Ove nedjelje poziva nas Gospodin Isus na otvorenost prema svijetu koji nas treba i u kojem živimo svoju kršćansku pripadnost Crkvi i Kristu. Taj poziv ujedno je poticaj da postanemo svjesni kako svijetu najviše pridonosimo ako sve više postajemo ono što jesmo: Kristovi učenici, obasjani njegovim svjetlom, od njega zasoljeni i osposobljeni da sole.
Danas priznajemo da nam Bog daje jelo i piće za održavanje vremenitog života te molimo da nam ova zemaljska dobra postanu otajstvo vječnoga spasenja. Time mislimo na kruh i vino koje prinosimo kao žrtvu i blagujemo kao gozbu, ali i na ostala materijalna dobra kojima su kruh i vino izvrstan simbol. Od “svijeta” dobivamo svoje žrtvene i gozbene darove pa svijetu dugujemo usluge koje mu možemo dati upravo ovim što jesmo. Učeništvo je dar koji nas osposobljava za aktivnu prisutnost u svijetu. Nismo li odviše zatvoreni u svoj vjernički krug, kao da nas se ne tiče svijet oko nas?
no images were found
Izreku o soli upotrebljavali su ljudi Isusova vremena u različitom kontekstu. Tako rimski pisac Plinije Stariji (23-79) kaže: “Nihil esse utilius sale ac sole -Ništa nije korisnije od soli i sunca.” U SZ među ono što je čovjeku nužno za život ubrojena je i sol (Sir 39, 26-27) te je određeno da se “svaka žrtva prinosnica posoli” (Lev 2, 13). To bi mogla biti aluzija na tzv. “savez sklopljen pomoću soli” (usp. Br. 17, 19; 2 Ljet 13, 5), jer se vjerovalo da blagovanje posoljenog jela stvara među sudionicima posebno zajedništvo. Aludirajući na svagdanju upotrebu soli, koja jelu daje okus te čisti i čuva od rastvaranja, Isus potiče učenike da budu sol zemlji. Time ne govori svijetu, nego učenicima da imaju poslanje u svijetu i da bi postali beskorisni kad to specifično učeničko poslanje ne bi vršili. Egzegeti se ovdje muče da usklade današnje znanje kemije -prema kojem sol, ako je prava, ne može izvjetriti – sa znanjem Isusa i njegovih povijesnih slušača o soli. Neki upozoravaju na sol koja se dobivala iz Mrtvog mora pa je zbog drugih primjesa brzo postajala neupotrebljiva. Iz konteksta je očito da učenici postaju i ostaju sol zemlji po djelima ljubavi, milosrđa, izmirenja.
“Grad na gori sazidan” u Isusovo doba bio je Korozain i neki drugi galilejski gradovi. Takav se grad sa svojim zidovima vidio izdaleka. Slično se u palestinskom domaćinstvu Isusova vremena uljana svjetiljka stavljala na svijećnjak kako bi svi ukućani profitirali od njezina svjetla. Za Izraelce Bog je svjetlo (usp. Ps 18, 29; Mih 7, 8; Iz 60, 1-3) i njegova slava obasjava njegov saveznički narod: “Hajde, dome Jakovljev, u Jahvinoj hodimo svjetlosti” (Iz 2, 5). U tom starozavjetnom kontekstu Isus potiče učenike da zrače svjetlo kojim ih Bog obasjava. To će činiti po dobrim djelima konkretnim ljudima oko sebe. Iz konteksta cijelog Matejeva evanđelja očito je da su “dobra djela” više od triju klasičnih židovskih djela pobožnosti (milostinja, post, molitva), jer se Isus poistovjećuje sa svima koji pate (usp. Mt 25, 31-46). Cilj dobrih djela nije samohvalisanje, nego “slavljenje imena Božjega”, priznavanje Boga prisutnog u vjernicima. Učenici su pozvani ponajprije kao zajednica da budu sol zemlji i svjetlo svijetu. Podržavajući jedni druge u vjernosti Kristu, zajednički postaju vjerniji svijetu ako mu neprestano nude ono čime ih Krist obogaćuje. To je najkvalitetniji doprinos kršćana izgradnji humanijeg svijeta.
Pavao kaže: “Nekoć bijaste tama, a sad ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite -plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina – i odlučite se za ono što je milo Gospodinu” (Ef 5, 8-10).
Na ovoj misi molimo od Gospodina snagu da više budemo ono što nas on čini u svijetu: sol i svjetlo. Ne zbog nas samih, nego zbog njega.
MISNA ČITANJA:
Iz 58,7-10
podijeliti kruh svoj s gladnima,
uvesti pod krov svoj beskućnike,
odjenuti onog koga vidiš gola
i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.
Tad će sinut’ poput zore tvoja svjetlost,
i zdravlje će tvoje brzo procvasti.
Pred tobom će ići tvoja pravda,
a slava Gospodnja bit će ti zalaznicom.
Vikneš li, Gospodin će ti odgovorit’,
kad zavapiš, reći će: »Evo me!«
Ukloniš li iz svoje sredine jaram,
ispružen prst i besjedu bezbožnu,
dadeš li kruha gladnome,
nasitiš li potlačenog,
tvoja će svjetlost zasjati u tmini
i tama će tvoja kao podne postati,
Ps 112,4-8a.9-9
Njegova pravednost ostaje dovijeka.
Čestitima sviće k’o svjetlost u tami:
blag, milosrdan i pravedan Gospodin.
Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam,
koji poslove svoje obavlja pravedno.
Dovijeka neće on posrnuti:
u vječnome će spomenu biti pravednik.
Žalosne se vijesti neće bojati,
Stalno je njegovo srce uzdajuć’ se u Gospodina.
Hrabro mu je srce, ničeg se ne boji,
neprijatelje svoje prezire.
On prosipa, daje sirotinji:pravednost njegova ostaje dovijeka,
njegovo će se čelo slavno uzdići.
1 Kor 2,1-5
I ja kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga. I ja priđoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju. I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj.
Mt 5,13-16
(Mk 9, 50; 4, 21; Lk 14, 34–35; 8, 16)
»Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.«
»Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.«
