Najveća umješnost u poslovnom svijetu sastoji se u tome da čovjek ispravno procijeni u što treba uložiti svoj novac. Tako su npr. prije više godina sasvim ispravno postupili oni koji su shvatili da je dobro ulagati svoj novac u pokretne telefonske mreže i aparate, tj. u mobitele. Drugi su možda uložili novac u neku drugu industriju čiji su proizvodi prestali kupcima biti zanimljivi i – izgubili su taj novac. Kao da nam današnja Božja riječ govori o pravilnom ulaganju, ulaganju u vlastiti život, tako da bi naš život imao smisla te da bi se na koncu – isplatio. Prvo se govori o pogrešnom ulaganju, a zatim o dobrom ulaganju.
no images were found
Evo strašne rečenice. Prorok Jeremija veli: „Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom i srce svoje od Gospodina odvraća!“ U svoje vrijeme ove su se riječi odnosile na jeruzalemske vladare koji su pred nadolazećom opasnošću da budu osvojeni od Babilonaca smatrali da im mogu pomoći Egipćani. A Jeremija govori da je problem u tome što se ne žele obratiti od svojih grijeha. Govori im, dakle, da im samo Gospodin može biti snaga i izbavljenje. Iz povijesti židovskog naroda znamo što se dogodilo. Jeruzalemski su se prvaci do kraja pouzdavali u Egipat i nisu htjeli poslušati Jeremijina proroštva. Zato je grad bio opkoljen, zauzet, razoren a velik dio naroda bio odveden u izgnanstvo. Bila je to strašna tragedija židovskog naroda.
Isus govori na sličan način. Veli: „Blago vama, siromasi… blago vama, koji sada plačete…“ Hoće reći da bogatstvo i izobilje nipošto nije jamac konačne sreće i mira. Naprotiv, oni koji bez svoje krivice trpe materijalnu oskudicu, a ipak se trude oko dobra, bit će spašeni. Naprotiv, veli Isus, jao onima koji se u svoje bogatstvo uzdaju, jao onima koji budu uživali u pohvalama ovoga svijeta. sve će to proći i nestati.
U tome svjetlu onda možemo bolje razumjeti Blaženstva koja smo čuli u današnjem evanđelju (Lk 6,17.20-26). Isus veli: Blago vama, siromasi (…) Blago vama koji sada gladujete (…) Blago vama koji sada plačete (…) Blago vama kad vas zamrze ljudi… Da nema uskrsnuća od mrtvih, oni koji su siromasi, ostali bi jadni, a ne blaženi, oni koji gladuju, bili bi bijedni, a ne blaženi, oni koji plaču, bili bi nesretnici, a ne blaženi, a žrtve mržnje bi bili prokletnici, a ne blaženici…
Ovako, Božji čovjek u sebi uvijek ima mir. On nastoji ostvarivati Božje kraljevstvo na zemlji, on nastoji sa zahvalnošću uživati blagodati i dostignuća našega vremena, on zahvaljuje Bogu i za zdravlje i za prijateljstvo i za obiteljsku ljubav, ali u isto vrijeme zna: ako nešto od toga čovjeku i nedostaje, ako mu se nepravedno zaniječe ili otme, ako ga pogode životne nevolje i poteškoće, taj isti čovjek vjernik zna da se može pouzdati u Boga. Naime, kao što je Krist upravo po svojoj muci i križu prešao u slavu uskrsnuća, tako će se na nama ostvariti ono što veli Ivan apostol: I otrt će im svaku suzu s očiju, te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu.“ To vjerujemo za sebe. To vjerujemo i za tolike naše pokojne koji su pred nama otišli. Vjerujemo da Bog svoju svemoć i svoju beskrajnu ljubav upravo na taj način iskazuje prema čovjeku kao vrhuncu njegova stvorenja. Bog nas je stvorio na svoju sliku, njegov je Jedinorođeni Sin, Bog od vječnosti, njemu jednak u božanstvu, uzeo upravo naše čovještvo, utjelovio se kao Isus Krist, Bog je njega, Isusa, i nas zajedno s njime opečatio darom Duha Svetoga. Razumljivo je onda da takav Bog želi i nas učiniti dionicima svoga vječnoga života. Neka se to ostvari na svakom pojedinome od nas.
MISNA ČITANJA:
Jr 17,5-8
Ovako govori Gospodin:
»Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka,
i slabo tijelo smatra svojom mišicom,
i čije se srce od Gospodina odvraća.
Jer on je kao drač u pustinji:
ne osjeća kad je sreća na domaku,
tavori dane u usahloj pustinji,
u zemlji slanoj, nenastanjenoj.
Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Gospodina
i kome je Gospodin uzdanje.
Nalik je na stablo zasađeno uz vodu
što korijenje pušta k potoku:
ne mora se ničeg bojati kad dođe žega,
na njemu uvijek zelenilo ostaje.
U sušnoj godini brigu ne brine,
ne prestaje donositi plod.
Ps 1,1-2.3-3.4-4.6-6
Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
već uživa u zakonu Gospodinovu,
o zakonu njegovu misli dan i noć.
On je k’o stablo zasađeno
pokraj vódâ tekućica
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene,
sve što radi dobrim urodi.
Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!
Oni su k’o pljeva što je vjetar raznosi.
Jer Gospodin zna put pravednih,
a propast će put opakih.
1 Kor 15,12-12.16-20
No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima. Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi.
Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!
Lk 6,17-17.20-26
(Mt 4, 24–25; 12, 15–16; Mk 3, 7–12)
Isus siđe s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mnoštvo njegovih učenika i silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog (Mt 5, 1–12)
On podigne oči prema učenicima i govoraše:
»Blago vama, siromasi:
vaše je kraljevstvo Božje!
Blago vama koji sada gladujete:
vi ćete se nasititi!
Blago vama koji sada plačete:
vi ćete se smijati!
Blago vama kad vas zamrze ljudi
i kad vas izopće i pogrde
te izbace ime vaše kao zločinačko
zbog Sina Čovječjega!
Radujte se u dan onaj i poskakujte:
evo, plaća vaša velika je na nebu.
Ta jednako su činili prorocima
oci njihovi!«
»Ali jao vama, bogataši:
imate svoju utjehu!
Jao vama koji ste sada siti:
gladovat ćete!
Jao vama koji se sada smijete:
jadikovat ćete i plakati!
Jao vama kad vas svi budu hvalili!
Ta tako su činili lažnim prorocima
oci njihovi.«
