MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Sotoni je došao kraj.
ČITANJA:
M. ČIT.: Post 3,9-15; Ps 130,1-8; 2Kor 4,13 – 5,1; Mk 3,20-35
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena
Danas je župna misa bila posebno svečana i radosna jer se krstila mala Marita Pažanin, kćer Branke i Petra Pažanin. Kumovi su Luce i Boško Čapalija.
„Svi smo na krštenju rekli Bogu DA preko svojih roditelja i kumova, čime smo pristali biti Božja djeca u potpunosti. Marita je danas po krštenju postala cvijet Božje ljubavi i milosti.“
Čestitamo roditeljima i kumovima!
Krštenje je sakrament na kojem se temelji sáma naša vjera i po njemu se kao živi udovi ucjepljujemo u Krista i njegovu Crkvu. Zajedno s euharistijom i potvrdom, krštenje čini takozvanu “kršćansku inicijaciju”, koja predstavlja jedinstveni, veliki sakramentski događaj koji nas suobličuje Gospodinu i pretvara nas u živi znak njegove prisutnosti i ljubavi.
Možemo se zapitati je li krštenje doista potrebno da kao kršćani možemo živjeti i slijediti Isusa? Nije li to u konačnici jedan jednostavni obred, formalni čin Crkve kojim se dječaku i djevojčici daje ime? To je pitanje koje se može nametnuti. Sveti Pavao nam u vezi s tim pruža jedno objašnjenje: “Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života” (Rim 6, 3-4). To nije dakle formalnost! To je čin koji zadire u dubinu našega postojanja. Nije svejedno je li dijete kršteno ili nije. Nije svejedno je li neka osoba krštena ili nije. Krštenjem bivamo uronjeni u ono nepresušno vrelo života koji je Isusova smrt, taj najveći čin ljubavi u čitavoj povijesti; i zahvaljujući toj ljubavi možemo živjeti novim životom, ne više u vlasti zla, grijeha i smrti, nego u zajedništvu s Bogom i braćom.
no images were found
Za cijeloga svoga djelovanja naš Gospodin je imao problema sa svojim protivnicima koji su ga htjeli ušutkati na različite načine. Ali, na njihovu žalost, nikada nisu imali dovoljno argumenata da to i ostvare, jer njihove optužbe nisu imale pokrića u stvarnosti, već su bile izmišljotine, laži i klevete na njegov račun. Jer kada zločestim i izopačenim umovima ponestane argumenata, onda se ne libe diskreditirati onoga koga uzmu na zub, jer se ne uklapa u njihove životne koncepcije. Jedna od prokušanih taktika diskreditiranja je lijepljenje etiketa. A jer je čovjek kojim gospodari zlo vrlo ograničen u svome iskustvu, on ne zna drukčije etiketirati, već sudeći po sebi. Takav svojim suparnicima lijepi etikete koje su izišle iz njegova srca, te nemaju nikakve veze sa stvarnošću. Tako se i u toj situaciju pokazuje da svaki koji govori, najprije o sebi govori.
Upravo to se dogodilo i Gospodinu kojemu su htjeli koješta spočitnuti, ali jednostavno ne mogoše jer sve negativno što su mu htjeli pripisati, nije odgovaralo istini. A da su mu i imali što zamjeriti, ne bi uspjeli ništa od toga dokazati, jer jednostavno nisu bili na njegovoj razini. Ne posjedujući njegovu snagu duha, nisu bili kadri suočiti se i raspravljati s njime. Zato su kukavički djelovali iza leđa i davali svoja tumačenja svemu što je on radio. Jedno od najizopačenijih je bila tvrdnja da je opsjednut, to jest da ima Beelzebula, poglavicu đavolskoga, i da po njemu izgoni đavle. Tako su oni sotonizirali Gospodina koji je jedini bio kadar pobijediti sotonsku moć. A kako se njima nije dalo izvući iz sotonskih šaka, tako su njega proglasili opsjednutim, skrećući pozornost sa samih sebe. Doista je to bio vrhunac proturječja i drskosti, jer su njemu koji je izgonio zloduhe pripisali da je opsjednut. To je bilo krajnje bezobrazno, no oni nisu prezali ni od čega. Jer nisu mogli spriječiti njegovo djelovanje ni onemogućiti njegovu snagu, oni su se okomili na to da ga prikažu sotonskim suradnikom. Tako su ujedno skretali pozornost sa sebe i svojeg opiranja obraćenju. Njegov uspjeh i njegov radikalizam, prema njima, nije mogao doći od Boga, već od Zloga. Tako su tvrdili jer su bili ljubomorni i zavidni na njegov uspjeh, na propovijedanje i na pozorni posluh kojim su ga ljudi pratili. Zato su svoju zavist izražavali ogovaranjem i klevetom.
