Predaje im vlast i šalje ih da naviještaju veselu vijest evanđelja. Zatim je dahnuo u njih i rekao im: “Primite Duha Svetoga. Kojima oprostite grijehe, opra­štaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.” Ovim riječima Krist nam je ostavio najdragocjeniji uskrsni dar – sv. Ispovijed. Uskrsna je poruka, poruka života. Vjerovati u Isusa Krista, Uskrsnuloga, znači vjerovati u život; ne samo u život poslije smrti, nego upravo prvotno u ovaj život ovdje i sada. Svi mi želimo živjeti. A što je pravi život to možemo tek naslućivati, kad doznajemo za život Krista uskrsnuloga.

Bog koji je Isusa Krista uskrisio od mrtvih, bio je s njim i u svim trenucima života. Isti je Bog i s nama, ne tek na kraju, nego neprestano u našoj svakodnevici. On je uz nas u svim našim slabostima i krhkostima. Uvijek je spreman ispuniti naš život svojom istinom, pravdom i ljubavlju. Uskrsnućem svoga Sina pružio nam je dokaz i dao razlog da živimo, otkrio nam je perspektivu svojega spasiteljskog plana. Plod susreta apostola s uskrsnulim Kristom bila je njihova radost: “Obradovaše se učenici vidjevši Gospodina.” Neka duboka radost i trajna bude plod i našeg susreta s uskrsnulim Kristom! Neka plod našega susreta s uskrsnulim Kristom u euharistijskom slavlju bude duboka, uskrsna radost namjesto žalosti i tuge; smirena sigurnost namjesto straha i nemira; živa, čvrsta vjera u uskrsloga Krista umjesto sumnja, dvoumice i kolebanja! Plod susreta apostola s uskrsnulim Kristom bilo je njihovo neustrašivo svjedočenje za Krista, njihovo naviještanje Evanđelja, njihovo širenje Božjeg kraljevstva. Neka to bude plod i našega susreta s uskrslim Kristom u misnom slavlju, da i druge ljude, s kojima se susrećemo učinimo dionicima uskrsne radosti.

Dok se Isus na uskrsno jutro prvi put ukazivao apostolima svi su oni bili zajedno, osim nesretnoga Jude i nevjernoga Tome. Kad su apostoli pronašli Tomu, uvjeravali su gu da su vidjeli uskrslog Gospodina. Kazaše mu: “Vidjeli smo Gospodina!” Toma ostaje zaprepašćujuće iskren i – nevjeran. – “Kolege, ubijte me, ali ne vjerujem. Uzmite mi to za zlo, ali ja ne bih bio ja, osoba, kad bih drukčije govorio. Ja ne želim biti iznimka, nego želim biti osobnost. Svi me osudite, ali ja nisam kadar vjerovati. Dosta sam izvaran u životu. Od sada samo očima vjerujem. Samo što rukama dohvatim i prstima opipam, samo to umom i srcem prihvaćam. Ja sam spreman, da me posve otpišete iz apostolskog zbora, ali ja bih la­gao kad bih drukčije govorio. Priznam da sam tvrdoglav, suumjivac, skeptik, nevjernik, ali to je činjenica, a ne moja huja i hirovitost. Stoga, dok ne stavim svoje prste u mjesto Isuso­vih čavala, dok ne vidim uskrsloga Isusa svojim rođenim očima, dok ne stavim ruku u njegov bok, koji je proboden na Kalvariji, ja ne mogu vje­rovati. Ne mogu pa ne mogu. Ja mogu poći s vama, ali dok se pozitivno ne uvjerim, ne pristajem. Sve je za mene varka i obmana dok se fizički ne osvjedočim.”

Toma je uporan: “Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg od čavala i ne stavim svoju ruku u njegova rebra neću vjerovati!“. Toma ne vjeruje u Krista i njegovo uskrsnuće. Zna da je Isus mrtav, a mrtvi na temelju sveopćeg iskustva, ne vraćaju se u život. Ovako smo i mi u opasnosti misliti. Tako su razmišljali Atenjani na Areopagu. Toma je imao sigurno svjedočanstvo apostola, učenika iz Emausa, Marije iz Magdale, ostalih žena, posebno Petra. Koja korist. Toma ne vjeruje ni Kristu ni apostolima. Vjeruje samo sebi i svojim očima.

I nakon osam dana apostoli su bili skupa, a me­đu njima i Toma. Isus dolazi ponovno k njima. Baš u pravi trenutak. Znao je Isus da Toma ne vjeruje. On zna koliko i kako mi vjerujemo. Odmah upravlja riječ Tomi: “Priđi bliže i pogledaj mi ruke, stavi svoju ruku u rebra moja i ne budi nevjeran, nego vjeran. Toma će na to: “Gospodin moj i Bog moj!”

