MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega.
ČITANJA:
1Sam 3, 3b-10.19; Ps 40, 2.4ab.7-10; 1Kor 6, 13c-15a.17-20; Iv 1, 35-42
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena
Ivan Krstitelj bio je karizmatska osoba, pravi Božji čovjek, posljednji prorok Staroga zavjeta i najavitelj Novoga. Pokornik, isposnik, snažnoga glasa. Bio je strog, ispunjen Božjim Duhom. Pozivao je na obraćenje. Za razliku od mnogih starozavjetnih proroka, kojima su se njihovi suvremenici opirali, Ivana su gotovo svi smatrali prorokom. Tako u Markovu evanđelju čitamo: „Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.“ Grnuli su k njemu puni povjerenja i poštovanja. Da je samo jednu riječ rekao, isklicali bi ga za Mesiju…
no images were found
A evo, i prije nego što je susreo Isusa, Ivan govori Židovima: „Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.“ I onda, veli današnje evanđelje, dok je Ivan stajao sa dvojicom svojih učenika, ugledao je Isusa i uskliknuo: „Evo Jaganjca Božjega!“ Velik je Ivan u svom isposništvu. Velik je u silnim duhovnim darovima koje je od Boga imao. Velik je po proročkom duhu koji mu je Bog obilato udijelio. Međutim, rekao bih, Ivan je osobito velik u tome što zna koje je njegovo poslanje i gdje mu je mjesto. Pokazao je na Isusa. Shvatio je i prihvatio da je on tek preteča, tek onaj koji pripravlja narod na Mesiju, Krista koji dolazi. To je bio njegov put, kao što je bio Stjepanov put da nakon samo jedne izuzetne propovijedi bude kamenovan, kao što je bio Marijin put da bude „neznatna službenica Gospodnja“, kao što je Josipov put bio da bude tesar i hranitelj…
Ivan je znao kada treba stati, kada treba pustiti druge da nastave Božje djelo. Važno je to uočiti. Svakoga od nas Bog ponaosob poziva i za svakoga ima posebno poslanje koje treba ostvariti. Ne završava svijet s nama. Treba znati prepustiti mjesto mlađima, svojoj djeci, mladim snagama na poslu, gdje sam godinama ja bio i važan… Ako sam „svoju trku završio“, nisam odbačen. Ne. Zahvaljujem Bogu za sve dobro koje sam učinio, za sve one dane kada sam bio vjeran pozivu koji Bog ima za mene. Zato se mogu i trebam veseliti svakom razdoblju svoga života: i razigranoj mladosti i stvaralačkoj zrelosti, ali i onoj „trećoj dobi“ u koju polako ulazim ili sam ušao. Tako Pavao na koncu svoga života mirno govori: „Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao…“ A ostalo – Božja je briga.
Kada su ona dvojica učenika čuli da Ivan za Isusa veli da je Jaganjac Božji, napustili su Ivana i pošli za Isusom. Ni to nije bilo lako. Moglo se shvatiti da su oni nekako izdali Ivana, ostavili ga sama, a bili su mislili da će cijelo vrijeme biti njegovi učenici. Međutim, i oni su shvatili da je Božji poziv za njih upravo taj da krenu za Isusom. Jedan od te dvojice bio je Andrija, koji je Isusu doveo svoga brata Šimuna kojeg Isus naziva Petar i čini ga Stijenom na kojoj će sagraditi svoju Crkvu.
Važno je i ovo zapaziti. Kada dođe trenutak, treba otići. Treba biti vjeran ovome pozivu koji nam Bog daje. Koliko god bilo teško roditeljima, trebaju pustiti djecu da se osamostale. Pustiti ih da odrastu. Da ih ne tretiraju kao da su osnovnoškolske dobi, pa onda žele za njih sve činiti i pomagati im u onome što bi djeca sama trebala i morala činiti. “On treba da raste, a ja da se umanjujem.“ Potrebna nam je ta mudrost roditelja i ta hrabrost djece. Jer, u našem društvu – kao što i sami vidite – ima puno mladih koji više i nisu toliko mladi, a i dalje – neoženjeni i neudane – žive sa svojim roditeljima… Potrebno je – u molitvi – vidjeti gdje me Bog želi i onda – hrabro krenuti.
