Ispovijed i sv. misa na prvi petak u mjesecu postali su vrlo rašireni među vjernicima i među svećenicima. Pobožnost prvog petka vezan je uz francusku redovnicu Margaretu Mariju kojoj se Isus ukazao prvog petka u mjesecu i dao joj dvanaest obećanja za one koji će njegovati pobožnost prema njegovom Presvetom Srcu. Budući da se o tome može pronaći puno informacija na Internetu, želim ovdje promišljati malo o pobožnosti prema Srcu Isusovu s nakanom da postignemo još bolje razumijevanje onoga što molimo.
Još uvijek u našoj kulturi pojam ‘srce’ ima značenje koje nas upućuje na pravi odgovor. Srce je simbol ljubavi. Još nam jasnije tu može progovoriti hebrejsko, starozavjetno značenje srca koje nije samo središte čovjekovih osjećaja nego i njegova razuma. Pojednostavljeno govoreći: ono što je mozak za današnjeg čovjeka u starozavjetnom kontekstu bilo je srce.
Razmišljajući s tim pretpostavkama dolazimo do zaključka o povezanosti ljubavi i razuma. Svi mi imamo iskustvo zaljubljenosti. Zapitajmo se koja je bila osnova te zaljubljenosti. Nije li to ono vanjsko, pojavno. Svidjelo nam se kako netko izgleda, misli, priča i to nas je privuklo, zaljubili smo se u njega/nju. Onda smo s vremenom uvidjeli da taj netko ima mane, da nije savršen i da ima i osobina koje nam se ne sviđaju. I tada smo se našli pred odlukom. Nastaviti ili prekinuti? Tek nas pozitivan odgovor na to pitanje vodi prema ljubavi i to najčešće tako što smo uvidjeli da taj netko ima više dobroga u sebi nego onog što nas odbija. Svaka pak odluka i svako uviđanje pretpostavlja razum. Na taj se način ljubav i razum isprepleću.
Kakve to veze ima sa Srcem Isusovim? I to je bilo srce u kojem su se isprepletali ljubav i razum. Pitamo se ipak, osvrćući se na sve rečeno, kako je moguće da je to srce donijelo odluku za ljubav? Kaže sv. Pavao u poslanici Rimljanima: „Jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti.” (Rim 5, 7). Otkud onda Isusu snaga za vrhunski čin ljubavi smrti na križu zbog grešnika? Odgovor na to pitanje pronalazimo već u sljedećem retku poslanice Rimljanima: „A Bog pokaz svoju ljubav prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.” Isusova smrt na križu bila je prvenstveno izraz ljubavi prema Ocu kroz poslušnost njegovoj volji. A Otac je onaj koji nas ljubi.
To je poruka čašćenja srca Isusova i put ljubavi prema svakom čovjeku. Ljubav prema Bogu traži i ljubav prema čovjeku. Upravo se u toj našoj svakodnevnoj ljubavi prema onome do nas vidi koliko ljubimo Boga. Prigodno je zato da pristupiti sakramentima Pomirenja i Euharistije svakog prvog petka. Pomirenja je kao čin onaj trenutak kada se odlučujemo za ljubav, a Euharistija je zajedništvo u ljubavi s Bogom i ljudima. Ali bitno je da dok se mirimo s Bogom ne zaboravimo pomiriti se i s ljudima. Neka i to pomirenje bude naša pobožnost svakog prvog petka. Tada će to uistinu biti mala svetkovina Srca Isusova.
