MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Roditelji nađoše Isusa posred učiteljâ.
SV. OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA
ČITANJA:
M. ČIT.: 1Sam 1,20-22.24-28; Ps 84,2-3.5b-6.9-10; 1Iv 3,1-2.21-24; Lk 2,41-52
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela
IMENDANI:
Stjepan, Stjepko, Krunoslav, Kruno, Dionizije
Na današnjoj sv.misi u župnoj crkvi Presvetog Srca Isusova pomolili smo se za poginulog hrvatskog branitelja iz Vinišća Marina Mlačića.
MARIN MARIO MLAČIĆ – Jaja (1971-1994) iz Vinišća bio je hrvatski hragovoljac od 1991.godine, u Prvoj dragovoljačkoj satniji 2.Bojne “Kralj Tomislav” – Trogir.
26.prosinca 1994. godine kao pripadnik 114. brigade HVe položio je svoj mladi život na Oltar Domovine na borbenom polju “Šoše” – područje Baljevca kod Popova polja na Južnom Bojištu.
Navik On Živi Ki Zgine Pošteno!
Laka Mu Hrvatska Gruda. Počivao u Miru Božjem+
Danas slavimo blagdan svetoga Stjepana prvomučenika. Zašto baš sveti Stjepan u kalendaru odmah nakon Božića? Odgovor je jednostavan. Oduvijek je bio običaj da u pratnji neke važne osobe bude počasna pratnja, sastavljena od uglednih osoba. I, evo, uz novorođenoga Isusa prvi je pratitelj upravo Stjepan, koji je prvi dao život za Isusa. Zato ga nazivamo i Prvomučenikom. Odmah nakon njega slijede u počasnoj pratnji: Ivan, ljubljeni učenik i Nevina dječica, koja su, i ne znajući, položila život za Isusa.
Također, danas slavimo i Svetu Obitelj, to jest Obitelj Isusa, Marije i Josipa. Ovaj događaj koji se zbio Isusovim rođenjem, kada je on kao Sin Božji ušao i u ljudsku obitelj, ima višestruko značenje i za nas danas, a napose za sve obitelji i obiteljski život kao takav. Premda događaj u vremenu, on je nadvremenski, jer nije događaj samo za neko vrijeme u ljudskoj povijesti, u ljudskom životu ili možda u godini. Naprotiv, on je događaj za sva vremena, za sve ljude, za ljudsku povijest svakoga čovjeka. Kao takav on nadilazi vrijeme i vremeniti smisao ljudskog obiteljskog života. Upravo po tome se čovjek razlikuje od životinjskih vrsta, jer one imaju svoja legla, svoja vrsta zajedništva i općenja, ali nemaju obiteljsku zajednicu koja nadilazi prostorne i vremenske okvire, a time i ograničenja, već je protegnuta vječnosti.
no images were found
U tom smislu je i vječni Božji Sin, ulaskom u ljudsku obitelj najprije pokazao da ona nije ljudska tvorevina, premda se, na žalost, prema njoj mi ljudi često ponašamo kao da je naš ‘izum’ ili naših ruku djelo, pa se onda ponašamo da od nje možemo činiti što je nas volja. No istina je sasvim drukčija. Obitelj je stvarnost kojom je Bog od početaka zadao čovjeka i ona je dio Božjeg vječnog plana. Zato Isus dolazi u obitelj, ne samo što mu kao čovjeku ona treba, već da on kao Bog obnovi svijest o njezinu identitetu i da je učvrsti u njezinu poslanju. I bez obzira što je ljudi svode na vremenitu kategoriju, bez obzira što o njoj mislili, ona je ono što je Bog zacrtao u svome naumu. Prisutnost vječnog Sina Očeva u ljudskoj obitelji vraća samu obitelj na izvore vječnosti. Zahvaljujući Isusu obnavljamo istinu da je izvor obitelji u Bogu koji je ljude obdario ljubavlju, te ih je blagoslovio i pozvao da se plode i množe živeći ne samo za vrijeme, već i za vječnost. Obitelj je doista utemeljena Božjim planom odvijeka. Nju nisu mislili ni zamislili ljudi, već sam je Bog njezin arhitekt i ureditelj. Sam Bog ju je zamislio kao prihvatilište života, ali isto tako ona je njegov projekt za sreću čovjeka. I to ne samo vremenitu, već Bog članovima obitelji povjerava neopozivu odgovornost za vječni život. Sam Bog je uputio članove obiteljskoga zajedništva da prvotno žive jedni drugima na spasenje, a svaku drugu odgovornost treba toj podrediti i živjeti u svjetlu vječnoga spasenja.