Isus mu reče: “Budući da si me vidio, po­vjerovao si. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli!” Ovaj „blago“ upravljen je i svima nama, svima vama koji čitate ove retke. Koje li radosti i sreće za svakoga od nas. Dobro reče Grgur I., papa: „Tomina je sumnja više pomogla našoj vjeri, nego vjera vjernih učenika!“

Uskrsli, živi Krist je ovdje među nama i svako­me od nas kao i Tomi upravlja riječ: “Ne budi nevjeran nego vjeran. Blaženi koji ne vide, a vjeruju“.

Uskrsli Krist nas poziva da povjerujemo u njegovo usksnuće: da odlučno i spremno kažemo: “Tvoj život, Kriste, bit će moj život!” Poziva nas da ga nasljedujemo, da naš život bude vjerna slika njegova života, da na njegovoj nauci i na njegovu primjeru formiramo svoje misli, svoje nazore, svoje osjećaje, svoje nade.

Sveti Papa Ivan Pavao II. proglasio je za cijeli katolički svijet, drugu nedjelju poslije Uskrsa Nedjeljom Božanskoga Milosrđa.

Naime, po časnoj sestri svetoj Faustini Kowalskoj Isus je objavio svoju želju da se na prvu nedjelju poslije Uskrsa slavi svetkovina Božanskoga Milosrđa. Isus, u svojoj poruci, obećava da će svi koji toga dana prime Svetu pričest (daka­ko, poslije dobre svete Ispovijedi) primiti potpun oprost. To je milost otpuštanja zasluženih vremenitih kazna za grijehe, a ne otpuštanje same krivnje. Isus obećava da će toga dana izliti more milosti na one duše koje se približe izvoru Milosrđa i da će toga dana otvoriti sve slavine kroz koje teku Božje milosti.

Isus dalje govori kako mnoge duše propadaju, unatoč njegovoj pregorkoj muci, i zato im pruža posljednje utočište spasenja. A to je svetkovina Božanskoga Milosrđa.

Isus je sestri Faustini dao i molitvu za ublaženje njegove srdžbe, a to je Krunica Božanskoga Milosrđa; i obećao je ovo: “Tko god bude molio Krunicu Božanskoga Milosrđa, doživjeti će na svom smrtnom času moje veliko Milosrđe. Svećenici će ga pružati grješnicima, kao posljednje sidro spasa. Ako je netko i najokorjeliji grješnik – ako samo jednom izmoli tu krunicu, dobit će milost moga beskraj­nog Milosrđa. Neshvatljive milosti podijelit ću onima koji daruju povjerenje mome Milosrđu. Sve duše koje časte moje Milosrđe, šire njegovu slavu i ohrabruju druge duše da se pouzdaju u moje Milosrđe, neće doživjeti užasa na svome smrtnom času. Moje će ih Milosrđe štititi u posljed­njoj borbi”. Isus još obećava da će kada se moli Krunica Božanskoga Milosrđa kod umirućega, taj primiti obećani oprost, da će se ublažiti Božja srdžba i neiscrpivo milosrđe obuzeti tu dušu.

Isus preko sestre Faustine potiče: „Neka se sve duše s velikim povjerenjem približavaju moru Milosrđa. Grješnici će doživjeti opravdanje, a pravednici učvršćivanje u dobru”. I dalje joj kaže Isus: “Reci mojim svećenicima da će se okorjeli grješnici raskajati po njihovim riječima kada budu govorili o mome neiscrpivom Milosrđu. Onim svećenicima koji žive i proslavljaju moje Milosrđe, dat ću posebnu moć, pomazat ću njihove riječi i srca ću dirnuti onima kojima oni govore”.

Jedne večeri sestra Faustina ugledala je u svojoj ćeliji Gospodina Isusa u bijeloj odjeći. On joj je rekao da naslika sliku prema onome što je vidjela, s potpisom: Isuse, uzdam u tebe! I neka se preko te slike iskazuje pouzda­nje u Božje Milosrđe, kroz molitvu i djela milosrđa prema bližnjima.

Uz tu je sliku Isus dao obećanje: „Obećajem da duša koja časti ovu sliku neće propasti. Štoviše, kuće, mjesta i gradove gdje se bude častila ova slika, ja ću poštedjeti i obraniti”.

Sveti Otac Ivan Pavao II. rekao je na Trgu Svetoga Petra u Rimu, 30. travnja 2000., pri proglašenju svetom sestre Faustine Kowalske: „A ti, Faustina, Božji dare našemu vre­menu, dare Poljske cijeloj Crkvi, pomozi nam da shvatimo dubinu Božanskoga Milosrđa, da ga živo doživljavamo i svojoj ga braći svjedočimo. Krist te je izabrao da cijelome svijetu navijestiš njegovo nedokučivo Milosrđe.”