MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu!
ČITANJA:
Ez 34,11-16; Ps 23,1-6; Rim 5,5-11; Lk 15,3-7
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela
IMENDANI:
Ivan, Ivana, Ivanko, Krsto, Simplicije
Neizmjerno blago
U srcu svoga Sina darovao nam je Bog Otac infinitos dilectionis thesauros (zborna na blagdan Presvetog Srca Isusova), neizmjerno blago ljubavi, milosrđa i pažnje. Ako želimo sigurno znati da nas Bog ljubi – ne samo da uslišava naše molitve, nego ih ispunjava prije nego što su izrečene dostaje da slijedimo misli svetoga Pavla: On koji čak nije poštedio vlastitog Sina, već ga predao za sve nas, kako nam nam neće dati sve ostalo s njime? (Rim 8,32).
(Susret s Kristom 162)
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Riječi su ovdje suvišne
Isus na križu, njegovo srce probodeno je zbog ljubavi prema ljudima: to je jasan odgovor – riječi su ovdje suvišne – na pitanje o vrijednosti stvari i osoba. Ljudi, njihov život i njihova sreća, toliko su vrijedni da se sam Sin Božji predaje da ih otkupi, da ih pročisti, da ih podigne: Tko neće ljubiti to probodeno srce? upitala je jedna duša molitve: Tko ne bi ljubav ljubavlju uzvratio? Tko ne bi prigrlio tako čisto srce? Mi, koji smo od mesa, mi ćemo ljubav uzvratiti ljubavlju, mi ćemo prigrliti našeg ranjenika, kojemu su bezbožnici proboli ruke, noge, prsa i srce. Molimo se zato da On s lancima svoje ljubavi poveže naše srce, da ga kopljem probode, jer je još uvijek kruto i nepokorno.
Ljudi koji ljube uvijek su se Isusu obra}ali takvim mislima, osjećajima i poklicima. Međutim, da bismo taj jezik razumjeli i zaista shvatili što je ljudsko srce, a što je Kristovo Srce i Božja ljubav, moramo vjerovati i biti ponizni. U vjeri i poniznosti ostavo nam je sveti Augustin glasovite riječi: Gospodine, ti si nas stvorio da budemo tvoji i naše je srce nemirno dok se ne smiri u tebi.
(Susret s Kristom 165)
On dade dobro srce
Na današnji blagdan trebamo moliti Gospodina da nam On dade dobro srce, srce kadro suosjećati s tuđom nevoljom, koje zna da se patnja, koja čovjeka prati u životu na zemlji i često mnoge duše uznemiruje, može ublažiti jedino ljubavlju i naklonošću. Sve ostale utjehe donose možda kratak zaborav, a nakon toga slijedi ogorčenost i očaj.
Sav Zakon sabrati u tu dvostruku zapovijed
Kada želimo nekomu drugomu pomoći, moramo ljubiti ljubavlju koja je – još jednom ponavljam – razumijevanje i predanje, naklonost i svjesna poniznost. Tako ćemo shvatiti zašto je Gospodin želio sav Zakon sabrati u tu dvostruku zapovijed, koja je ustvari samo jedna jedina: od sveg srca ljubav prema Bogu i bližnjemu.
(Susret s Kristom 167)
Živjeti u Srcu Isusovu i s Njim se usko povezati znači stoga postati Božje prebivalište. Tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj (Iv 14,21), rekao je Gospodin. Krist i Otac u Duhu Svetom dolaze u dušu i borave u njoj.
Naš će se način života promijeniti
Kad shvatimo pa makar i samo ponešto od te osnove, naš će se način života promijeniti. Osjetit ćemo glad za Bogom i usvojit ćemo riječi iz psalma: O Božje, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha (usp. Ps 62,2). A Isus, koji je u nama tu čežnju zapalio, dolazi nam ususret i govori: Ako je tko žedan, neka dođe k meni.
Osvježenje i snaga
On nam daje svoje Srce da mi tamo nađemo naše osvježenje i našu snagu. Ako prihvatimo njegov zov, ustvrdit ćemo da su istinite njegove riječi: mi ćemo još više osjetiti glad i žeđ, sve do želje da Bog utemelji u našem srcu mjesto za svoj počinak i da nam nikada više ne uskrati svoju toplinu i svoje svjetlo.
(Susret s Kristom 170)
MISNA ČITANJA:
Prvo čitanje:
Ez 34, 11-16
Sam ću pasti svoje ovce i dati im počinka.
Čitanje Knjige proroka Ezekiela
Ovo govori Gospodin Bog: »Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti! Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupit ih iz svih mjesta u koja se raspršiše u dan oblaka i mraka. Izvest ću ih iz narodâ, skupit ću ih iz zemalja i dovesti ih u zemlju njihovu da ih pasem na gorama izraelskim, po svim dolinama i travnjacima. Pâst ći ih na izvrsnim pašama, ovčinjaci će im biti na visokim gorama izraelskim; ondje će počivati u dobrim ovčinjacima i pâst će na sočnim pašama, po gorama izraelskim. Sâm ću pasti ovce svoje i sam ću im dati počinka – govori Gospodin Bog. Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom – pâst ću ih pravedno. «
Otpjevni psalam:
Ps 23,1-6
Pripjev:
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam.
Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.
Drugo čitanje:
Rim 5, 5-11
Bog pokaza ljubav svoju prema nama.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Nada ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim. I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje.
Evanđelje:
Lk 15, 3-7
Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu!
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus farizejima i pismoznancima ovu prispodobu: »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ’Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.«
