MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Do kraja ih je ljubio.
ČITANJA:
Izl 12,1-8.11-14; Ps 116,12-13.15.16b-18; 1Kor 11,23-26; Iv 13,1-15
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela
Ove uzvišene večeri misao i srce idu u dvoranu Posljednje večere koja je izvorno ishodište večerašnjeg slavalja. Tada je uoči svoje posljednje Pashe Isus sa svojim učenicima blagovao pashalnu večeru prema obredu jasno uređenom u Knjizi izlaska, o čemu smo čitali u prvom čitanju. A u središtu pashalnog starozavjetnog obreda bilo je žrtvovanje janjeta bez mane, kako je bilo propisano Mojsijevim uredbama: “Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko za obitelj pribavi jedno živinče. Tako, jedno na obitelj. Ako je obitelj premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, najbližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti. Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško.” Ali osim ove preporuke o izboru prikladnoga živinčeta za pashalno blagovanje, izraelska zajednica je primila još nekoliko važnih naputaka. Dobili su upute kako da janje pripreme za jelo te također da njegovom krvlju namažu dovratnike i nadvratnik kuća u kojima budu blagovali: “A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje kad se spusti suton. Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo. (…) Krv neka označuje kuće u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, proći ću vas; tako ćete vi izbjeći biču zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku.”
Iz svih danih uputa izvlačimo da dvije važne točke: pashalno žrtveno janje je trebalo s jedne strane biti zaštita od zatornog pokolja, a s druge strane je trebalo biti i hrana koja krijepi zajednicu na putu izlaska iz Egipta. Prema Božjoj odredbi, i u kasnijim vremenima, izraelska zajednica je vršila spomen na izlazak iz Egipta blagovanjem janjeta koje ih je sjećalo na janje izlaska koje ih je zaštitilo od zatora, te ih nahranilo kako bi imali snage za put prema zemlji obećanja. No uz ovu dimenziju sjećanja, blagovanje pashalnog janjeta kasnije je bilo i znakom nade, pogotovo kad su kao narod ponovno padali u različita ropstva i sužanjstva u koja su ih odvodili okolni narodi. Zato su u svome pashalnom obredu uzdizali i oči prema Gospodinu da im pošalje Mesiju, čime je pashalni obred bio prožet ne samo sjećanjem, već i živom nadom mesijanskoga zahvata, premda ni slutili nisu da je upravo pashalno janje nagoviještalo kakav će se mesijanski zahvat jednoga dana dogoditi.
Isusova posljednja večera koje se ne samo spominjemo večeras već koju u ovom slavlju obnavljamo, sabrala je u sebi sve ove važne točke židovskog pashalnog slavlja. Ali ne samo kao nejasni nagovještaj i slutnja, već kao pravo ostvarenje. Zato mi danas slavimo ovaj sveti obred sjećajući se Gospodinova blagovanja s učenicama, ali sada znamo da ne blagujemo više židovsku pashu, već onu koju je Gospodin Isus obogatio ispunjenjem svoga života. A Isus je, doista, kao Mesija i kao pravi Jaganjac Božji ispunio sve što je nekada pashalno janje nagoviještalo. Štoviše, ono što je bilo prisutno u znakovima, slutnji i tragovima, on je doveo do punine i ostvarenja u svome tijelu. U obredu koji je slavio Isus i koji je nama povjerio, ne samo da se nagoviješta, već se događa potpuna zaštita vjernika, te njihovo oslobođenje od utjecaja smrti i zla po krvi Krista, Jaganjca nevina i bez mane. Pa čak se može reći nas je on najprije svojom krvlju oprao, te nas potom obilježio i zaštitio tom istom krvlju, te naposljetku i nahranio svojim presvetim tijelom. U tom duhu smo čitali i evanđeoski odlomak o pranju nogu učenicima, jer im Isus nije samo vodom oprao noge, već svojim životom i krvlju svoga križa, pa će zato i reći Petru: “Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.” Potom će i dodati: “Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!” Dakle, Isus im je znakovito htio utisnuti u svijest da njegovu stolu mogu pristupiti samo ako su očišćeni, a oni su, dok su provodili vrijeme s njim, bili istinski okupani u njegovoj ljubavi i žrtvi, u krvi i predanju. Zato je i rekao Petru da samo oni koji su okupani i očišćeni mogu imati dijela s njim.
Gospodin, međutim, danas s nama slavi svoju Pashu – svoj prijelaz k Ocu. Okupio nas je oko svoga stola, a ovo sveto mjesto je dvorana u kojoj on slavi otajstva svoga života s nama koji smo njegovi ukućani i učenici. Najprije nas podsjeća da nas je svojom krvlju oprao i okupao, spasio i otkupio, da bi nas mogao kao zajednicu okupiti. Krvlju nas je opravo u vodi krštenja, te nas je tom istom krvlju i pomazao na trajan spomen od zatora i smrti, te očekuje da se hranimo njegovim tijelom i krvlju kao hranom života vječnoga. U ovoj noći čuda njegove ljubavi i dobrote i sami si postavimo dva pitanja koja smo čuli u naviještenoj riječi. Neka nam najprije odzvoni u ušima Gospodinovo pitanje učenicima: “Razumijete li što sam vam učinio?” doista, slavimo večeras istinu da nam je darom svoga Tijela i Krvi darovao život vječni i potpuno oslobođenje iz svih naših ropstava koja nikada za čovjeka nisu prestala. Samo s Kristom možemo izići iz ropstva i imati snage doći do zemlje oslobođenja. A kada se sve to u nama i s nama zbude, upitajmo se sa Psalmistom: “Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio?” Ništa mu ne možemo niti trebamo uzvratiti, već samo da revno i čista srca pristupamo njegovu stolu, to jest svetom oltaru, te da uzimamo ovo presveto jelo i piće kojim je razriješio okove i spone našeg sužanjstva i smrti. On od nas očekuje samo da dostojno blagujemo njegovo tijelo i krv, te tako u svome tijelu navješćujemo njegov drugi dolazak, a sve ostalo je njegova briga, jer nas svojim životom neodoljivom snagom privodi k slavi uskrsnuća. Njegovom smo krvlju očišćeni, pa blagujmo čista srca njegovu presvetu žrtvu po kojoj stječemo svaki blagoslov na zemlji i vječnu slavu u nebesima.
Izvor: Vjera i djela
MISNA ČITANJA:
Prvo čitanje:
Izl 12,1-8.11-14
Naredbe o pashalnoj večeri.
Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Gospodin reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: »Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini. Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj i recite: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko po porodici pribavi jedno živinče. Tako, jedno na kuću. Ako je porodica premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, najbližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti. Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle. Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje između dva sutona. Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo. Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći s beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je pasha Gospodnja.Jer te ću noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj, i čovjeka i životinju. Ja, Gospodin, kaznit ću i sva egipatska božanstva. Krv neka bude znak na kućama u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, prijeći ću vas; tako ćete izbjeći pokolju zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku. Taj dan neka vam bude spomendan. Slavite ga u čast Gospodinu po trajnoj uredbi od koljena do koljena.«
Otpjevni psalam:
Ps 116,12-13.15.16b-18
Pripjev:
Čaša blagoslovna zajedništvo je krvi Kristove!
Što da uzvratim Gospodinu
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja
i zazvati ime Gospodnje.
Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.
Gospodine, tvoj sam sluga, sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.
Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.
Drugo čitanje:
1Kor 11,23-26
Kad god jedete i pijete, smrt Gospodnju navješćujete.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.« Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.
Evanđelje:
Iv 13,1-15
Do kraja ih je ljubio.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.«
