Vrijeme vazmene pedesetnice jedinstveni je hodočasnički hod Crkve s Uskrslim Gospodinom prema uzdignuću u slavu Očevu. Liturgijska se slavlja oslanjaju na susrete pobožnih žena i učenika s Uskrslim. Susreću ga posvuda, u zbilji života: na putu, u vrtu, na jezeru, u trenutcima kada se prestrašeni bijahu zatvorili, kao i u trenutcima kada su okupljeni »u onaj isti dan, prvi u tjednu«, čuvajući živim spomen na njegovo uskrsnuće… »Četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem« (Dj 1, 3). Raznolikost trenutaka i mjesta susreta, kao i raznolikost načinâ njegova očitovanja »svojima«, pokazuju nam da Isus uskrsnućem ne napušta povijest i zbilju svijeta. On je tu, Prisutni, Iznenađujući, Onaj koji razbija strah, tumači Pisma, poziva učenike i šalje ih… Pouke koje im upućuje, vraćaju ih k Pismima, k onome što im je ranije govorio i čega su bili svjedoci. Uskrsnuće postaje ključ čitanja njegovih riječi, njegovoga života i svekolike povijesti. 
 
     Liturgijska slavlja u vazmenome vremenu uvode nas u te susrete sa Živim, Uskrsnulim, i uče nas da život vjere i ljepota slavlja Crkve temeljno ovise o prepoznavanju Živoga. Tek kada prihvatimo da je on živ, štoviše da je Život, njegove riječi postaju nositeljice života. »Poruka je prazna ako glasnik nije živ« (F. Hadjadj). Iščitavanje Pisama ostaje traganje za mudrošću sve dok ne dopustimo da čitanje prijeđe u slušanje, u prepoznavanje, u gledanje Prisutnoga, u izručenje njegovu dodiru. 
 
     Liturgija Crkve uvijek uči iz tih vazmenih susreta, otkrivajući dubinu smisla okupljanja vjernika i slavljenja spomena na Uskrsloga Gospodina. U svakome euharistijskome slavlju zrcali se slika iz viđenja pisca Knjige Otkrivenja: »Evo, na vratima stojim i kucam: posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.« (Otk 3, 20). Uskrsnuće je početak novoga zajedništva u Bogu. Ono daje smisao postojanju i rasvjetljuje čovjekov hod kroz svijet, premda se naizgled sve čini nepromijenjenim, istim. No, nakon Isusova uskrsnuća ništa više nije isto. Ako je smrt preobražena, ništa ne će izmaći snazi Njegove preobrazbe. Liturgijska su slavlja dragocjeni trenutci te preobrazbe, predokus Novosti u koju nas unosi Onaj koji je pred nama pošao.
 
 
 
 
 
 
MISNA ČITANJA:
 
Dj 3,13-15.17-19

Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci.«
»I sada, braćo, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari vaši. Ali Bog tako ispuni što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da će njegov Pomazanik trpjeti. Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši

Ps 4,2-2.4-4.7-7.9-9

Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja,
ti što me u tjeskobi ìzbavî:
smiluj mi se, usliši moju molitvu!

Znajte: Gospodin čudesno uzvisuje prijatelja svoga;
Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem.

Mnogi govore: »Tko će nam pokazati sreću?«
Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!

Čim legnem, odmah u miru i usnem,
jer mi samo ti, o Gospodine, daješ miran počinak.

1 Iv 2,1-5a

Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite.
Ako tko i sagriješi,
zagovornika imamo kod Oca –
Isusa Krista, Pravednika.
On je pomirnica za grijeha naše,
i ne samo naše nego i svega svijeta.
I po ovom znamo da ga poznajemo:
ako zapovijedi njegove čuvamo.
Tko veli: »Poznajem ga«,
a zapovijedi njegovih ne čuva,
lažac je, u njemu nema istine.
A tko čuva riječ njegovu,
u njemu je zaista savršena ljubav Božja.
Po tom znamo da smo u njemu.

Lk 24,35-48

Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
(Mt 28, 16–20; Mk 16, 14–18; Iv 20, 19–23; Dj 6, 1–8)
Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.«
Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.
Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju PismaTe im reče: »Ovako je pisano: ‘Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih,

i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.