MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Riječ tijelom postade i nastani se među nama.
ČITANJA:
Sir 24, 1-2.8-12; Ps 147, 12-15.19-20; Ef 1, 3-6.15-18; Iv 1, 1-18
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela
IMENDANI:
Danijel, Genoveva, Cvijeta
Drevno temeljno pitanje jest: odakle dolazimo, gdje smo i kamo idemo? Odakle ovaj svijet? Zašto je sve baš takvo kakvo jest? Zašto uopće postojimo? Jesu li u pravu oni pesimisti koji vele da ništa nema smisla? Jer evo, rodimo se, mučimo u životu tražeći sreću i – onda odlazimo ne noseći ništa sa sobom, pa makar bili i dobitnici Nobelove nagrade. Već su stari Grci umovali jesu li Zemlja i cijeli svemir kaos, neuređeni nasumični svijet, ili je svemir kosmos, mudro uređeni svijet?
A evo, prvo poglavlje Ivanova evanđelja – možda najljepša stranica cijele Biblije – započinje riječima: „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Bog bijaše Riječ.“ U grčkom originalu za Riječ stoji Logos, što znači Riječ, ali i Smisao. Gledano očima današnjih fizičara, od svog prapočetka, od velikog praska sav se svemir ravna po točno određenim zakonima fizike. Gledano očima onih koji proučavaju život na Zemlji, vidimo kako se svekolik život na Zemlji razvija po određenim zakonima, te da je upravo čudesno kako se život rađa i obnavlja. Logos.
no images were found
Svemir je uređen. Život na zemlji je veličanstven i čudesan. Sve je smisleno. Ali, Biblija ide još dalje. Vječna Božja Riječ, onaj Smisao, Logos, sâm Božji Sin postaje čovjekom. Veli: „I Riječ je Tijelom postala i prebivala među nama.“ Pri tome se u grčkom originalu za tijelo veli sarx, što znači meso, odnosno pravo ljudsko tijelo od krvi i mesa. Evanđelist Ivan hoće reći da je Bog dao da njegov Sin, Riječ od vječnosti, postane pravim čovjekom, da bi čovjek doslovno ušao u sferu vječnoga i božanskoga. Zato, govoreći o utjelovljenom Sinu Božjemu veli: „Od punine njegove svi mi primismo.“
Upravo to Crkva slavi i spominje ovih dana. Sin se Božji rodio kao čovjek da bismo mi ljudi – kako na drugom mjestu kaže Biblija – postali „zajedničari božanske naravi“. Istina, svijet je ispunjen i nevoljama i nepravdama. Istina, ljudska je povijest – povijest ratovanja. Istina, ljudi jedni drugima itekako znaju zagorčiti život. Istina, prirodne katastrofe znaju donijeti neizmjernu patnju i bol. Međutim, unatoč tome, kršćani vjeruju da Bog „i po krivim crtama pravo piše“. Čovjek je od Boga. Štoviše, Bog čovjeka čini dionikom svoje božanske naravi. Zato, unatoč nevoljama i nesrećama, unatoč prolaznosti ovoga života, kršćani duboko u sebi nose nadu: po Isusu Kristu čovjekov je život ispunjen smislom i otvoren životu s Bogom. Krist je uz nas sada i u vječnosti. Upravo zato evanđelje jest evanđelje, odnosno radosna vijest.
MISNA ČITANJA:
Prvo čitanje:
Sir 24, 1-2.8-12
Mudrost se Božja nastani posred izabranog naroda.
Čitanje Knjige Sirahove
Mudrost se sama slavi i u Bogu se častii sred puka svog se hvali.Usta svoja otvara u zboru Svevišnjegi pred njegovom se moći proslavlja.Posred naroda se svog uzvisujei u punom svetom zboru pobuđuje divljenjei u mnoštvu izabranika ima hvalui među blagoslovljenima ona se sama ovako blagoslivlje:»Zapovjedi mi Stvoritelj sviju stvari i koji me stvori,odredi mjesto za šator moj i reče:‘Nastani se u Jakovu i uđi u baštinu Izraelu.’Prije vjekova, odiskona, on me stvorioi neću prestati dovijeka.Pred njim sam služila u svetom šatorui potom se nastanila na Sionu.Dao mi je tako spokoj u milome gradui vlast mi je u Jeruzalemu.Tako se ukorijenih u slavnom narodu,na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj,i u punom zboru svetih moj je boravak.«
Otpjevni psalam:
Ps 147, 12-15.19-20
Pripjev:
Riječ tijelom postade i nastani se među nama.
Slavi Gospodina, Jeruzaleme,
Hvali Boga svoga, Sione!
On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.
On dade mir granicama tvojim,
pšenicom te hrani najboljom.
Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.
Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
Ne učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi!
Drugo čitanje:
Ef 1,3-6.15-18
Po Isusu nas predodredi za posinstvo.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista,
on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu.
Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta
da budemo sveti i bez mane pred njim;
u ljubavi nas predodredi za posinstvo,
za sebe, po Isusu Kristu,
dobrohotnošću svoje volje,
na hvalu slave svoje milosti.
Njome nas zamilova u Ljubljenome.
Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Iv 1, 1-18
Riječ tijelom postade i nastani se među nama.
Početak svetog Evanđelja po Ivanu
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.Ona bijaše u početku u Boga.Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa.Svemu što postade, u njoj bijaše životi život bijaše ljudima svjetlo;i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan.On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetloda svi vjeruju po njemu.Ne bijaše on Svjetlo, nego — da posvjedoči za Svjetlo.Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet;bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja:onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi,ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego — od Boga.I Riječ tijelom postade i nastani se među namai vidjesmo slavu njegovu — slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca —pun milosti i istine.Ivan svjedoči za njega. Viče:»To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi,preda mnom je jer bijaše prije mene!«Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac — Bog — koji je u krilu Očevu,on ga obznani.
