MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.
ČITANJA:
M. ČIT.: Izl 20,1-17; Ps 19,8-11; 1Kor 1,22-25; Iv 2,13-25
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta
Odlomak iz Evanđelja o kojem danas razmišljamo opisuje nam događaj u jeruzalemskome Hramu kada je Isus istjerao prodavače volova, ovaca i golubova, kao i mjenjače, te ih je sve istjerao iz Hrama govoreći: “Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.” Vjerojatno je taj prizor bio izuzetan, ali i sasvim neobičan i neuobičajen na tome mjestu. Mnogi su se pitali kako to protumačiti, jer su svi ovi prodavači i mjenjači bili u službi hramskog bogoslužja, na raspolaganju hodočasnicima koji su za Pashu dolazili prinijeti žrtve Gospodinu. Vjerojatno su i njegovi učenici bili zbunjeni tim njegovim postupkom, pa je zato sveti Ivan zapisao da su se kasnije prisjetili da je Mesija trebao biti netko koga izjeda revnost za dom Božji. Dok je dio ljudi Isusovu reakcija mogao protumačiti nasiljem, grubošću ili divljaštvom, oni su u sebi tražili opravdanje za nju, što su i pronašli u riječima Ps 69, koji veli: ‘Izjeda me revnost za dom tvoj.’ A Isus je znao da su trgovci i mjenjači u Hramu u ime bogoštovlja obeščašćivali Boga i u prvi plan stavljali zaradu. Mnogi su se ponašali nedolično tog svetog mjesta, premda su bili spremni biti i agresivni i ubiti bilo kojeg stranca koji bi pokušao prekoračiti prostor koji je bio rezerviran samo Židovima.
no images were found
Isus je, dakle, jer je bio svjesniji od njih čemu služi Božji Hram, odlučio pokazati da je on mjesto molitve i susreta s Bogom, a ne mjesto formalnog izvršavanja određenih obreda, pri čemu je bilo daleko važnije da u hramu bude trgovaca i mjenjača, nego da si vjernici posvijeste živu Božju prisutnost. Zato je on odlučio ispraviti tu nepravilnost i iz Hrama istjerati one koji su bili kamen spoticanja pobožnom odvijanju službe u čast Gospodinu. A da bi mogli ljudi osjetiti prisutnost Božju, potrebno im je stvoriti molitveni ugođaj kako u duši, tako i prostoru Božjega prebivanja. Jer Bog prebiva posvuda, pa tako i Hramu, bez obzira što u njemu činili ljudi, ali postoje povlaštena mjesta i povlašteni načini Božje prisutnosti koje je Bog postavio za ljudsko spasenje. Ako ih sam čovjek ne poštuje, onda sebi čini štetu i sveprisutnog Boga na neki način ‘udaljava’, premda je u biti sebe lišio mogućnosti božanskog doživljaja. Zato Isus, ne samo da obrani Božju čast u narodu, već i da puku pomogne da osjeti potrebnu spasenjsku prisutnost i djelovanje, čini sve da očisti Hram Božji od iskrivljenog i nakaradnog ponašanja ljudi u njemu. Sve što je učinio, učinio je poradi revnosti za Božji dom, ali isto tako i poradi revnosti za spasenjem čovjeka. Očistio je dom Božji kako bi se mogao čovjek ispuniti čistoćom Božjom i nauživati ljepote njegove prisutnosti. Isus je na taj način pokazao dvostruku revnost: revnost za dom Božji, ali i za ljudsko spasenje.
Ali osim što je Gospodin pokazao revnost za Boga i čovjeka, on je tim istim činom i nas poučio da pokazujemo istu revnost. Štoviše, samo Isus je svojim spasenjskim djelom očistio čovjeka i poučio nas je da je naše tijelo i naš život hram Božji, te da moramo skrbiti oko njegove čistoće, kao što je on skrbio oko čistoće jeruzalemskoga Hrama. Na žalost, danas mnogi vjernici ne drže do čistoće Božjega štovanja u njegovu hramu – crkvi, a još manje do toga da ga štuju čistoćom svoga života, svjesni da su sami hram Božji. Upravo ovu istinu kako smo sami hram Božji najbolje učimo do nogu Gospodinovih slušajući njegovu riječ iz nedjelje u nedjelju i primajući svete sakramente koji nas za to osposobljavaju, kako bismo, primajući Gospodina u pričesti, doista postali hram Božji, hram u kojemu prebiva onaj u kome je sva punina božanstva. Na žalost, kao što je bilo u jeruzalemskome Hramu da je bio profaniran trgovinom i novcem, i mnogi danas profaniraju sebe i svoj život više mareći za zemaljske potrebe i aktivnosti, nego za Božju prisutnost i čistoću sveta života. No, kao što je Gospodin pokazao revnost i snagu da promijeni situaciju u Hramu, tako i od nas očekuje da i sami budemo poput njega, revni za same sebe kao Božji hram. Ova revnost nije revnost oholosti i sebeljublja, već revnost svetosti na koju nas Isus poziva kad očekuje da čistimo svoje biće kao hram Božje prisutnosti i da tako Boga častimo najprije svojim životom. Tako se i u nama spaja istinsko i čisto bogoslužje s potrebom spasenja, upravo na način kako nam je Isus to pokazao kad je istjerao trgovce i mjenjače iz Hrama. Revnujmo stoga za Gospodina, jer time ćemo izgraditi veliku revnost oko svoga spasenja, a vrijedi i obrnuto. Tko osjeća i shvaća koliko je bitno žarko težiti k čistoći duše i spasenju, taj najbolje osjeća kako častiti samoga Boga, kako u crkvi, tako i svojim životom koji se pretvara u hram njegove prisutnosti. Ne bojim se ni sami načiniti bič pokore kako bismo u ovom svetom vremenu uspjeli u svome naumu, jer obraćenje i put prema boljemu ne ide bez toga.
MISNA ČITANJA:
Prvo čitanje:
Izl 20, 1-17
Zakon bijaše dan po Mojsiju.
Čitanje Knjige izlaska
U one dane:Bog izgovori sve ove riječi:»Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.Nemoj imati drugih bogova uz mene.Ne pravi sebi urezana lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Gospodin, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svoga, jer Gospodin ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Gospodin je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Gospodin blagoslovio i posvetio dan subotni.Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti daje Gospodin, Bog tvoj.Ne ubij!Ne učini preljuba!Ne ukradi!Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!«
Otpjevni psalam:
Ps 19, 8-11
Pripjev:
Gospodine, ti imaš riječi života vječnoga!
Savršen je zakon Gospodnji,
dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje,
neuka uči.
Prava je naredba Gospodnja,
srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja,
oči prosvjetljuje.
Neokaljan strah Gospodnji,
ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodnji,
svi jednako pravedni.
Dragocjeniji od zlata,
zlata čistoga;
slađi od meda,
meda samotoka.
Drugo čitanje:
1Kor 1, 22-25
Propovijedamo Krista raspetoga: ljudima sablazan, a pozvanicima Božjima mudrost.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo!
Evanđelje:
Iv 2, 13-25
Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj.Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.
