Danas su se na nedjeljnoj župnoj misi župljani naše župe, kao i gosti i dragi nam prijatelji, pozdravili s uvijek nam dragim i dobro raspoloženim župnikom don Marinom Barišić Lavom. Nakon punih osam godina koje je proveo u župi Presvetog Srca Isusova don Marin odlazi u Vepric gdje će nas vjerujemo uvijek rado dočekati raširenih ruku, a posebice na skorašnji blagdan Male Gospe koji se u Vepricu svečano obilježava. Sveta misa, kao i svake nedjelje, služena je u župnoj crkvi Presvetog Srca Isusova u Vinišću. Bila je to misa zahvale i oproštaja. Zahvale za veliku ljubav koju je prema nama pokazivao don Marin, ali i ljubavi koju smo mi pokazivali prema njemu sve ove godine. Nije bilo uobičajneih govora oproštaja, jer kako je naglasio don Marin “nisu nam potrebne velike riječi, već pustimo srca nek govore!”
no images were found
Don Marinova homilija:
Draga braćo i sestre,
Evo došao je i taj dan oproštaja, dan našeg rastanka. I doista, odlazim u novu sredinu, u Vepric, ali vas ne napuštam. Kad si u jednoj župi osam godina, a to znači 417 nedjeljnih misnih slavlja, 8 Božića i 8 Uskrsa, i ono što se sve dogodilo u župnom životu: 65 krštenja, 25 vjenčanja, 175 sprovoda, 44 prvopričesnika i isto toliko krizmanika. I kad ti se osobe, narod, župa urežu u srce onda je to dio moga života. Tragovi ostaju u srcu i kada na poseban način proradi povezanost srca i kada se voli, za ljubav onda ne postoji granica. Ja sam vas volio i nadalje volim. I vi ste mene doista voljeli. Zato vam danas izričem jedno veliko, i od srca, HVALA! HVALA VAM!
Želio bih da ovaj današnji naš rastanak prođe u sljedećem stilu: u stilu Boga ljubavi, u vašem stilu i u mom stilu. Sva tri stila neka budu pod motom, geslom: „S Kristom koji nam je svima oprostio“.
Prvi stil Boga ljubavi: MI smo voljeni od Boga. Bog nas je zagrlio svojom ljubavlju i dodirnuo svojom milošću. Božji stil je Isus Krist koji se utjelovio jer Bog je za tebe postao čovjek da bi ti, da bi svi mi, postali i Bogoliki i Kristoliki. Da bi na licu svakog od nas zrcalila slika Isusa Krista. On je živio za tebe, za nas, darovao nam ljubav, popeo se na golgostsku uzvisinu i svojom raspetom ljubavlju zagrlio je čovjeka i čovječanstvo. I to je Božji stil. Kristov stil. Prihvatiti Boga, vjerovati u Boga i ljubiti Boga znači korijenito živjeti Boga ljubavi. „I nema ništa ljepše, uzvišenije i čudesnije od osobe Isusa Krista“, kaže nam Dostojevski. Tko živi takav stil on je već uronjen u neizmejrnu sreću i radost koju nam je Bog pripravio na Nebesima. Zato puče Presvetoga Srca Isusova, narode ove župe, prijatelji i gosti, živite takav stil Boga ljubavi.
Drugi stil je onaj vaš stil. Danas se opraštamo u vašem stilu: s molitvom i pjesmom s kojima želimo ovaj oproštaj učiniti i blagoslovljenim i ostvarenim, bez govora i bez uobičjenih fraza za rastanak. Ne trebaju nam riječi. Pustimo nek srca govore. Stoga živite u stilu BogOljublja, ćovjekoljublja i domoljublja. Ljubav prema svom Domu. Dom nam je važan. Domovina nam je važna. Svi narodi ljube svoju domovinu, pa zašto to ne bi i hrvatski narod? Upravo je to i najproblematičnije što često nema ove ljubavi prema Domu. Zato neka u vama uvijek bude ljubav prema Domu, prema domovini, kako ovoj na zemlji tako i onoj vječnoj domovini na Nebesima.
…”
MISNA ČITANJA:
Jr 38,4-6.8-10
Tada dostojanstvenici rekoše kralju: »Ovoga čovjeka valja ubiti: on zaista obeshrabruje ratnike koji su još ostali u gradu i sav narod kad takve riječi pred njima govori. Pa taj čovjek ne traži dobrobit ovoga naroda, nego njegovu propast.« A kralj Sidkija odgovori: »Eto, on je u vašim rukama, jer kralj ionako više nema nikakve vlasti nad vama.« Tada pograbiše Jeremiju i baciše ga u čatrnju kraljevića Malkije, što je bila u tamničkom dvorištu, i oni ga spustiše na užetima. Ali u čatrnji ne bijaše vode, već samo glib, tako da Jeremija propade u glib.
Tada Ebed-Melek izađe iz kraljevskog dvora te ovako reče kralju: »Gospodaru, kralju moj, zlo čine ovi ljudi kad tako postupaju s prorokom Jeremijom: bacili su ga u čatrnju, gdje će od gladi umrijeti, jer nema kruha u gradu.« Nato kralj zapovjedi Kušitu Ebed-Meleku: »Povedi trojicu ljudi te izvuci proroka Jeremiju iz čatrnje dok nije umro.«
Ps 40,2-4.18-18
Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim,
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.
Izvuče me iz jame propasti,
iz blata kalnoga;
noge mi stavi na hridinu,
korake moje ukrijepi.
U usta mi stavi pjesmu novu,
slavopoj Bogu našemu.
Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti:
uzdanje će svoje staviti u Gospodina.
Bijedan sam ja i nevoljan,
al’ Gospodin se brine za me.
Ti si pomoć moja i moj spasitelj;
o Bože moj, ne kasni!
Heb 12,1-4
Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedokâ, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premoreni – ne klonete duhom. Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha.
Lk 12,49-53
(Mt 10, 34–36)
»Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!«
»Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.«
VIDEO SNIMKE:
