MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Jeli su i nasitili se.
ČITANJA:
1Kr 12,26-32;13,33-34; Ps 106,6-7a,19-22; Mk 8,1-10
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
zelena
Nakana sv. mise: p. Krsto pok.Josipa, Antica, Jerko, Zorka – Franka i Ivanica – Ivka Orlić
U ovim recima evanđelist opisuje sam događaj umnažanja kruha. Pri tom koristi i posebne detalje koji pojačavaju euharistijski simbolizam ovog događaja (termini tipični za euharistijski ambijent: euvcariste,w-zahvaliti, kla,sma-ulomak suna,gw-skupiti).
To nije slučajno nego treba poslužiti za svraćanje pozornosti čitatelja na slojevitost ovog teksta. Kao što je razgovor s Nikodemom bio obilježen upotrebom pojma rađanja koje je imalo više značenja, ili kao što je voda imala više značenja u razgovoru sa Samarijankom, tako ovdje u 6. poglavlju kruh postaje višeznačna stvarnost.
S jedne strane, to je obična riječ kojoj svi znaju značenje. Učenici u pustom kraju ne mogu nabaviti kruha. To im daje do znanja da kolikogod imali iskustvo kruha trebaju postati svjesni da nisu njegovi gospodari, nemaju vlast nad njegovim izvorom. Čudo kojim Isus umnožava 5 ječmenih kruhova i dvije ribice omogućuje mu da se predstavi kao onaj koji o kruhu zna daleko više nego učenici, štoviše on njime gospodari i zato ga može čudesno dozvati u ogromnim količinama čak ovdje u pustinju! 12 košara ostataka odgovaraju 12 plemena Izraelovih i 12 mjeseci u godini – to je obilje koje dostaje za ukupnost ljudi i vremena! Nakon što prođe fascinacija čudom, ostaje zaključak – Isus o kruhu zna više nego mi. I još više, on ima moć zahvaćati u stvarnost kruha! Zahvaljujući tome, Isus sada može učenicima kruh predstaviti u novom svjetlu i novom značenju.
Čovjek se od životinje razlikuje po tome što može čitati simbolično značenje pojedinih sastavnica stvarnosti. Kruh, kao i seksualnost i druge stvarnosti ima svoju doslovnu, ali i onu drugu dimenziju. Na prvoj, doslovnoj razini, kruh služi za održanje života i vrste. No, on je puno više. On ne služi samo za primanje nego i za davanje života – roditelj jede kruh da bi živio, ali ga daje djetetu da bi mu pružio život. Time pruža goli život, no u isto vrijeme u tom kruhu pruža i ljubav. Kruh tako postaje izraz ljubavi tj. izraz odnosa koje ljudi žive.
Čovjek pojedine sastavnice stvarnosti koristi ne samo za održanje vlastitog golog života, nego pomoću njih stupa u odnos s drugima – s čovjekom, svijetom, Bogom… Čak bismo mogli reći da je čovjek upravo onoliko koliko to čini – time potvrđuje svoje čovještvo u odnosu na životinju s kojom dijeli zemlju i hranu. Ovo stupanje u odnos, zajedništvovanje s drugima – s čovjekom, svijetom i Bogom – kruh je čovještva, kruh čovjekovog života.
Međutim, čovjek može stupiti u odnos s drugim samo ako dijeli svoj kruh s njim, ako dijeli svoje vrijeme, snagu…ako dijeli svoj život s njim. Dijeliti svoj život s drugim/živjeti za drugog jest najviša mogućnost koju čovjek može živjeti. No, neće li onda ugroziti svoj život? Neće li onda njemu ostati manje života? Da li da ide naprijed ili nazad, da li da dijeli svoj život ili ga čuva za sebe da mu ne uzmanjka?
Kao potpora ovoj dilemi, Isus umnaža kruh i tumači njegovo značenje. Čovjek je doista stavljen u misterij: spašava svoj život ako ga razdaje, a gubi ga ako ga ne dijeli. No, Isus će u ovom poglavlju Evanđelja potvrditi ne samo da čovjek svoj život zadobiva ako stupa u odnos s drugima i ako ga dijeli, nego će kao kruh pravog čovjekovog života istaći sinovski odnos prema Ocu nebeskom i bratski prema svim ljudima. Ne samo da takav kruh postoji nego je on jedino što može hraniti istinski život.
Izvor: Vjera i djela
MISNA ČITANJA:
Prvo čitanje:
1 Kr 12, 26-32; 13, 33-34
Jeroboam načini dva zlatna teleta.
Čitanje Prve knjige o Kraljevima
U one dane: Jeroboam reče u svom srcu: »Sad bi se kraljevstvo moglo vratiti domu Davidovu. Ako ovaj narod bude nastavio uzlaziti u Dom Gospodnji u Jeruzalemu da prinosi žrtve, srce će se naroda vratiti svome gospodaru, Roboamu, kralju judejskome, i mene će ubiti.« Pošto se kralj posavjetovao, načini dva zlatna teleta i reče narodu: »Dosta ste uzlazili u Jeruzalem! Evo, Izraele, tvoga boga koji te izveo iz zemlje egipatske.« Zatim postavi jedno tele u Betelu, a drugo smjesti u Dan. To je bila prigoda za grijeh: narod je odlazio jednome u Betel i drugome u Dan.I podiže Jeroboam hram na uzvišicama i postavi iz puka svećenike koji nisu bili sinovi Levijevi. Zatim je Jeroboam uveo blagdan u osmom mjesecu, petnaestoga dana tog mjeseca, kao što je blagdan koji se slavi u Judeji, i uzađe k žrtveniku. Tako je učinio u Betelu, žrtvujući teocima koje je načinio. U Betelu je postavio i svećenike uzvišica što ih bijaše podigao. Ni poslije se Jeroboam ne obrati sa svoga zlog puta, nego je i dalje priproste ljude postavljao za svećenike na uzvišicama: tko je želio, davao je kralju darove da postane svećenik uzvišica. Takvim je postupkom padala u grijeh kuća Jeroboamova, rušila se i nestajala s lica zemlje.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 106; 6-7a. 19-22
Pripjev:
Sjeti nas se, Gospodine, po dobroti prema svome puku!
Zgriješismo kao oči naši,
činismo bezakonje, bezbožno radismo.
Oci naši u Egiptu
nehajni bijahu za čudesa tvoja.
Načiniše tele na Horebu,
klanjaju se liku slivenu.
Zamijeniše Slavu svoju
likom bika što proždire travu.
Zaboraviše Boga, koji ih izbavi
u Egiptu znamenja čineći
i čudesa u Kamovoj zemlji
i strahote na Crvenome moru.
Evanđelje:
Mk 8, 1-10
Jeli su i nasitili se.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike pa im reče: »Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti. Ako ih otpravim gladne njihovim kućama, klonut će putem. A neki su od njih došli iz daleka.« Učenici mu odgovore: »Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?« On ih zapita: »Koliko kruhova imate?« Oni odgovore: »Sedam.« Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu. A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reče da i to posluže. I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara. Bilo je oko četiri tisuće ljudi. Tada ih otpusti, a sam sa svojim učenicima odmah uđe u lađu i ode u kraj dalmanutski.