Slično se prema Isusu odnosi i današnji svijet koji želi ostati u svojim grijesima, pa mu smeta Isus koji bi ga htio spasiti od grijeha. Želi ostati u svojim lažima, pa mu smeta Isus koji ga želi prosvijetliti istinom. Želi ostati u mrežama svojih strasti i ovisnosti, pa mu smeta Isus koji ga želi osloboditi. U svim tim situacijama Isusa se etiketira kao nepoželjnoga, kao onoga koji nas želi zarobiti i sebi podrediti, kao nekoga čija istina nije dovoljno ‘široka’ za čovjeka, čija istina nije dovoljno univerzalna i otvorena pravim vrijednostima. Osjećajući da je Isusov život kao takav prijekor životu i stavovima mnogih, današnje društvo ide u agresivni napad poput ovog farizejskog u Evanđelju. I da ne dopuste Isusu previše slobode i prostora izražavanja, svim silama se trude ograničiti mu djelovanje, ušutkati ga. Žele ishoditi potpunu kontrolu i ne žele dati da se izjašnjava o pojedinim temama koje njima nisu po volji i koje ‘ugrožavaju njihovu slobodu življenja i izražavanja’. Nastoje ga preduhitriti na način da oni kažu njemu ono što znaju da oni čine i da bi trebalo reći njima, sukladno onoj snalažljivoj lopovskoj izreci: “Drž’ te lopova!” Tako i oni, prije nego se ljudi snađu, zamijene teze, kao što učiniše farizeji u današnjem Evanđelju, izgovore na Isusov račun optužbe za koje su slutili da bi mogle biti njima izgovorene.
Upravo zato što vidimo kako ovo društvo funkcionira i kako agresivno proziva Krista i njegov nauk kao neljudski i nehumani, dok bezboštvo i bezakonje stavlja na pijedestal kao primjer humanosti i humanizma, mi vjernici smo pozvani prionuti uz njega. On je jedini moćan osloboditi nas od svih sotonskih napasti i obdariti nas svojim Duhom, kojega nije čuvao ljubomorno za sebe, već ga donio i nama. On je jedini kadar osloboditi nas od nečistoga duha kojima nas zlo želi zaposjesti i opsjesti, a osloboditi nas Duhom Svetim i učiniti nas tako svojom braćom i sestrama. Otvorimo mu stoga svoja srca i dopustimo da nas svojom riječju oduševi, a Duhom nadahne, kako bismo iz sebe istisnuli svaku nečistoću i svaku škodljivu prisutnost poglavice đavolskoga i njegovih zloduha, a živjeli po nadahnuću našega Gospodina i zavrijedili nagradu života vječnoga.
Izvor: Vjera i djela
MISNA ČITANJA:
Prvo čitanje:
Post 3, 9-15
Neprijateljstvo ja zamećem između roda tvojeg i roda njezina!
Čitanje Knjige Postanka
Pošto je Adam jeo s drveta, zovne ga Gospodin, Bog: »Gdje si?«, reče mu. On odgovori: »Čuo sam tvoj glas u vrtu; pobojah se jer sam gol pa se sakrih.« Nato mu reče: »Tko ti otkri da si gol? Da nisi jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?« Čovjek odgovori: »Žena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.« Gospodin, Bog, reče ženi: »Što si to učinila?« »Zmija me prevarila pa sam jela«, odgovori žena.Nato Gospodin, Bog, reče zmiji:»Kad si to učinila, prokleta bilameđu svim životinjamai svom zvjeradi poljskom!Po trbuhu svome puzat ćeši prašinu jesti sveg života svog!Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene,između roda tvojeg i roda njezina:on će ti glavu satirati,a ti ćeš mu vrebati petu.«
Otpjevni psalam:
Ps 130, 1-8
Pripjev:
U Gospodina je milosrđe i obilno je u njega otkupljenje.
Iz dubine vapijem tebi, Gospodine:
Gospodine, usliši glas moj!
Neka pazi uho tvoje
na glas moga vapaja!
Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
Al u tebe je praštanje
da bismo ti služili.
U Gospodina ja se uzdam,
duša se moja u njegovu uzda riječ.
Duša moja čeka Gospodina
više no zoru straža noćna.
Više no zoru straža noćna
nek Izrael čeka Gospodina.
Jer je u Gospodina milosrđe
i obilno je u njega otkupljenje;
on će otkupiti Izraela
od svih grijeha njegovih.
Drugo čitanje:
2Kor 4, 13 – 5,1
Vjerujemo pa zato i besjedimo.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo:Budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. A sve je to za vas: da milost – umnožena – zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu.Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave jer nama nije do vidljivog, nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno.Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima.
Evanđelje:
Mk 3, 20-35
Sotoni je došao kraj.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme:Dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!«I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.«A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.«I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?«I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.«