Ona dva učenika su nekako stidljivo krenula za Isusom, pa kad ih je upitao što traže, u neprilici su rekli: „Učitelju, gdje stanuješ?“ Došli su, vidjeli i ostali s njime. Evo. Kako se god nama činilo, naš život nije naš izbor i naša stvar. Bog nas je pozvao u život, Bog za nas ima poseban životni poziv. Zato je važno doći i vidjeti – slikovito govoreći – gdje Isus stanuje. Na poseban način stanuje Isus u našim molitvama, a na najizvrsniji način stanuje Isus u nedjeljnoj svetoj misi. U tome svjetlu trebamo sagledavati svoj život, u tom svetom susretu nalazit ćemo snage za svoj životni put. Isus je u tome realan, ne daje isprazna obećanja. Znamo, on veli: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Međutim, što god nosili, kakvim god putem išli, bitno je da idemo s Isusom, jer, recimo to na koncu, Isus veli: „Jaram je moj sladak i breme je moje lako.“ Blago onome tko u to povjeruje i po tome živi.
Amen
MISNA ČITANJA:
Prvo čitanje:
1Sam 3, 3b-10.19
Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!
Čitanje Prve knjige o Samuelu
U one dane: Samuel je spavao u svetištu Gospodnjem, ondje gdje je bio Kovčeg Božji. Tada Gospodin zovnu Samuela. On odgovori: »Evo me!« I otrča k Eliju i reče: »Evo me! Ti si me zvao!« A Eli reče: »Ja te nisam zvao. Vrati se i spavaj!« On ode i leže.I Gospodin opet zovnu Samuela. Samuel usta, ode k Eliju i reče: »Evo me! Zvao si me!« A Eli odgovori: »Ja te nisam zvao, sine moj! Vrati se i spavaj!« Samuel još nije poznavao Gospodina, još mu ne bijaše objavljena riječ Gospodnja.I Gospodin zovnu Samuela treći put. On usta, ode k Eliju i reče: »Evo me! Zvao si me!« Sada Eli razumje da je Gospodin zvao dječaka. Zato reče Samuelu: »Idi i lezi; ako te zovne, ti reci: ’Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.’« Samuel ode i leže na svoje mjesto.I dođe Gospodin i stade i zovnu kao prije: »Samuele! Samuele!« A Samuel odgovori: »Govori, sluga tvoj sluša.«Samuel je rastao, a Gospodin je bio s njim i nije pustio da ijedna od njegovih riječi padne na zemlju.
Otpjevni psalam:
Ps 40, 2.4ab.7-10
Pripjev:
Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!
Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.
U usta mi stavi pjesmu novu,
slavopoj Bogu našemu.
Žrtve i prinosi ne mile ti se,
nego si mi uši otvorio:
paljenicā ni okajnicā ne tražiš.
Tada rekoh: »Evo dolazim!
U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«
Pravdu ću tvoju naviještat u zboru velikom
i usta svojih zatvoriti neću,
Gospodine, sve ti je znano.
Drugo čitanje:
1Kor 6, 13c-15a.17-20
Tijela vaša udovi su Kristovi.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu! Tà Bog koji je Gospodina uskrisio i nas će uskrisiti snagom njegovom. Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Tko prione uz Gospodina, jedan je duh. Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela. Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!
Evanđelje:
Iv 1, 35-42
Vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: »Evo Jaganjca Božjega!« Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi« – što znači: »Učitelju – gdje stanuješ?« Reče im: »Dođite i vidjet ćete.« Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.
Jedan od one dvojice koji su čuvši Ivana pošli za Isusom bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: »Našli smo Mesiju!« – što znači »Krist – Pomazanik«. Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!« – što znači »Petar – Stijena«.
Riječ Gospodnja.
