije i lijepog ugođaja ili samo običaja? Što sada s njima koji svoj grešni i ljudski život žele prekriti božanskom koprenom u braku? Možemo li reći da je i njih Bog združio? Može li se reći da ih je Bog združio tamo gdje nije bilo nikakve božanske namisli ni sadržaja, a ostalo jedino crkvena sakramentalna forma? Može li se i to smatrati neraskidivim ako znamo da Bog ne blagoslivlje i ne ozakonjuje grijeh, već daje milost trajnosti onima koji mu iskreno vjeruju i primaju brak kao dar zajedništva iz njegove ruke?
Sva ova pitanja su doista složena, te je teško na njih dati odgovor na uopćen način, jer iza njih stoje toliki životi i sudbine, tolike pojedinačne situacije koji su uvijek posebne jer iza svake od njih stoji poseban život sa svojim uvjetovanostima i ograničenjima. Zato je ovo Evanđelje prije svega upozorenje, uputa i poticaj na dužnu ozbiljnost kad je riječ o pripravi za brak, jer se radi o životnom ulogu koji može postati izuzetan dobitak, ali i katastrofalan gubitak ako osobe nisu spremne da u milosti pristupe tom svetom činu. Mnogi brakovi se, doista, lome i pucaju zbog loše predbračne priprave.
Neupitno je što Učitelj reče da nitko ne smije rastaviti što Bog združi. Ali treba mladence poticati da se pripreme u tom duhu na brak i vjenčanje. Treba ih oduševiti za Boga da shvate da Bog s njima želi učiniti čudo čineći da budu jedno. I to neraskidivo jedno kao što je sam Bog u sebi neraskidivo i neizrecivo jedinstvo triju božanskih osoba. Upravo zato neopozivo vrijedi ona Isusova: “Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.” A mladenci i svećenici koji ih pripravljaju na sakrament braka pred Bogom će odgovarati jesu li se toga primili u svoj ozbiljnosti da shvate dubinu Božjeg otajstva u tom sakramentu. Gospodin će ih pitati je li njihova priprava bila božanska ili ljudska, to jest jesu li se vodili samo ljudskim kriterijima kod upoznavanja i sklapanja braka, a potom došli to ozakoniti pred oltarom, ili su se istinski trudili pripremiti tako da njihov brak i život budu svjedočanstvo Boga koji je na djelu u njihovu životu jer ih je odvijeka predvidio jedno za drugo i potom je i učinio da budu jedno. Slušajmo svoga Učitelja i Gospodina i dopustimo mu da nas on vodi i pripravlja na sakramentalni život, pa ćemo izbjeći mnoge nedaće i zla da se potom ne sruče na bračne drugove i na obitelji. Učimo se njegovoj ljubavi i primajmo je, pa će naše međusobne veze biti protkane tom neraskidivom niti, te će brakovi kao istinska svetinja biti neraskidivi na način na koji ih je i sam Bog zamislio od početka.
Izvor: Vjera i djela
MISNA ČITANJA:
Prvo čitanje:
Post 2, 18-24
I dvoje njih bit će jedno tijelo.
Čitanje Knjige Postanka
Reče Gospodin, Bog: »Nije dobro da čovjek bude sam! Načinit ću mu pomoć kao što je on.«
Tada Gospodin, Bog, oblikova od zemlje sve životinje poljske i sve ptice nebeske i privede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama nebeskim i životinjama poljskim. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada Gospodin, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Gospodin, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče:
»Odjednom, evo kosti od mojih kosti,
Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza ženu svoju i dvoje njih bit će jedno tijelo.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 128, 1-6
Pripjev:
Blagoslovio nas Bog sve dane života našega!
Blago svakome koji se boji Gospodina,
koji njegovim hodi stazama!
Plod ruku svojih ti ćeš uživati,
blago tebi, dobro će ti biti.
Žena će ti biti kao plodna loza
u odajama tvoje kuće;
sinovi tvoji ko mladice masline
oko stola tvojega.
Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek
koji se boji Gospodina!
Blagoslovio te Gospodin sa Siona,
uživao sreću Jeruzalema
sve dane života svojega!
Vidio djecu svojih sinova,
mir nad Izraelom!
Drugo čitanje:
Heb 2, 9-11
Posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Njega, za malo manjeg od anđelâ, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i časti ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio.
Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve – kako bi mnoge sinove priveo k slavi – po patnjama do savršenstva dovede početnika njihova spasenja. Ta i posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Mk 10, 2-16
Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Pristupe farizeji k Isusu pa ga upitaše:
»Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: »Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.« A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!«
U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.«
Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.
Riječ Gospodnja.
