Nedjelju između Božića i Nove godine uvijek slavimo blagdan svete Obitelji: Isusa, Marije i Josipa. Na Božić smo bili usredotočeni na božansko Dijete, na Utjelovljenoga Sina Božjega, danas gledamo cijelu Obitelj.
Život svete Obitelji nije bio jednostavan ni lak, već težak, neizvjestan, ali to je bio ispunjen život. Njima je bilo glavno: vršiti volju Božju! Bog ih je vodio kroz poteškoće, on im je davao snagu!
no images were found
Obitelj je nepresušno vrelo svetosti, ljubavi i života – prva i najveća životna škola. Ona je bila i ostala glavni i najvažniji životni zadatak. Obitelj je početak, izvor i korijen ljudskoga društva, Crkve i domovine. Sudbina naše Crkve i domovine ovisi o stanju obiteljskoga života. Najvažnije u čovjeku gradilo se, gradi se i uvijek će se graditi u obitelji. Najdublje radosti i najteže žalosti pruža nam život u obitelji. U obitelji se živi dubina našega života. Jednostavno, bez obitelji, bez obiteljskoga ozračja, nezamisliv je istinski pravi ljudski život. Bog nas susreće u obiteljskom životu.
Bog – neizmjerna ljubav – zamislio je obitelj kao mali kutak raja u ovoj suznoj dolini. Sam Bog se utjelovio – postao čovjekom u nazaretskoj obitelji. Došao je k nama da bi ovu zemlju pretvorio u raj, a sve ljude u jednu veliku Božju obitelj. Zato smo u Isusu svi braća i sestre, djeca nebeskoga Oca. Obitelj je svetište i ognjište ljubavi. Moramo je čuvati.
Kriza koja je zahvatila sva područja života, posebice je zahvatila obitelj. Tako kažemo da se za obitelj došla teška i sudbonosna vremena. Obitelj je toliko uzdrmana i ugrožena da joj je teško naći lijeka. Svaka se četvrta, treća, gotovo već i druga obitelj raspada. Sve je manje ljubavi i sreće, vjernosti i radosti. Obitelj sve više razara i uništava nevjera i razvrat, rastave i abortusi. Mnoga djeca su ovisna o drogi, alkoholu i drugim porocima. Novine, razna piskarala, pornografski časopisi, TV uvelike uzrokuju propadanje obitelji i ubijaju obiteljsko ozračje i duh.
Slušamo svaki dan kako se jedni drugima tužimo: obitelji su postale nesretne, bolesne, ranjene, u krizi su i raspadaju se. Nitko nikoga ne sluša, još manje poštuje. Svatko misli da je on najpametniji. Roditelji za sve optužuju djecu, djeca se stalno tuže na roditelje. Stariji i mlađi se nikako ne razumiju, stalno su u „hladnom ratu”. Time se ništa ne rješava. Naprotiv problem postaje još veći i teži.
Zašto je obitelj zapala u krizu i zašto je došla ta opaka bolest? Zato što su obitelji izgubile Isusa Krista. On je temelj i oslonac svake obitelji. Nestalo je Duha Božjega, spremnosti na žrtvu, samoodricanja. Vjera je oslabila i kod nekih potpuno iščezla. Molitva se ugasila. Crkva je Kristova zabrinuta za obitelj i zove nas da se vratimo Bogu. Tajna obiteljske sreće stoji u poštivanju Boga i njegovih zapovijedi. Unesimo u obitelji Kristovo Evanđelje i njegov Duh. Posvetimo se preko Bezgrješnoga Srca Marijina Isusovu Srcu!
Nemojte misliti da je sreća u obitelji i budućnost djece osigurana tamo gdje u kuću ulazi dosta novaca, pa bile to kune, marke, dolari. Ne mislite da je sreća u obitelji osigurana time što je u kuću unesen novi namještaj. Sve to može biti dobro i korisno, ali nije dovoljno da te zaštiti od nesloge i jada.
