Isus kao pravi učitelj vodi svoje učenike putem na kojem ih poučava o mnogo čemu. Budući da je Isus dobro poznavao ljusku narav nije ostajao samo na riječima nego im je u hodu dopustio da dožive puno toga. Doživjeli su čudesa, čuli divne nagovore, osjetili njegovu brigu i skrb za svakog čovjeka, posebno za siromašne i grešnike. Isus svoju ljubav pokazuje svakom čovjeku, bez obzira kojeg je društvenog statusa, narodne pripadnosti, muško ili žensko. Isusu je smo jedno važno, a to je spasiti čovjeka, to čudesno Božje stvorenje kojim je i sam postao uzevši naše ljudsko tijelo i našu ljudsku narav. Za Isusa možemo reći da je bio putujući navjestitelj kraljevstva Božjega. O jednom takvom Isusovu putu govori i današnje evanđelje. Ali, na putu se čovjek i umori. Zato treba stati, sjesti, potražiti osvježenje. Ništa nije tako usko povezano s putovanjem kao voda. Voda nije samo simbol života, nego ona život znači.
no images were found
Voda je život. Možda nama koji imamo vodu u svojim stanovima, u svojim kućama, i to na više mjesta, nije toliko prezentno značenje vode, nego na vodu gledamo kao na nešto što je jednostavno tu. Imamo je u izobilju kao pojedinci i kao narod. Ali u Isusovo vrijeme u njegovoj domovini vode nije bilo u izobilju. Nema je ni danas. Zato je svaki bunar, svaka kapljica vode bio simbol života. Možda bi i nama bilo pametno da od prigode do prigode posjetimo neke od naših rijeka, njihove izvore, posebno one s kojih pijemo, kao što su naše Krka s predivnim slapovima, Čikola i njezin čudesni kanjon, da bi sebi posvijestili taj Božji dar života koji moramo čuvati.
Bunar je bio znak života i mjesto susreta. Jedan takav susret opisuje i današnje evanđelje. Ljudi su na bunar dolazili s istim željama i potrebama. Dolazili su da bi utažili žeđ i da bi tu dragocjenu tekućinu ponijeli svojim kućama. Tu su ljudi razgovarali o potrebi vode, o životu i muci bez vode. Isus na bunaru upravo o tome razgovara sa ženom Samarijankom. Govori o žeđi, o vodi, o živoj vodi, o potrebi vode za život. Isus koristi ovu priliku i stupa u razgovor sa ženom koju moli da mu da vode. Tu, na bunaru, na vodi koja život znači padaju sve međuljudske granice. Isus razgovara s jednom tuđinkom.
Isus kao Židov vodi sa ženom Samarijankom razgovor s kojima Židovi nisu u prijateljskim odnosima. I ne samo da s njom razgovara, nego je moli za vodu. Isus se služio sa svagdašnjim stvarima da bi navijestio kraljevstvo Božje i čovjeka doveo do spoznaje ljubavi Božje i ljudskoga spasenja. Međutim, događalo se da ljudi misle na ovozemaljsko, a Isus na ono važnije, na vječno, na Boga i život s Bogom. Nastajali su i nesporazumi. No, Isus je uvijek tako govorio da je onaj komu je uputio riječi mogao dobro razumjeti što je Isus htio. To su najbolje osjetili pismoznanci i farizeji.
Takve nesporazume doživljavao je Isus i sa svojim učenicima koji su bili vrlo prizemljeni. Učenike je zanimalo ovozemaljsko kraljevstvo i prva mjesta u njegovu kraljevstvu. Oni se pitaju tko je prvi među njima. To se događa i ovdje na bunaru sa ženom Samarijankom. Pod „živom vodom“ žena je mislila na čistu, pitku, izvorsku vodu, dok Isus govori o vodi za vječni život i žeđi za vječnim životom. On govori o vodi koja dovodi do vječnoga života, a takvu -„živu vodu“- daje Isus.
Isus se ne gubi u praznim pričama. On ide na djelo. Ne smeta ga činjenica da je Samarijanka tuđinka. On u njoj vidi sliku njezina Stvoritelja, vidi sliku svoga Oca i njemu je stalo da je spasi. Ono o muževima Isus joj ne spominje da bi ju omalovažio, ili je izrugao nego mu je stalo do toga da ženu upozori da je vrijeme da se obrati, da potraži pravu vodu i da on daje vodu koja će utažiti svaku žeđ. Žena je najprije mislila da Isus govori o vodi koju ona crpe iz bunara. Ali, što razgovor ide dalje, ona ga shvaća sve bolje, posebno kada se je Isus dotakao njezina privatnoga života, kada je uvidjela da Isusu ništa ne može sakriti, da on poznaje dobro njezinu dušu. Sada je ona uvidjela da je On sasvim drugačiji od svih ljudi koje je dosada poznavala i susretala.
