MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Među vama stoji koga vi ne poznate.
ČITANJA:
Iz 61,1-2a.10-11; 1Sol 5,16-24; Iv 1,6-8.19-28
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta ili ružičasta
Liturgijski gledano, Treća nedjelja došašća nešto je drukčija od ostale tri. Ta se nedjelja naziva Gaudete, a ime joj dolazi iz latinskoga jezika i znači radujte se! Smisao posebnosti te Treće nedjelje došašća pronalazimo u Fil 4, 4, gdje Pavao poručuje Filipljanima: Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Točnije, svoj naziv vuče iz ulazne pjesme Gaudete in Domino semper (Radujte se u Gospodinu uvijek), a prema tradiciji da su nedjelje dobivale svoja imena prema latinskim nazivima ulaznih misnih pjesama (introita).
Iako došašće danas nema izričiti pokornički karakter kao korizma, nego je riječ o radosnoj, ali ozbiljnoj pripravi za Božić, ipak i unutar tog vremena smo pozvani na izraženiji krepostan život, posebno na post, molitvu i milostinju. Štoviše, došašće je nastalo po uzoru na korizmu i imalo je prilično stroga pokornička pravila, iako blaža od korizme i uz to s naglaskom na radosti, a neke od pokorničkih elemenata vidimo i danas. Tako su u crkvama izraženije jednostavnost i umjerenost, bez pretjeranog ukrašavanja, jačina sviranja instrumenata je smanjena, ne pjeva se Slava, važan je izbor pjesama itd. U tom smislu, uobičajena ljubičasta boja došašća upućuje na takvu ozbiljnost i spremnost na Kristov dolazak, dok se u Treću nedjelju došašća naglašava radosno iščekivanje skorog Kristova dolaska pa se može uzeti ružičasto ruho, a glazbala mogu jače svirati.
Slično se može primijeniti i na četiri ljubičaste svijeće na panju (ili prema novijem običaju, koji je proistekao iz protestantizma, na adventskom vijencu), koje obično viđamo u crkvama, a značenjski se povezuju s proročanskim navještajem u Knjizi Izaijinoj (11, 1 ss) da će niknuti mladica iz panja Jišajeva, tj. da će se iz Davidove loze roditi Mesija. Četiri svijeće simboliziraju četiri nedjelje došašća, a njihovo postupno paljenje svake nedjelje po jednu više, i to od gore prema dolje, silazak Boga među nas ljude i rasvjetljenje naše pameti i naših srca za toliko Božje otajstvo. Treća svijeća tako može biti ružičaste boje, kako bi se njome izrazila već navedena simbolika radosti i kako bi se istaknula promjena u naglascima svete uzbuđenosti jer Krist dolazi i neće kasniti.
Ružičasta boja liturgijskog ruha predviđena je još samo jednom u crkvenoj godini, i to na Četvrtu nedjelju korizme, koja se naziva Laetare, a također se njom kao i kod nedjelje Gaudete želi napraviti lagani predah od strogoće pokore i još se snažnije pripremiti za otajstvo velikoga blagdana koji uskoro slijedi.
Povijest nastanka Gaudete i Laetare nedjelja nije baš poznata, ali čini se kako je riječ o potrebi za predahom od teškog posta i ozbiljnog pokorničkog života, a koji se spontano javio u narodu, te su se na temelju tog običaja oblikovale i dvije navedene nedjelje sa svojim liturgijskim posebnostima.
Danas su te nedjelje u svojim izvanjskim formama gotovo nezamjetljive, jer si malo koja župa može financijski priuštiti kupovanje ružičastog liturgijskog ruha da bi ga upotrijebila samo dvaput u godini pa ćemo stoga i u te dane u većini crkava vidjeti ruho ljubičaste boje.
No, unatoč navedenome valja imati na pameti važnost one poruke koju je zacrtao sveti Pavao pozivom na radost dok iščekujemo drugi Kristov dolazak, a skladno je tijekom povijesti oblikovana i molitveno-zahvalno izražena u introitu Gaudete in Domino semper, pa je stoga poželjno da se značenje, makar i običan spomen nedjelje Gaudete (također i Laetare) ne izgubi. U tom smislu nam se čini prikladnim i poželjnim, ako se već iz financijskih ili nekih drugih opravdanih razloga ne može pokazati posebnost i uzvišenost nedjelje Gaudete kroz boju liturgijskoga ruha, da se s kojom riječju na početku svete Mise vjernici upoznaju sa značenjem te nedjelje i potaknu na onu radost na koju nas je sveti Pavao pozvao da iščekujemo Krista, s čvrstim pouzdanjem da će sigurno doći. Na takav će način pozornije pratiti i misne molitve i lakše moći uočiti kako nas nedjelja Gaudete na izravniji način uvodi u otajstvo Kristova utjelovljenja.
Izvor: Vjera i djela
MISNA ČITANJA:
Prvo čitanje:
Iz 61,1-2a.10-11
Radujem se u Gospodinu, radujem.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin pomaza, posla me blagovjesnikom biti siromasima, iscijeliti srca slomljena; zarobljenicima proglasiti slobodu, sužnjima oslobođenje; proglasiti godinu milosti Gospodnje. Radujem se u Gospodinu, radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu me plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi i nevjesta kad se uresi nakitom. Jer kao što zemlja tjera svoje klice, kao što vrt niknuti daje sjemenju, tako će Gospodin Bog učiniti da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Lk 1,46-50.53-54
Pripjev:
Duša moja kliče u Bogu mojemu.
Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.
Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim.
Drugo čitanje:
1Sol 5,16-24
Duh vaš i duša i tijelo neka se sačuva za dolazak Gospodnji.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
Braćo: Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite! A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekornim, savršenim sačuva za dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je onaj tko vas poziva: on će to i učiniti.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Iv 1, 6-8.19-28
Među vama stoji koga vi ne poznate.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on svjetlo, nego – da posvjedoči za svjetlo. A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.« Upitaše ga nato: »Što dakle? Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li prorok?« Odgovori: »Ne.« Tada mu rekoše: »Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori:
»Ja sam glas koji viče u pustinji: ’Poravnite put Gospodnji!’
– kako reče prorok Izaija.«
A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni prorok?« Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« To se dogodilo u Betaniji, s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.
Riječ Gospodnja.