Ponekad su djeca, teret, žrtva, patnja, ali i životna sreća. Doista su sreća na zemlji i ona će biti vratar koji će otvoriti nebo i put k vječnoj sreći ako ih se prima iz Božje ruke i odgoja ih se za Boga. Sav novac koji se stječe na zemlji, sva djela koja se stvaraju, sve kuće koje se grade, sve što se u kuće unosi i nabavlja sve će to vrijeme odnijeti, ali ono što će nas neprestano činiti sretnima i zadovoljnima jest međusobna sloga i valjano odgojena djeca. Ako ovoga nema, sve drugo ne vrijedi ništa.
I mladi su pozvani ljubiti i poštivati svoje starije, biti uvijek ljubazni s njima, razgovarati s njima, pozorno ih slušati, što govore, makar je to sto puta ista stvar koju slušamo. Biti im stalno zahvalan, znati prijeći preko njihovih slabosti, nesavršenosti i nespretnosti. Korisno je poslušati njihove savjete i ne prezirati njihovo iskustvo. Isplati se brinuti se za njih i njegovati ih kad su bolesni. To su oni zaslužili. Hvale vrijedno je pomagati im uvijek kad god je to potrebno. Ako su daleko, trebalo bi ih pohoditi, javiti im se kartom i pismima! Imati malo vremena za njih. Neka zajednička molitva u obitelji bude ona Božja kišica koja će gasiti nezadovoljstvo, neslogu…
Sveta Obitelj nas uči da je sreća u duhovnom bogatstvu.
MISNA ČITANJA:
1 Sam 1,20-22.24-28
Ana zatrudnje i, kad bî vrijeme, rodi sina koga nazva imenom Samuel, »jer sam ga«, reče, »izmolila od Gospodina «.
Poslije godinu dana uziđe njezin muž Elkana sa svim domom svojim da prinese Gospodinu godišnju žrtvu i da izvrši zavjet. Ali Ana ne pođe s njim jer reče svome mužu: »Neću poći dok se dijete ne odbije od prsâ, a onda ću ga odvesti da se pokaže pred Gospodinom i da ostane ondje zauvijek.«
Čim ga je odbila od prsâ, povede ga sa sobom uzevši uz to trogodišnjeg junca, efu brašna i mijeh vina; i uvede ga u dom Gospodnji u Šilu. A dječak je bio još vrlo mlad. Tada zaklaše junca, a majka dječakova pristupi k Eliju. I reče Ana: »Dopusti, gospodaru! Tako ti života tvoga, gospodaru, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kraj tebe moleći se Gospodinu. Molila sam za ovo dijete, i Gospodin mi je uslišio prošnju kojom sam ga prosila. Zato i ja njega ustupam Gospodinu za sve dane njegova života: ta isprošen je od Gospodina.« I pokloniše se ondje Gospodinu.
Ps 84,2-3.5-6.9-10
Kako su mili stanovi tvoji,
Gospodine nad vojskama!
Duša mi gine i čezne
za dvorima Gospodinovim.
Srce moje i moje tijelo
kliču Bogu živomu.
Blaženi koji prebivaju u domu tvome
slaveć’ te bez prestanka!
Blažen komu je pomoć u tebi
dok se sprema na svete putove!
Gospodine, Bože nad vojskama, čuj molitvu moju,
poslušaj, Bože Jakovljev!
Pogledaj, štite naš, Bože,
pogledaj lice pomazanika svoga!
1 Iv 3,1-2.21-24
Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac:
djeca se Božja zovemo, i jesmo.
A svijet nas ne poznaje zato
što ne poznaje njega.
Ljubljeni,
sad smo djeca Božja
i još se ne očitova što ćemo biti.
Znamo:
kad se očituje, bit ćemo njemu slični
jer vidjet ćemo ga kao što jest.
Ljubljeni,
ako nas srce ne osuđuje,
možemo zaufano k Bogu.
I što god ištemo, primamo od njega
jer zapovijedi njegove čuvamo
i činimo što je njemu drago.
I ovo je zapovijed njegova:
da vjerujemo u ime Sina njegova
Isusa Krista
i da ljubimo jedni druge
kao što nam je dao zapovijed.
I tko čuva zapovijedi njegove,
u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama:
po Duhu kojeg nam je dao.
Lk 2,41-52
Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.
Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učiteljâ, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče. I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.
