MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Ovo je Sin moj ljubljeni.
ČITANJA:
M. ČIT.: Post 22,1-2.9a.10-13.15-18; Ps 116,10.15-19; Rim 8,31b-34; Mk 9,2-10
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta
Razmišljajući danas o Gospodinovu preobraženju i njegovu značenju za nas u korizmenom vremenu, upada u oči kontrast koji se zbiva između Petrovih zaključaka i Božje volje očitovane u ovom velikom otajstvu. Naime, Petar preneražen vidjevši Isusa preobražena, te Mojsija i Iliju s kojima je razgovarao, jedino što je uspio izustiti bilo je: “Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.” Na taj svoj prijedlog nije dobio potvrdu, već samo pouku Oca nebeskoga: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!”
no images were found
Ove Petrove riječi kao da u sebi kriju tolike ljudske težnje vezane uz život na zemlji, s time da Petrov prijedlog baš i ne usvajaju u potpunosti. Naime, mnogi doživljavaju zemlju kao mjesto za koje će reći: ‘Dobro nam je ovdje biti’, ili se barem trude zemlju pretvoriti u takvu stvarnost u koju se onda ukopaju i cementiraju zaboravljajući da je ona samo prolazno razdoblje života prema onom trajnom i neprolaznom životu. Što je najgore, oni to isto dobro poistovjete sa zemaljskom dobrobiti, sa nasladama i užicima, sa zemaljskim komfornim životom, te tako imajući iskrivljen pojam stvarnoga dobra oblikuju zemlju. Istina je da je Bog stvorio čovjeka na zemlji i zemlju stavio njemu na raspolaganju da bi bila mjesto gdje se živi dobro. No predodžba i shvaćanje dobra nije istovjetno za sve ljude. Pitanje dobra kreće se u lepezi od onih kojima je dobro poistovjećeno s laganim i lagodnim životom, do onih kojima je dobar život prvenstveno krepostan i svet život, unatoč mukama i tegobama koje su kao preduvjet dobra i izgrađena života. ‘Dobro nam je ovdje biti’ za neke znači da bi cijelu vječnost htjeli provesti na zemlji uživajući zemaljske užitke.
No takvo razmišljanje je daleko od istinitog i ispravnog smisla života na zemlji. Jer na zemlji, kako nas uči Gospodin, dobro je sve oni i samo ono što nas vodi do neba. Zato je čak i Otac nebeski s neba posvjedočio što je istinsko dobro: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!” Dakle, na zemlji je dobro slušati Isusa i ispravno živi i dobro živi samo onaj tko ga sluša i živi od njegove riječi. I nama koji u njega vjerujemo, te živimo revno i čestito, može se dogoditi da pomislimo kako je cilj zemaljskoga života ostvariti neko blaženstvo na zemlji. Ili pak imati darove, vizije i karizme, te tako ‘uživati’ na zemlji u duhovnom životu i ostvarenjima, u ugođaju poput onoga koji su imali apostoli na gori preobraženja. Isus, međutim, pokazuje da to nije dovoljno, već treba sve živjeti i promatrati pod vidom nebeskih dobara i konačnoga cilja. Zato nije htio da se apostoli zaustave na pola puta misleći kako su dosegli ono konačno blaženstvo, pa im zato on naviješta svoju muku, smrt i uskrsnuće nagoviještajući im koji put predstoji kako njima tako i svakom drugom čovjeku koji želi ozbiljno živjeti na zemlji.
Doista nije dovoljno da se na zemlji izdvoje od svijeta i popnu na brdo preobraženja. Zemlja nije određena za mjesto koje nam treba biti lijepo i privlačno, te nas onda zavarati i uljuljati do mjere da zaboravimo ići putem konačnoga cilja. Ako pak zbog zemaljskih dobara i stanja izgubimo žar za nebeskim, nismo sebi baš učinili uslugu. Smisao života na zemlji nije da nam bude lijepo i dobro po zemaljskim mjerilima, već da slušamo Isusa. Iz posluha Isusu proizlazi nam svako drugo dobro, pa čak se to očituje i u zemaljskim uvjetima života. Naime, kad ljudi po ljudsku odluče živjeti ‘dobro’ na zemlji, onda zbog pohlepe i taštine traže dobro samo za sebe, a isključuju druge. Zemlja se time pretvara za mjestu gdje je dobro samo nekima, samo malom broju, dok većina mora trpjeti i ispaštati njihovu potrebu za luksuznim životom. Da ljudi slušaju Isusa, onda bi živjeli božanskim životom na zemlji, te bi stvorili nebeske uvjete međusobne ljubavi i zajedništva. Tu vidimo da Gospodin nije protiv dobra života na zemlji, već protiv onoga što ljudi nazovu dobrim, a u konačnici je samo obmana i udaljavanje od stvarnoga dobra.
Korizma je zato najbolja slika našega života u svijetu. Smisao korizme nije da nam učini ugođaj lijepoga, već da nam u svijest dozove ozbiljnost kojom trebamo živjeti, kako bismo svijet učinili boljim, a sami prispjeli do vječnoga i neprolaznoga dobra. Korizma pokazuje da ljudski život na zemlji nije dan za užitke i uživanja, već za odricanje, žrtvu i pokoru, to jest sve ono što nas vodi Bogu, a čemu nas uči naš Gospodin. Bez posluha njegovu glasu i nauku nema niti pomaka u dobrobiti života na zemlji, a još manje mogućnosti vječnoga spasenja. Trudimo se živjeti korizmu sa svom vjerničkom ozbiljnošću i ne bojmo se duhovnih izazova koje pred nas stavlja Isus, svjesni kako nismo na zemlji da bi nam bilo dobro, već kako bismo došli do neba.
MISNA ČITANJA:
Prvo čitanje:
Post 22, 1-2.9a.10-13.15-18
Žrtva praoca našega Abrahama.
Čitanje Knjige Postanka
U one dane: Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: »Abrahame!« On odgovori: »Evo me!« Bog nastavi: »Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.« I stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik i naslaže drva.Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. Uto ga zovne s neba anđeo Gospodnji i poviče: »Abrahame! Abrahame!« »Evo me!« odgovori on. »Ne spuštaj ruku na dječaka« – reče – »niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga«. Podiže Abraham oči i pogleda, i gle – za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tada Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svog sina. Anđeo Gospodnji zovne Abrahama s neba drugi put i reče: »Kunem se samim sobom, izjavljuje Gospodin: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. Budući da si poslušao glas moj, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom.«
Otpjevni psalam:
Ps 116, 10.15-19
Pripjev:
Hodit ću pred Gospodinom u zemlji živih.
Ja vjerujem i kada kažem:
»Nesretan sam veoma.«
Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.
Gospodine, tvoj sam sluga,
tvoj sluga, sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.
Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim,
u predvorjima doma Gospodnjega,
posred tebe, Jeruzaleme!
Drugo čitanje:
Rim 8, 31b-34
Bog ni svog Sina nije poštedio.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu – on se baš zauzima za nas!
Evanđelje:
Mk 9, 2-10
Ovo je Sin moj ljubljeni.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo »od mrtvih ustati«.
