U današnjim čitanjima osluškujemo kako je već 700 godina prije Krista prorok Izaija opisao nevjeru kralja Ahaza, onoga u kojemu su Izraelci gledali ispunjenje volje Božje. Naime, negdje 733. – 732. pr. Kr. zaratili su s mladim jeruzalemskim kraljem Ahazom aramski kralj Resin i izraelski kralj Pekah, jer se ovaj nije htio s njima udružiti u protuasirski savez. Dok su opsjedali Jeruzalem – iako je Ahazu došla Izaijina riječ, da se osloni na Boga, Ahaz je zatražio pomoć od asirskog kralja Tiglat-Pilesera, a prečuo Izaijinu i Božju riječ. Izaija mu je rekao da se treba pouzdati u Boga, a ne u Asirce i onda će Bog sve okrenuti na dobro, iako trenutno sve izgleda crno i naopako. No, on to odbija, pravdajući se da ne želi iskušavati Boga, a zapravo ne vjeruje Bogu i njegovoj svemoći! Štoviše, „uzeo je srebro i zlato, što se nalazilo u Domu Jahvinu i u riznici kraljevskog dvora, i sve je poslao na dar asirskom kralju“ (Kr 16,8). I tada mu Izaija govori da će djevica roditi onoga koji će biti Bog s nama – EMANUEL! To je proroštvo raslo s narodom, i u narodu čuvalo nadu u čudesno rođenje onoga koji će „u ove dane“ nagnuti nebesa i sići k nama kao „Mlado sunce s visine, da obasja one, što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira“ (Lk 1,79). To je ispunjenje sna svakog čovjeka! Biti s Bogom! Vječno promatrati njegovo lice i uživati u njegovu društvu!
no images were found
Iz povijesnih knjiga znamo da je Ahaz pobijeđen i da je narod izgubio svoju slobodu. Izaija nas želi potaknuti da vjerujemo Božjim obećanjima i njegovoj riječi. Nama, koji često nemamo strpljenja ni vremena čekati, ove su riječi kao melem na bolnu ranu. Bog dolazi, iako se nama čini da odgađa našu stvar i da su sve naše nade pale u vodu i duboko potonule. Vjerovati da Bog želi baš meni doći, roditi se u mom srcu, očišćenom od grijeha i poniznom pred tajnom vjere, utjelovljenja Sina Božjega, znači proslaviti Božić!
U Poslanici Rimljanima Sv. Pavao naglašava kako se Bog njime poslužio da se Gospodinova riječ čuje po svem svijetu, među svim narodima, te i nas potiče da ispunimo svoju zadaću vjernika: da se božićna radost čuje po cijelom svijetu i da ga slave svi oni u kojih su ruke nedužne i srce čisto. Možda se pitamo: „A što je to Isus donio u naš život?“ Najveći francuski mislilac, matematičar i fizičar, Blaise Pascal napisa: „Bez Isusa Krista mi ne znamo ni što je život, ni što je smrt, ni što je Bog ni što smo mi.“ On nam je otkrio Boga, rekao nam je kakav je i što je naš Bog, otkrio nam je tko je i što je čovjek, razjasnio nam smisao života i smrti, kazao nam zašto živimo i što slijedi kad svršimo ovaj život…
U Evanđelju se, za razliku od Ahaza, Josip nalazi u teškoj situaciji i vjeruje Bogu. Anđeo mu kaže: „Ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga“(Mt 1,20). Bog po anđelu evangelizira Josipa o tajni Utjelovljenja, kao što je to već učinio Mariji u Nazaretu (usp. Lk 1,26s). „Isusova osoba, kako je gleda vjera, a samo je vjera i može vidjeti, skriva u sebi neki čar, koji nadilazi svaku ljudsku individualnost i svaku povijesnu kontingentnost“, kaže poznati teolog Rudolf Schnackenburg.
Da bismo upoznali Boga, moramo biti poučeni, moramo postati učenici Božji (usp. Iv 6,45). K Bogu, i o Bogu, ne može se bez Boga! Zato Bog i uči Mariju, Josipa, pastire, mudrace… i mnoge druge koji žele čuti Božji glas: svakoga na njemu razumljiv i prihvatljiv način. Marija je čula riječ – i povjerovala. Josip – kad je čuo, „učini kako mu naredi anđeo Gospodnji“.
A što je s nama? Slušamo li mi Božju riječ i kako reagiramo na nju? Bog je došao na zemlju nas usrećiti i oplemeniti. I ovog Božića upravo to želi učiniti. Hoćemo li dopustiti da nas usreći?
