Na dan svoga uzašašća k Ocu, Isus je naložio svojim apostolima da se vrate u Jeruzalem i da ostanu u njemu dok se ne obuku u Silu odozgor. Oni su, poslušni njegovoj riječi to i učinili, te su se vratili u grad puni radosti i iščekivanja glede Božjeg obećanja koje se imalo na njima ispuniti. Nastavili su se moliti i blagoslivljati Boga za sve što je za njih učinio, spremno se stavljajući na raspolaganje za sve kasnije potrebe služenja narodu Božjemu. Njihovo poslanje i zadaća nije bilo nimalo lako i jednostavno, te je stoga i sam Gospodin imao potrebu kao Glava za njih moliti, što smo čitali u današnjem evanđeoskom odlomku (Iv 17, 20-26). Ponajprije je htio izmoliti da budu jedno, i to savršeno jedno kao što je jedno on s Ocem nebeskim. Potom je molio da prime Božju slavu i Božju ljubav
Molim i za one koji će na njihovu riječ povjerovati u mene Iv 17, 20-26 Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta.
Isus se u 14. poglavlju Ivanova evanđelja predstavio kao Riječ: „Tko mene ljubi, čuvat će moju riječ.“ Sada ta riječ postaje poruka učenikâ. Ovdje se ne radi o slanju učenika da drugima navješćuju neku nauku, nego da im komuniciraju vlastito iskustvo. „Njihova riječ“ nije nešto statično. Ona je povezana s vlastitim životom i egzistencijom koja postaje dar za druge, a po kojoj se očituju novi oblici manifestacije Božje ljubavi prema čovjeku.
„Da svi budu jedno“ – Ujedinjenost, jedinstvo zajednice znak je da se ljubav prema čovjeku obostrano ostvaruje. Na taj način svaki čovjek postaje svetište iz kojega isijava božanska ljubav.
„Slavu koju si ti dao meni“ – riječ je o Duhu, to jest Duh je ona ista snaga i sposobnost ljubavi koja drugima postaje vidljiv dar. Tog Duha Isus prenosi na svoje učenike. Time zajednica, ujedinjena u ljubavi, postaje vidljivo očitovanje Božje prisutnosti na zemlji iz koje isijava Božja slava.
A tu je slavu učenicima dao kod pranja nogu pri Posljednjoj večeri. Bezuvjetna Ljubav se konkretizirala u znaku služenja, pa čak i prema izdajici, nakon čega poziva svoje da i oni čine tako!
Slava Božja se ne očituje u spektakularnim pojavama, nego u donošenju „mnogo roda“, u ljubavi koja se prigiba i pred onima koji ju ne zaslužuju. Ona nije samo za „neke odabrane“, nego za sve, postaje mogućnost za sve.
Takvo iskustvo vjere moguće je samo onda kada ljubav komunicira život.
„Oče pravedni“ – odnosno vjerni svom prvotnom naumu ljubavi prema cijelom ljudskom rodu. Svijet nije upoznao Oca jer je odbacio njegov prvotni plan. Odbacio ga je jer ne može prihvatiti da je besplatna ljubav usmjerena prema svima, bez obzira na njihove zasluge.
„I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati“ – Isusovo djelovanje još nije dovršeno. Njegova objava Oca doživjet će vrhunac na križu kada će ostaviti Duha koji će učenike učiniti sposobnim ljubiti kao što je on ljubio – „da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima.“
MISNA ČITANJA:
Dj 7,55-60
Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu pa reče: »Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.« Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: »Gospodine Isuse, primi duh moj!« Onda se baci na koljena i povika iza glasa: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Kada to reče, usnu.
Ps 97,1-1.2b-2b.6-6.7c-7c.9-9
Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja,
nek’ se vesele otoci mnogi!
Pravda i pravo temelji su prijestolja njegova.
Nebesa navješćuju pravednost njegovu,
svi narodi gledaju mu slavu.
Poklonite mu se, svi anđeli!
Jer ti si, o Gospodine, Svevišnji – nad svom zemljom,
visoko, visoko nad bozima svima.
Otk 22,12-14.16-17.20-20
»Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!«
»Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak! Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad! »Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica.«
I Duh i Zaručnica govore: »Dođi!« I tko ovo čuje, neka rekne: »Dođi!«
Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava!
Svjedok za sve ovo govori: »Da, dolazim ubrzo!«
Amen!
Dođi, Gospodine Isuse!
Iv 17,20-26
Ne molim samo za ove
nego i za one
koji će na njihovu riječ vjerovati u mene:
da svi budu jedno
kao što ti, Oče, u meni
i ja u tebi,
neka i oni u nama budu
da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.
I slavu koju si ti dao meni
ja dadoh njima:
da budu jedno
kao što smo mi jedno –
ja u njima i ti u meni,
da tako budu savršeno jedno
da svijet upozna da si me ti poslao
i ljubio njih kao što si mene ljubio.
Oče,
hoću da i oni koje si mi dao
budu gdje sam ja,
da i oni budu sa mnom:
da gledaju moju slavu,
slavu koju si mi dao
jer si me ljubio
prije postanka svijeta.
Oče pravedni,
svijet te nije upoznao,
ja te upoznah;
a i ovi upoznaše
da si me ti poslao.
I njima sam očitovao tvoje ime,
i još ću očitovati,
da ljubav kojom si ti mene ljubio
bude u njima –
i ja u njima.«
