Današnji evanđeoski odlomak iz evanđelja po Ivanu može nas iznenaditi budući da nas unosi u jedan neuobičajeni sukob. Naime, sam se Isus nalazi danas u sukobu s onima koji Hram štuju kao mjesto Božje prisutnosti. Krist, budući da je bila blizu židovska Pasha, dolazi u jeruzalemski Hram želeći proslaviti taj blagdan sa svojim učenicima. Nama je poznato što Hram znači Židovima. To je za njih bilo mjesto posebne Božje blizine i Božje naklonosti. Hram je za Židove značio mjesto Božje prisutnosti. I Ivan nas danas dovodi u trenutak gdje Isus ulazeći u Hram ponaša se sasvim ljudski. Prevrće stolove, ljuti se, kaže evanđelist Ivan čak, »načini bič« i sve ih potjera. Isus posve ljudski.
no images were found
Nakon takvog Isusova čina, odmah su se Židovi umiješali i upitali ga kojim pravom to čini? Jer oni su taj Hram gradili 46 godina, pa odakle sada Isusu pravo nešto uništavati Hram kojeg oni smatraju svojim? No, Isus se ne zadržava na njihovim podlim prohtjevima, nego im govori kako će Sin Čovječji podići novi Hram. U tom trenutku, evanđelist Ivan mudro i s ljubavlju prema svetom Pismu tumači taj Kristov govor i kaže: »govorio im je o Hramu svoga tijela.«
Krist sve što čini na ovoj zemlji, čini u svome tijelu. I upravo njegovo tijelo jest Hram. Njegov život u tijelu jest mjesto Božje prisutnosti, očitovanje Božjeg nutarnjeg života. I to je razlog i opravdanje autoriteta kojim mu je dopušteno nešto mijenjati u jeruzalemskom Hramu. To je istina koja mu daje snagu da može doći i isprevrtati stolove prodavača.
U svome pismu kršćanskoj zajednici u Korintu, Pavao će prilagođavajući ovaj tekst njihovom životu i djelovanju, reći kako je svatko od nas Hram Duha Svetoga. I onda će upitati tu zajednicu kršćana: „Zar ne znate? Ta tijelo je vaše hram Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom!“
I doista po daru krštenja svatko od nas je postao Hram, postao mjesto očite i djelotvorne Božje prisutnosti jer Bog nas je pritjelovio svojem životu otkupivši nas cijenom svoje krvi. I zato kada želimo sliku Isusova ponašanja u jeruzalemskom Hramu prenijeti u svoj život, i mi možemo s lakoćom primjetiti kako se i u našem Hramu uvukoše različiti prodavači golubova i trgovci. Jer koliko se samo puta mi sami cjenkamo među sobom u našim odnosima? Koliko puta mi sami jedni drugima stavljamo terete nerazumnih obzira ili kažemo trgovački promatramo naše bliske odnose. Ili možda stalno čekamo da se netko dokazuje kako nas voli pa nam je potreban 1001 znak kako bi nam to dokazao, a nije nam dovoljna prisutnost te osobe koja je ovdje kraj nas.
I zato je važno u Kristovoj gesti prevrtanja stolova shvatiti poruku, a ta je da smo mi taj Hram i da je potrebno Krista pustiti da uđe u Hram našega života kako bi isprevrtao stolove naše sigurnosti; isprevrtao stolove naših cjenkanja s Bogom. Koliko puta samo u odnosu s njim kažemo: „Bože, molim te za ovu ili onu nakanu i potrebno je da mi to učiniš i onda ću ti ja ni ne znam što sve darovati.“ Cjenkamo se s Bogom. Ali Krist je danas pozvan ući u naš Hram, u Hram našega života i uzeti bič, i sve ono što nije od njega isprevrtati i učiniti novim, učiniti doista Hram našega života mjestom Božje prisutnosti.
Svjesni smo i sami kako tako često odgađamo svoje obraćenje i mogućnost da Krist uđe u naš život. Korizma je milosna prilika da sagledamo svoj život i vidimo gdje su naše stvarne sigurnosti, da uočimo u što se i u koga pouzdajemo, da primjetimo na što se oslanjamo – je li to Gospodin ili smo to mi? Je li to ljubav drugih koju svakodnevno primamo ili su to naša očekivanja od drugih koja svakodnevno tražimo? I zato Božja riječ nas želi potaknuti da danas dopustimo Kristu da isprevrće naše stolove jer on je „Božja snaga i Božja mudrost“ kako kaže apostol Pavao. On je onaj koji je utjelovljenje zapovijedi Božjih. Sam je Krist i danas nekima sablazan, nekima ludost, a nama pak pozvanima – Božja snaga i Božja mudrost. Pa neka se ta ista Kristova snaga i mudrost očituje u našem životu življenja Božjih zapovijedi i dopuštanja Kristu da isprevrće stolove naše sigurnosti i dopusti da život svakoga od nas postane očito i sveto mjesto Božje prisutnosti.
MISNA ČITANJA:
Izl 20,1-17
Onda Bog izgovori sve ove riječi: »Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.
Nemoj imati drugih bogova uz mene.
Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Gospodin, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.
Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svoga, jer Gospodin ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.
Sjeti se da svetkuješ dan subotnji. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Gospodin je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Gospodin blagoslovio i posvetio dan subotnji.
Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti dâ Gospodin, Bog tvoj.
Ne ubij!
Ne učini preljuba!
Ne ukradi!
Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!
Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!«
Ps 19,8-11
Savršen je zakon Gospodinov – dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje – neuka uči;
prava je naredba Gospodnja – srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja – oči prosvjetljuje;
neokaljan strah Gospodinov – ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodinovi – svi jednako pravedni,
dragocjeniji od zlata, od mnogo zlata čistoga,
slađi od meda, meda samotoka.
1 Kor 1,22-25
Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.
Iv 2,13-25
(Mt 21, 12–13; Mk 11, 15–17; Lk 19, 45–46)
Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užetâ te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.
Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.
Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sâm se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.