Jedna priča govori kako su dva muškarca, oba teško bolesna, ležala u istoj bolničkoj sobi. Jedan je od njih smio svaki dan sat vremena sjediti u postelji jer mu je to pomagalo pri čišćenju vode iz pluća. Njegov je krevet bio pored jedinog prozora u sobi. Drugi je muškarac morao cijele dane ležati na leđima. Bolesnici su se ubrzo sprijateljili i po cijeli dan razgovarali. Pričali su o svojim obiteljima, kućama i poslovima, o tome kako je bilo u vojsci i tko je kamo putovao. Muškarac koji je svaki dan jedan sat sjedio okrenut prema prozoru opisivao je onom drugom što se nalazi s druge strane prozora. Bolesnik s drugog kreveta počeo je živjeti za taj sat u danu kad mu je prijatelj tako živo opisivao događanja i boje vanjskoga svijeta. Iz njegova pripovijedanja je saznao da prozor gleda na park s ljupkim jezerom. Patke i labudovi su plivali i igrali se po vodi, a pored njih su djeca puštala papirnate čamce. Zaljubljeni su, držeći se za ruke, šetali među cvijećem čudesnih boja. Staro i snažno drveće krasilo je krajolik, a u daljini se mogao vidjeti obris visokih planina. Muškarac uz prozor tako je detaljno opisivao ljepotu krajolika, da je ovaj drugi zatvorio oči i živo si predstavio slikovite prizore.
Jednog je proljetnog popodneva bolesnik uz krevet opisivao paradu koja se približivala jezeru. Drugi muškarac, prikovan za postelju, nije vidio paradu, ali ju je mogao zamisliti. Tako su prolazili dani i tjedni. Kad je sestra jednog jutra u sobu donijela vodu, vidjela je da je bolesnik u krevetu kraj prozora mirno umro u snu. Pozvala je bolničko osoblje koje je odnijelo mrtvaca iz sobe. Nakon toga je drugi bolesnik zamolio sestru neka ga premjesti u krevet kraj prozora. Sestra mu je rado udovoljila. Kad se bolesnik udobno smjestio, ostavila ga je samog. Teškom mukom, uz pomoć ručki, bolesnik se podigao da bi vlastitim očima vidio prekrasni krajolik s druge strane prozora. Konačno je imao priliku sam uživati u ljepoti. Upotrijebio je svu snagu i pogledao kroz prozor kraj postelje. Ali gle, prozor je gledao u gol i prazan zid. Bolesnik je kasnije pitao sestru kako je umrli mogao tako čudesno opisivati krajolik. Sestra mu je odgovorila da je pokojnik bio slijep i nije mogao vidjeti zid koji je stajao pred prozorom. „Možda vas je htio samo razveseliti“, rekla je.
Drage sestre i braćo, Isus dolazi ovog Božića razveseliti svakoga od nas. Prava se sreća sastoji u usrećivanju drugih, a ne u okolnostima u kojima smo. Nastojmo i mi ovog Božića usrećiti nekoga kao što i Isus nas usrećuje svojim dolaskom, kako bismo osjetili da je on EMANUEL – S NAMA BOG. Svima ČESTIT BOŽIĆ I SVETO POROĐENJE ISUSOVO!
MISNA ČITANJA:
Iz 7,10-14
Gospodin opet progovori Ahazu i reče mu: »Zaišti od Gospodina, Boga svoga, jedan znak za sebe iz dubine podzemlja ili gore iz visina.« Ali Ahaz odgovori: »Ne, neću iskati i neću iskušavati Gospodina.« Tada reče Izaija: »Čujte, dome Davidov! Zar vam je malo dodijavati ljudima, pa i Bogu mom dodijavate! Zato, sâm će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!
Ps 24,1-6
Gospodnja je zemlja i sve na njoj,
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji
i na rijekama učvrsti.
Tko će uzići na goru Gospodinovu,
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno:
duša mu se ne predaje ispraznosti.
i ne kune se varavo.
On blagoslov prima od Gospodina
i nagradu od Boga, spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega,
koji traže lice Boga Jakovljeva.
Rim 1,1-7
Pavao, sluga Krista Isusa,
pozvan za apostola,
odlučen za evanđelje Božje –
koje Bog unaprijed obećavaše
po svojim prorocima
u Pismima svetim
o Sinu svome,
potomku Davidovu
po tijelu,
postavljenu Sinom Božjim,
u snazi,
po Duhu posvetitelju
uskrsnućem od mrtvih,
o Isusu Kristu, Gospodinu našemu,
po komu primismo milost i apostolstvo
da na slavu imena njegova
k poslušnosti vjere
privodimo sve pogane
među kojima ste i vi
pozvanici Isusa Krista:
svima u Rimu,
miljenicima Božjim,
pozvanicima, svetima.
Milost vam i mir
od Boga, Oca našega,
i Gospodina Isusa Krista.
Mt 1,18-24
(Lk 2, 1–7)
A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.«
Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku:
Evo, Djevica će začeti i roditi sina
i nadjenut će mu se ime Emanuel
– što znači: S nama Bog!
Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.
