Na nedjeljnoj misi viniška župna crkva Presvetoga Srca Isusova opet je bila lijepo ispunjena. Vrućina i sparina nisu spriječile vjernike iz naše župe, kao ni naše drage goste iz drugih mjesta, gradova te drugih država da dođu na nedjeljnu svetu misu kako bi u veselju slavili Gospodina. Kao i svake nedjelje, viniški župni zbor, pod vodstvom gospođe Jasne Radović, ponovo je predivnim pjevanjem uveličao ovu svetu misu. Posebice je bilo svečano kada se voditeljici Jasni priključila poljska pjevačica koja je zapjevala “Krist na žalu” u originalnoj verziji na poljskom jeziku. Kao što vjerojatno i znate, predivnu duhovnu pjesmu “Krist na žalu” napisao je poljski, a nama posebno drag, svetac, Sv. Ivan Pavao II. Crkva je odzvanjala od zajedničkog pjevanja Poljaka i Hrvata i to su bili posebni trenuci ove svete mise.
Viniški župnik don Marin Barišić je u propovijedi istaknuo kako je bitno živjeti vedrinu vjere u ustrajnosti i poniznosti, ukazavši na vjeru Kanaanke iz Evanđalja koja je bila ustrajna u svojoj molitvi Isusu na što je Isus uslišao njenu molitvu uz riječi: “O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš“. Nadalje je don Marin govorio o životnim mrvicama, o tome kako je život sastavljen od malih trenutaka, kao što je rijeka sastvljena od malenih kapi, a svi mi od malih, okom nevidljivih, čestica. Svaka pogača je sastavljena od mrvica, kao i svaka palača od malih sitnih detalja. Važno je živjeti svaki i najmanji djelić života, svaki trenutak, u radosti i vedrini vjere.
Isus se ponovno nalazi na području na kojem žive pogani. Tamo ga susreće žena, koja nije pripadnica Izabranog naroda, i moli ga za čudo. Mesijanski nazivi koje upotrebljava: Gospodine i Sine Davidov, govore o njezinoj vjeri u Isusovo spasiteljsko poslanje. Budući da moli Isusa za egzorcizam to znači da vjeruje da je on „Netko Viši” i jači od zloga duha.
Na prvi pogled izgleda kao da je Isus ignorira, ali to je samo Učiteljeva taktika koja je treba potaknuti na još veću vjeru i povjerenje. Riječi koje je netom čula od Gospodina, a u kojima je uspoređuje s psima, mogle su je i povrijediti i obeshrabriti. No, žena ih prihvaća s poniznošću priznajući prvenstvo Izabranog naroda u kontekstu Mesijinog spasenjskog poslanja i djelovanja.
Njezina vjera, pouzdanje, poniznost, odlučnost nisu nestali ili se pokolebali, nego su se samo učvrstili. Nadalje, molila je s vjerom i poniznošću za čudo oslobođenja svoje kćeri od zloga duha. Isus, na kraju kao da ipak prekida svoju „igru” i taktiziranje; koji su zapravo bili sračunati na njegov zaključak u kojem se divi njezinoj vjeri i koji treba poslužiti za primjer apostolima i svima koji će kasnije čitati ovo Evanđelje. I Isus uslišava molbu ove žene i oslobađa njezinu kćer od zloga duha.
Nedvojbeno je vjera ove žene još neko vrijeme bila na kušnji i provjeri, jer se tek nakon povratka kući mogla uvjeriti da je njezina kći zaista oslobođena. No, Evanđelista je već kroz sam dijalog Isusa i žene htio i uspio pokazati da je njezina vjera čvrsta i postojana. Ženina poniznost i primjer njezine vjere su zasigurno uzori i nama, ljudima koji vjeruju.
Moliti nam se Gospodinu u poniznosti, s pouzdanjem, ustrajno i postojano, vjerujući čak i onda kada nam se čini da nas Gospodin ne uslišava – da ne klonemo. Jer nam često u molitvama nedostaje: vjere, strpljivosti, poniznosti, ustrajnosti…
Evanđelje:
Mt 15,21-28
(Mk 7, 24–30)
Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa.
