Ovisno o tome, gdje se lokalizira mjesto Emaus, prilagođava se duljina pješačkog puta od Jeruzalema prema Emausu i natrag, kojeg su prevalila dvojica učenika, o kojima je u današnjem Evanđelju govor. U Lukinom evanđelju udaljenost iznosi šesdeset stadija, a to je otprilike 12 kilometara. Tako gledajući oni su prevalili ukupno 24 kilometra. Put kao takav nije od značenja, nego razgovor dvojice učenika međusobno i tada s trećim nepoznatim, koji se konačno objavio kao uskrsnuli Gospodin Isus Krist. Ipak služi taj dio puta kao potreban preduvjet za refleksijski proces učenika, tj. za njihovo prvotno razočaranje i tada sve više i više razmišljanje ispunjeno nadom nad sudbinom Isusa Krista Nazarećanina.
no images were found
Da treći nije došao, dvojica učenika bi se doduše izmjenjivali međusobno u razgovoru, ali ne bi izišli iz svoga razočaranja i svoje gorčine. Dubok je bio šok što su ga doživjeli: Isus iz Nazareta u kojega su oni i drugi polagali svu svoju nadu, bio je raspet i umro! Sada im se činilo da je sve propalo na čemu su gradili. Ipak nepoznati pratilac koji se njima pridružio, razumije to, i uživljava se u njihovu situaciju. Oni mogu izreći i saopćiti sve što im je na duši, a da pri tom budu u nutrini svojoj slobodni za ono što im taj čovjek govori.
On im naime korak po korak otvara razumijevanje za Sveto pismo, dakle za ono što su proroci unaprijed navijestili o dolazećem Mesiji. Tu se na iznenađujući način pokazuje, da je smrt Pomazanika u Božjem planu spasenja. Što se ljudski gledajući čini kao poraz, na djelu je mudrost Božja, koja dovodi do pobjede nad grijehom i smrću. Tako učenici postaju sposobni, da u vlastitom sjećanju Isusova proricanja učine prezentnim, gdje je on govorio o svome budućem uskrsnuću.
I tada, kad su oni došli do cilja svoga putovanja u Emaus, prepoznaše dvojica učenika svoga suputnika u lomljenju kruha. To je uskrsnuli Gospodin! A on im iščeznu s očiju. Ono što ostaje jest njihova radost i njihovo vjerničko osvjedočenje, da Isus živi. Sada je velika njihova potreba saopćavanja, da još jednom prevale dalek put i to ispričaju ostalim apostolima i učenicima.
Također se i tamo u međuvremenu dogodilo iskustvo: Isus živi! On se objavio Šimunu Petru i drugima; njegova smrt nije kraj, nego novi početak. Možda puno puta pitamo gdje je Gospodin. I tada nam se događa kao učenicima u Emausu: retrospektivno iznenada prepoznajemo, da nas je Bog stalno pratio na životnom putu, također i tamo, gdje nismo bili svjesni njegove prisutnosti ili upravo tamo gdje smo očajavali. Božja riječ i nebeska hrana euharistije – to je sam Isus Krist – jačaju nas na životnom putu! Zato želimo zahvaliti Bogu za to i pouzdano koračati, da radosnu vijest također posvjedočimo našim bližnjima.
MISNA ČITANJA:
Prvo čitanje:
Dj 2, 14.22-32
Bog uskrisi Isusa! Svi smo mi tomu svjedoci.
Čitanje Djela apostolskih
Na dan Pedesetnice ustade Petar zajedno s jedanaestoricom, podiže glas i prozbori:»Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama — njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada.David doista za nj kaže:’Gospodin mi je svagda pred očimajer mi je zdesna da ne posrnem.Stog mi se raduje srce i kliče jezik,pa i tijelo mi spokojno počiva.Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemljuni dati da Pravednik tvoj truleži ugleda.Pokazat ćeš mi stazu života,ispunit me radošću lica svoga.’Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo:Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda.Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci.«
Otpjevni psalam:
Ps 16, 1-2a.5.7-8.11
Pripjev:
Ti si, Gospodine, baština moja!
Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar!«
Gospodin mi je baština i čaša:
»Ti u ruci držiš sudbinu moju.«
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje,
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Pokazat ćeš mi stazu života,
puninu radosti lica svoga,
sebi zdesna blaženstvo vječno.
Evanđelje:
Mt 28 , 8-15
Idite javite mojoj braći da pođu u Galileju. Ondje će me vidjeti.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Žene otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: »Zdravo!« One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: »Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!«
Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima govoreći: »Recite: ‘Noću, dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga’ Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige.« Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima — sve do danas.
Riječ Gospodnja.
