Isus od svojih sljedbenika traži da onima koji ih udaraju po jednom obrazu pruže i drugi obraz, i da se ne bune i ne opiru onima koji im oduzimaju ono što je njihovo. Kako razumjeti te riječi? Treba li se slab i siromašan čovjek doslovno prepustiti silniku i bogatašu da ga ovaj udara i pljačka do mile volje? Nipošto! Kad bi se ove Isusove riječi doslovno primjenjivale, to bi onda značilo da Bog favorizira silnike i bogataše, odnosno da se je svrstao a njihovu strane. Međutim, znademo da Bog nije pristran (usp. ). Osim toga, da ove riječi ne treba shvaćati ni primjenjivati doslovno, potvrdio je i sâm Isus koji se je na suđenju pobunio kad je bio nepravedno udaren (usp. Iv 18, 22-23).
no images were found
Riječi koje je Isus u podnožju gore uputio siromašnom i patničkom mnoštvu – da ljube svoje neprijatelje, da dobro čine svojim mrziteljima, da blagoslivljaju one koji ih proklinju, i da mole za one koji vas zlostavljaju – teške su i zahtjevne. Te su ljude, naime, od djetinjstva njihovi roditelji i rabini, u njihovim domovima i sinagogama, poučavali da ljube svoga bližnjega, a mrze neprijatelja. Isusov zahtjev uvelike je nadilazio njihove moralne standarde, kao i moralne standarde mnogih ljudi sve do danas. Stoga Isusov zahtjev ne mogu izvršiti oni koji se ponašaju u skladu s ljudskom pravednošću, nego samo oni ljudi koji su voljni ravnati se po božanskoj pravednosti, koja je zapravo milosrđe. «Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan» (Lk 6, 36).
Isus nije samo propovijedao ljubav: on je ljubio svoje koji bijahu na svijetu, do kraja ih je ljubio (usp. Iv 13, 1). Uvrstivši u svoj evanđeoski nauk zlatno pravilo «Kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima«, koje je u sličnom obliku prisutno u drugim religijama, Isus je pokazao da znade u riječi pretočiti najdublju i najrašireniju želju ljudskog srca, a to je želja za iskrenim bratstvom svih ljudi, želja drugima činiti dobro ne očekujući time postići nikakvu osobnu korist. U tom iskrenom ljudskom bratstvu objavljuje se Božje lice.
MISNA ČITANJA:
1 Sam 26,2-2.7-9.12-13.22-23
Šaul tada krenu na put i siđe u pustinju Zif, a s njim tri tisuće izabranih Izraelaca, da traži Davida u pustinji Zifu. I tako David i Abišaj dopriješe noću do vojske: i gle, Šaul ležaše i spavaše u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner i vojnici ležahu oko njega.
Tada Abišaj reče Davidu: »Danas ti je Bog predao tvoga neprijatelja u tvoje ruke; zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi neće trebati.« Ali David odgovori Abišaju: »Nemoj ga ubijati! Jer tko će dignuti ruku svoju na Gospodnjeg pomazanika i ostati nekažnjen?« I uze David koplje i vrč za vodu što su bili kod Šaulova uzglavlja i oni odoše: nitko nije ništa vidio ni opazio, nitko se nije probudio, nego su svi spavali jer bijaše na njih pao dubok san od Gospodina.
David prijeđe na drugu stranu i stade na vrh gore u nekoj daljini, tako da je među njima bio velik prostor. A David odgovori: »Evo kraljeva koplja, neka dođe jedan od momaka i neka ga uzme! A Gospodin će vratiti svakome po njegovoj pravdi i po njegovoj vjernosti: danas te Gospodin bijaše predao u moje ruke, ali nisam htio dići ruke svoje na pomazanika Gospodnjeg.
Ps 103,1-2.3-4.8-8.10-10.12-13
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja
i sve što je u meni sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja,
i ne zaboravi dobročinstva njegova:
on ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti čuva život,
kruni te dobrotom i ljubavlju;
Milosrdan i milostiv je Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Kako se otac smiluje dječici,
tako se Gospodin smiluje onima što ga se boje.
1 Kor 15,45-49
Tako je i pisano: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam – duh životvorni. Ali ne bî najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno. Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek – s neba. Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski. I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga.
Lk 6,27-38
(Mt 5, 38–48; 7, 12)
»Nego, velim vama koji slušate:
Ljubite svoje neprijatelje,
dobro činite svojim mrziteljima,
blagoslivljajte one koji vas proklinju,
molite za one koji vas zlostavljaju.«
»Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj. I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima. Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine. Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati. Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima. Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.«
(Mt 7, 1–5; 15, 14; 10, 24–25)
»Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.«