Nije li ovo prigoda da razmislimo o našim ponašanjima naspram drugih i drugačijih, naspram tuđinaca? Nije li ovo prilika da se svi zajedno, pa i kao Crkva, upitamo: jesmo li istinski nasljedovatelji Isusa Krista? Postupamo li s ljudima kao što je Isus postupao? Jesmo li spremni razgovarati s onima koje držimo kao tuđince, s onima koji ne pripadaju našoj grupi, vjeri, narodu? Ne uskraćujemo li olako ljudima ono što Isus Krist pruža čovjeku za njegovo spasenje, npr. sakramente? Isus ženu ne pita zašto si se upuštala u vezu s toliko muževa? Ne pita ni tko je kriv? On jednostavno na njezinu molbu da joj dadne takve vode o kojoj on govori da više ne žeđa i da ne mora lutati i tražiti bunare kaže: „voda koju ja dajem postaje u čovjeku izvorom vode koja teče u život vječni.“ A da ne bi žena tražila tko je taj koji daje takvu vodu Isus kaže: „Ja sam, ja koji s tobom govorim“! Isus je onaj koji daje život, koji ispunja sve naše nade i sve naše snove. Isus je poslanik Božji. On je dugo očekivani Mesija. On razgovara sa ženom tako da ga ona upravo po njegovim riječima prepoznaje kao Spasitelja.
Ovako Isus govori i nama danas: Ja sam taj, ja dajem život vječni svakom tko me prima. Otvorimo mu naše srce i primimo ga.
MISNA ČITANJA:
Izl 17,3-7
Ali je narod žeđao za vodom, pa je mrmljao na Mojsija i govorio: »Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da nas žeđom pomoriš, nas, našu djecu i našu stoku?«
»Što ću s ovim narodom!« – zazivao je Mojsije Gospodina. »Još malo pa će me kamenovati.« »Istupi pred narod!« – rekne Gospodin Mojsiju. »Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i pođi. A ja ću stajati pred tobom ondje, na pećini na Horebu. Udari po pećini: iz nje će poteći voda, pa neka se narod napije.« Mojsije učini tako naočigled izraelskih starješina. Mjesto prozovu Masa i Meriba, zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Gospodina govoreći: »Je li Gospodin među nama ili nije?«
Ps 95,1-2.6-9
Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš,
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.
O, da danas glas mu poslušate:
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši
premda vidješe djela moja.
Rim 5,1-2.5-8
Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.
Iv 4,5-42
Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev.
Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: »Daj mi piti!« Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: »Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?« Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori:
»Kad bi znala dar Božji
i tko je onaj koji ti veli:
‘Daj mi piti’,
ti bi u njega zaiskala
i on bi ti dao vode žive.«
Odvrati mu žena: »Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?« Odgovori joj Isus:
»Tko god pije ove vode,
opet će ožednjeti.
A tko bude pio vode koju ću mu ja dati,
ne, neće ožednjeti nikada:
voda koju ću mu ja dati
postat će u njemu izvorom vode
koja struji u život vječni.«
Kaže mu žena: »Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.« Nato joj on reče: »Idi i zovni svoga muža pa se vrati ovamo.« Odgovori mu žena: »Nemam muža.« Kaže joj Isus: »Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.« Kaže mu žena: »Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.« A Isus joj reče:
»Vjeruj mi, ženo, dolazi čas
kad se nećete klanjati Ocu
ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu.
Vi se klanjate onome što ne poznate,
a mi se klanjamo onome što poznamo
jer spasenje dolazi od Židova.
Ali dolazi čas – sada je! –
kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu
u duhu i istini
jer takve upravo klanjatelje traži Otac.
Bog je duh
i koji se njemu klanjaju,
u duhu i istini treba da se klanjaju.«
Kaže mu žena: »Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve.« Kaže joj Isus: »Ja sam, ja koji s tobom govorim!«
Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: »Što tražiš?« ili: »Što razgovaraš s njom?«
Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: »Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?« Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. Učenici ga dotle nudili: »Učitelju, jedi!« A on im reče: »Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete.« Učenici se nato zapitkivahu: »Da mu nije tko donio jesti?« Kaže im Isus:
»Jelo je moje
vršiti volju onoga koji me posla
i dovršiti djelo njegovo.
Ne govorite li vi:
‘Još četiri mjeseca i evo žetve?’
Gle, kažem vam,
podignite oči svoje i pogledajte polja:
već se bjelasaju za žetvu.
Žetelac već prima plaću,
sabire plod za vječni život
da se sijač i žetelac zajedno raduju.
Tu se obistinjuje izreka:
‘Jedan sije, drugi žanje.’
Ja vas poslah žeti
ono oko čega se niste trudili;
drugi su se trudili,
a vi ste ušli u trud njihov.«
Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: »Kazao mi je sve što sam počinila.« Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: »Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.«