Nadalje, ljudi, jer krše božanski smisao i cilj obitelji, jer je okrnjuju ne želeći prihvatiti odgovornost za vječnost, to jest odgovornost pred Bogom koji je ostavio preciznu zadaću svakoj obitelji, jer ne žele prihvatiti odgovornost u svjetlu Isusova dolaska u obitelj, čine neprocjenjive štete svojim obiteljima. A obitelj je po Božjem naumu zajednica određena trajati na zemlji do konca života, što je njezin konačni i bitni smisao i cilj. Ona je određena trajati do konca svijeta, jer ljudskog opstanaka i života nema bez obitelji.
Premda je mi ljudi skraćujemo i prikraćujemo, krojimo i prekrajamo po svojoj ljudskoj mjeri, ona je jednostavno neizmjerna i nezamjenjiva, trajna i nepromjenjiva. Utjelovljeni Sin Božji svojom prisutnošću u obitelji Marije i Josipa potvrđuje da se obitelj ne može svesti na ljudske domete, niti prekrajati prema ljudskim potrebama, a često i pohotama. Ona jest i uvijek će ostati vječna Božja ustanova, jer je njezin izvor u Bogu ljubavi koji ljude poziva da u ljubavi žive. Jamstvo njezine trajnosti i opstanka nisu ljudi, već sam Bog koji ne dopušta da ovaj njegov čudesni naum i dar ljudi unište. Zato ga i ne prepušta njihovu nahođenju, već šalje svoga Sina u ljudsku obitelj da on bude okosnica njihove svijesti i jamstvo božanskog razvoja svih njenih članova. Isus koji je bio poslušan Mariji i Josipu i njima je skrenuo pozornost da se prije svega obitelj prepoznaje po posluhu Ocu nebeskome, te onda i nas kao Učitelj tome nepogrešivo uči. Nemojmo dvojiti oko njegova nauka za naše spasenje, niti zdvajati u životu glede poteškoća i izazova koji mogu postojati. Vjernošću Bogu u stanju smo sve pobijediti i nadići, te napredovati u dobi, mudrosti i milosti kod Boga i ljudi. U svim poteškoćama držimo se nauka svoga Gospodina i ne dopustimo da nam ga okolnosti ukradu iz srca i duše, iz svoje sredine i obitelji. Ako ikada nakratko ostanemo bez njega, odmah se vratimo tražiti ga i ne idimo u budućnost bez njega i milosnog dara njegove prisutnosti. Čuvajmo njegovu prisutnost i blizinu, jer samo po njemu ostvarujemo blaženstvo na zemlji i vječni život na nebesima.
MISNA ČITANJA:
Prvo čitanje:
1Sam 1,20-22.24-28;
Samuela ustupam Gospodinu za sve dane njegova života: ta isprošen je od Gospodina.
Čitanje Prve knjige o Samuelu
Nakon onih dana:
Ana zatrudnje i, kad bî vrijeme, rodi sina koga nazva imenom Samuel, »jer sam ga«, reče, »izmolila od Gospodina«. Poslije godine dana uziđe njezin muž Elkana sa svim domom svojim da prinese Gospodinu godišnju žrtvu i da izvrši zavjet. Ali Ana ne pođe s njim jer reče svome mužu: »Neću poći dok se dijete ne odbije od prsiju, a onda ću ga odvesti da se pokaže pred Gospodinom i da ostane ondje zauvijek.«
Čim je dječaka Samuela odbila od prsiju, povede ga sa sobom uzevši uz to trogodišnjeg junca, efu brašna i mijeh vina; i uvede ga u dom Gospodnji, u Šilo. A dječak je bio još vrlo mlad. Tada zaklaše junca, a majka dječakova pristupi k Eliju i reče: »Dopusti, gospodaru! Tako ti života tvoga, gospodaru, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kraj tebe moleći se Gospodinu. Molila sam za ovo dijete, i Gospodin mi je uslišio prošnju kojom sam ga prosila. Zato i ja njega ustupam Gospodinu za sve dane njegova života: ta isprošen je od Gospodina.«
I pokloniše se ondje Gospodinu.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 84,2-3.5b-6.9-10
Pripjev:
Blaženi koji prebivaju u Domu tvome, Gospodine.
Kako su mili stanovi tvoji,
Gospodine nad vojskama!
Duša mi gine i čezne za dvorima Gospodnjim.
Srce moje i moje tijelo kliču Bogu živomu.
Blaženi koji prebivaju u domu tvome
slaveć te bez prestanka!
Blažen komu je pomoć u tebi
dok se sprema na svete putove!
Gospodine, Bože nad vojskama,
čuj molitvu moju,
poslušaj, Bože Jakovljev!
Pogledaj, štite naš, Bože,
pogledaj lice pomazanika svoga!
Drugo čitanje:
1Iv 3,1-2.21-24
Djeca se Božja zovemo, i jesmo.
Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola
Ljubljeni:
Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest.
Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu. I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago. I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed. I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Lk 2,41–52
Roditelji nađoše Isusa posred učiteljâ.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče. I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomeneu svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi
