MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Ovo je tijelo moje. Ovo je krv moja.
ČITANJA:
M. ČIT.: Izl 24,3-8; Ps 116,12-13.15.16bc-18; Heb 9,11-15; Mk 14,12-16.22-26
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela
Zaborav Boga je jedna od najpogubnijih bolesti naše uljudbe i suvremenoga čovjeka. I to ne samo zato što zaboravlja Boga, već što sebe vodi do pravoga apsurda: to čini svjesno i sustavno. Proturječje da netko želi svjesno zaboraviti Boga, da ga želi odbaciti, jer ga tim činom želje da ga zaboravi i učini nevažnim u svom životu ipak priznaje. To nije običan zaborav, već izopačen i grešan zaborav kojim suvremeni čovjek svjesno ulazi u suprotstavljanje i sukob s Bogom. Zaborav Boga se događao od početaka čovječanstva, u većoj ili manjoj mjeri, bilo na razini pojedinca bilo na razini cijeloga naroda ili društva, no naše vrijeme kao da je prevršilo mjeru otaca i njihove nevjere i bezboštva. Zato smo čitali u prvome čitanju kako je Mojsije poticao izraelski narod da se sjeća puta kojim ga je Gospodin Bog vodio, te napose upozorava: “Nemoj zaboraviti Gospodina, Boga svoga, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva; koji te proveo kroz onu veliku i strašnu pustinju, kroz zemlju plamenih zmija i štipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveo vodu iz stijene tvrde kao kremen; koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima, da te ponizi i da te iskuša te da na kraju budeš sretan.”
no images were found
Zaborav Boga vodi do otuđenja čovjeka i do osjećaja samodostatnosti koji se rađa u srcu, umjesto da se rodi osjećaj zajedništva i radosne upućenosti. Jer Bog nije među ljudima da ih porobljuje ili podčinjava sebi, već da ih obdari svojim životom, da skrbi o njima u svim njihovim potrebama, kao što je skrbio o izraelskom narodu. Zato je Isus to izričito objavio poučavajući svoje učenike: “Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.” Zato se od nas očekuje da njega, svoga Gospodina, prihvaćamo kao živoga Boga koji ostaje među nama i jamči nam trajnu Božju prisutnost i onemogućuje pogubni zaborav Boga koji vodi u beznađe i smrt. Isus – kruh za život svijeta ostaje u nama kad ga primamo, te nam daje dar da i mi budemo u njemu. On nam ostaje u srcu da njime ne ovlada uznositost i ne dođe do zaborava. Njegova sveta prisutnost jamči i prisutnost Očevu, jer onaj tko njega prima, živi po njemu, kao što on živi po Ocu.
Svetkovina presvetoga Tijela i Krvi Gospodinove nam stoga vraća živu svijest o Bogu prisutnome među nama, o Bogu koji nas ljubi i hodi s nama u našoj povijesti kao naš zaštitnik, pomoćnik i hrana kojom se hrani cijeli naš život. Staviti ga sa strane značilo bi osiromašiti vlastiti život, kao što mnogi ljudi danas čine, umjesto da mu zahvale i poklone mu se cijelim svojim bićem. Koliko je to važno, jasno nas je poučio Isus koji kategorički tvrdi da ne možemo imati života u sebi ako ne jedemo tijela Sina Čovječjega i ne pijemo njegove krvi. A nije Isus mislio samo na formalno, obredno blagovanje, već na onaj prisni odnos koji se uspostavlja s njime, a kojemu prethodi klanjanje i zahvalnost kao najdublji čin osobnosti koji možemo iskazati Bogu prisutnome u našem životu. Upravo jer nam je Bog tako bliz i blizak, jer nije htio da se klanjamo idejama, ispraznostima, fantazmama, već njemu koji nam daje život, ova je svetkovina izuzetno važna. Ona nas spašava od gubitka sjećanja i potiče da se ne zaboravimo klanjati najprije i jedino Bogu, jer on je Kruh našega života. Nevolje koje nam se dogode, kao što je Mojsije rekao Izraelcima, samo su kušnje u kojima se pokaže klanjamo li se istinski Bogu, je li nam tako važan kao što govorimo, ili pak njega prvoga odbacimo, a prionemo tražiti kruha zemaljskoga, kojemu dajemo prednost u odnosu pred Bogom.
Zato je današnja svetkovina prigoda i za kajanje i obraćenje zato što se klanjamo idolima i proizvodima ovoga svijeta, umjesto da se klanjamo Bogu živomu. Obratimo se jer počesto mislimo, i tako se ponašamo, da čovjek živi samo od zemaljskoga kruha, umjesto da živimo od svake riječi što izlazi iz Božjih usta, a napose od Riječi koja je Kruhom za nas postala kako bi nas nahranila životom vječnim. Pozvani smo trgnuti se duhovno pogotovo kad vidimo kako nam se u euharistijskom kruhu Bog “servirao kao na tanjuru”, kako se slikovito kaže, to jest omogućio nam da ga imamo na dohvat ruke, jer on se ne usteže ni ustručava nama dati, a mi se pred njim ponašamo tvrdokorno, te ne znamo napraviti ni koraka dobre volje za sebe i svoje spasenje. Ne trudimo se učiniti ni ono malo što se od nas traži, te zaboravismo i koljeno prigibati i dušom se do zemlje pred Bogom prignuti. Stavljamo ga u drugi plan kao da je pitanje euharistije pitanje funkcionalnosti, a ne života.
Obnovimo danas na ovu svetkovinu žar za utjelovljenim Kristom, Božjom Riječju i Božjim Kruhom koji hrani naš život smislom i vječnošću. Ne stavljajmo Krista u drugi plan, jer bi to značilo staviti život u drugi plani. Zanemariti euharistijskog Isusa znači zanemariti vlastiti život, jer bez njega ni naš život ne doseže pravu vrijednost za koju je stvoren. Klanjajmo mu se iskreno, primajmo ga ponizno, blagujmo ga u čistoći i živimo po njemu u jednostavnosti, jer samo on je Kruh života vječnoga i Kruh našega uskrsnuća, i tko njega jede, živjet će uvijeke.
MISNA ČITANJA:
Prvo čitanje:
Izl 24, 3-8
Ovo je krv Saveza koji Gospodin s vama sklapa.
Čitanje Knjige Izlaska
U one dane:Dođe Mojsije i kaza narodu sve riječi Gospodnje i sve odredbe. A sav puk odgovori u jedan glas: »Sve riječi što ih Gospodin reče vršit ćemo.« Tada Mojsije popiše sve riječi Gospodnje. A ujutro podrani te podigne žrtvenik na podnožju brda i dvanaest stećaka za dvanaest plemena Izraelovih. Zatim naloži mladim Izraelcima da prinesu žrtve paljenice i da žrtvuju Gospodinu junce kao žrtve pomirnice. Mojsije uhvati krv; polovicu krvi ulije u posude, a polovicu izlije po žrtveniku. Prihvati zatim Knjigu Saveza pa je narodu glasno pročita, a narod uzvrati: »Sve što je Gospodin rekao izvršit ćemo i poslušat ćemo.« Mojsije potom uzme krvi te poškropi narod govoreći: »Ovo je krv Saveza koji Gospodin sada s vama sklapa na temelju svih ovih riječi.«
Otpjevni psalam:
Ps 116, 12-13.15.16bc-18
Pripjev:
Uzet ću čašu spasenja i zazvati ime Gospodnje.
Što da uzvratim Gospodinu
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja
i zazvati ime Gospodnje.
Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.
Tvoj sam sluga, sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.
Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.
Drugo čitanje:
Heb 9, 11-15
Krv Kristova očistit će savjest našu.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Krist se pojavi kao veliki svećenik budućih dobara pa po većem i savršenijem šatoru – nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja – i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj uđe jednom zauvijek u svetinju i nađe vječno otkupljenje.Doista, ako već poškropljena krv jaraca i bikova i pepeo juničin posvećuje onečišćene, daje tjelesnu čistoću, koliko će više krv Krista – koji po Duhu vječnom samoga sebe bez mane prinese Bogu – očistiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu!A radi ovoga je posrednik novoga saveza: da po smrti za otkupljenje prekršajâ iz starog saveza pozvani zadobiju obećanu vječnu baštinu.
Evanđelje:
Mk 14,12-16.22-26
Ovo je tijelo moje. Ovo je krv moja.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: »Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?«On pošalje dvojicu učenika i rekne im: »Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim pa gdje on uđe, recite domaćinu: ‘Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?’ I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite.«Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu.I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: »Uzmite, ovo je tijelo moje.«I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: »Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – piti u kraljevstvu Božjem.«Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori.
