Neke ružne stvari, neke grijehe čovjek učini iz slabosti, u naletu strasti, ne razmišljajući. Čak i sud to uzima u obzir. Međutim, nepošteno poslovanje, prijevara, izrabljivanje, lihvarenje, stvari su koje čovjek čini svjesno i planirano. Sada zamislimo židovsko društvo u šestom stoljeću prije Krista. Ne postoji društveno uređenje u našem smislu. Nema ustava, nema kaznenog zakona, nema socijalnih prava, nema sindikata, nema državnog pravobranitelja… Vlastodršci su povezani s moćnicima i obratno. Bogataši gaze prava siromaha, oduzimaju im dobra lihvarskim kamatama, bez imalo sućuti. Tko štiti siromaha i slaba čovjeka? Samo Bog i Božji zakoni. Tako dolazi prorok Amos i govori oštro glavarima zemlje (Am 8, 4-7): „Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji! Kažete: ‘Kad li će mlađak proći, da prodamo žito, i subota, da tržimo pšenicu. Smanjujuć’ efu, povećavajući šekel, da varamo krivim mjerama: da kupimo siromaha za novac…’“ Bog ustaje u njihovu zaštitu. Evo strašne prijetnje po ustima proroka Amosa: „Zakle se Gospodin ponosom Jakovljevim: ‘Dovijeka neću zaboraviti nijednoga vašeg djela.’“ Tako je i bilo. Njihovo je kraljevstvo propalo, a svi velikaši odvedeni u progonstvo…
Kako bismo danas mogli razumjeti ovaj tekst? Iako u našem društvu postoje i zakoni i ustanove koji trebaju štititi maloga čovjeka, zakon, vjerojatno, ne može pokriti sve moguće oblike društvenoga života. Često se najveće nepravde događaju u slučajevima u kojima je formalno poštivana sva zakonom predviđena procedura. Ne radi se redovito o lošim zakonima. Radi se o srcu i duši, radi se o tome da osim zakona, uredaba i propisa imamo savjest, imamo Božji glas u srcu, imamo onu zapovijed: „Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.“ Svakoga bližnjega kao da ti je najveći prijatelj, kao da je tvoje dijete, tvoj brat, tvoj otac, tvoj kum. Valja nam uzeti u obzir da su najoštrije riječi u Svetom pismu upućene upravo onima koji izrabljuju svoga bližnjega. Evo samo jednog primjera: „Ne cvilite udovice i siročeta! Ako ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno ću njihove vapaje uslišati. Moj će se gnjev raspaliti i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ostati udovice a djeca siročad.“ A što radi onaj koji uskraćuje plaću, koji otpušta trudnice i one koji su na bolovanju, koji se bave lihvarenjem, koji mladima prodaju drogu? Prorok Izaija prenosi Božju poruku: „Riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća se k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio.“
MISNA ČITANJA:
Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika
i satirete uboge u zemlji!
Kažete: »Kad li će mlađak proći,
da prodamo žito,
i subota, da tržimo pšenicu.
Smanjujuć’ efu, povećavajući šekel,
da varamo krivim mjerama:
da kupimo siromaha za novac,
potrebita za sandale,
i da prodajemo otražak od žita.«
Zakle se Gospodin ponosom Jakovljevim:
»Dovijeka neću zaboraviti nijednoga vašeg djela.«
Hvalite, sluge Gospodinove,
hvalite ime Gospodnje!
Blagoslovljeno ime Gospodnje
sada i dovijeka!
Uzvišen je Gospodin nad sve narode,
slava njegova nebesa nadvisuje.
Tko je kao Gospodin, Bog naš,
koji u visinama stoluje
i gleda odozgo nebo i zemlju?
Podiže iz prašine uboga,
iz gliba vadi siromaha
da ga posadi s prvacima,
s prvacima svoga naroda.
Dakle, preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. To je dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve. To je u svoje vrijeme dano svjedočanstvo, za koje sam ja postavljen propovjednikom i apostolom – istinu govorim, ne lažem – učiteljem narodâ u vjeri i istini.
Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre;
Govoraše i svojim učenicima: »Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: ‘Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!’ Nato upravitelj reče u sebi: ‘Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.’«
»I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: ‘Koliko duguješ gospodaru mojemu?’ On reče: ‘Sto bata ulja.’ A on će mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.’ Zatim reče drugomu: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ On odgovori: ‘Sto kora pšenice.’ Kaže mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.’«
»I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.«
»I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore.«
»Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?«
»Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«
