MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Muka Gospodina našega Isusa Krista.
ČITANJA:
U procesiji s grančicama: Mt 21,1-11; U misi: Iz 50,4-7; Ps 22,8-9.17-20.23-24; Fil 2,6-11; Mt 26,14 – 27,66
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
crvena
Na Cvjetnicu čita se ili pjeva Muka Isusova po Mateju. Uzimamo prvih 15 redaka Muke na razmišljanje. U prvom odlomku govori se o Judi apostolu pa apostati.
»Tada jedan od dvanaestorice, zvani Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: ‘Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.’ A oni mu polože trideset srebrnjaka. Otada je tražio priliku da ga preda« (Mt 26,14-16).
Izdajnik. – Je li moguće da je Juda tako nisko pao, a onako blizu srca Isusova bio? Što se u njemu prolomilo? Isus nekom zgodom reče da je on izabrao učenike – apostole, a ne oni njega. Prema tomu izabrao je i Judu. Zašto? – Da ga spasi i da s pomoću njega spašava i druge. A Juda se kroz sve tri godine svoga učeništva stalno iznevjeravao na ljestvici poštenja do izdajstva.
Povjerenik. – Gospodin je Judi povjerio ne samo mjesto među Dvanaestoricom, nego i novčarku i brigu za logistiku putujuće zajednice kao i za siromahe, kojih je uvijek bilo, iako su i sami apostoli s Isusom bili siromasi prve klase. Juda je prihvatio izbor, priključio se Isusovoj družbi i preuzeo novu odgovornu službu u zajednici. Jest opasno, ali je i časno. Iz evanđeoskih prikaza pozornije oko primjećuje da se Juda uvijek pomalo osjećao po strani, Judejac među Galilejcima. Ne može se reći da nije bio okretan ekonom, opskrbljivač. Uvijek odnekuda zna pribaviti novca za barem 15 unaprijednih dana života u zajednici od 15-ak osoba koje su bile u Isusovu društvu, u kojem bijahu Dvanaestorica, Gospa, Magdalenka, zatim Ivana, Suzana i neke druge. I te pobožne žene također im posluživahu iz svojih dobara (Lk 8,1-3).
Nevjernik. – U Kafarnaumu Isus učini veličanstveno čudo: nahrani 5.000 muškaraca ne računajući žene i djecu. Tom prigodom Isus navijesti Euharistiju: „Tko blaguje Tijelo moje i pije Krv moju, ima Život vječni“ (Iv 6,54). Nato neki učenici počeše prigovarati da je to „tvrd govor“ te „mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime“ (r. 66). Međutim, Isus ne odustaje od svoje teme, niti mijenja „tvrda govora“, jer učenike želi utvrditi u vjeri u tu vječnu istinu. Kada vidje kako brojni učenici odoše bez pozdrava, reče Isus Dvanaestorici: „Da možda i vi ne kanite otići? […] Nisam li ja vas Dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas đavao“. Govoraše to za Judu Iškariotskoga (Iv 6,67-71). Kruh euharistijski jest test za apostole. Ako tu polože, bit će Isusovi; ako ne polože, đavli će im zapljeskati.
Juda bijaše dobronamjeran prije šest mjeseci kada dođe s Isusom iz Judeje u Galileju. Isus ga sokolio, hrabrio, poticao. Molio za njega. Izabrao ga u prvu ligu. Ali se Juda svakim danom spuštao sve niže, sve gore, sve dolje do močvare, do nevjere, do sotone.
Kradljivac. – Približavaju se Betaniji. U kući su Lazara i sestara mu Marte i Marije. Marta je obuzeta spremanjem objeda gostima, a Marija, zahvalna za Isusovo čudo uskrišenja njihova brata Lazara, uze libru miomirisne nardove pomasti i pomaza Isusu noge. Sva se kuća uzmirisa. Isus se osjeti pravo počašćen ovom plemenitom gestom u ovoj prijateljskoj kući. Ali jedan od apostola, Juda Iškariotski, protestira: “Čemu ta rasipnost?!” (Mt 26,8). Zašto se ta pomast nije prodala za “trista denara” i razdala siromasima? Libra nardove pomasti ničemu drugomu ne služi osim parfemu, mirisu. Kako ćeš parfem prolijevati po kući, makar i na najuglednijega Gosta. I to sve što je bilo u alabastrenoj posudi, i to po prašnjavim Isusovim nogama. Isus je mogao zaustaviti tu “veliku štetu” samo da je rekao: Neka Marija tu libru skupocjene pomasti Judi dadne, da to on na tržnici proda i siromasima veledušno razda sutra za doručak. A nije. Juda “to ne reče što bi mu bilo stalo do siromaha, nego zato što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo” (Iv 12,6).
Juda krade iz Isusovih očiju posudu skupocjene pomasti i pretvara je u 300 denara. Očito ima oka da procijeni vrijednost posude pomasti.
Pitanje: Je li Isus izabrao Judu da mu bude kradljivac u družbi?
Isus šalje neke učenike da u Jeruzalemu pripreme za slavlje Pashe, najvećega židovskoga blagdana. Oni sve učiniše da dvorana bude uređena (Mt 26,17-19).
Drama za večerom
»Uvečer bijaše Isus za stolom s Dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: ‘Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.’ Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: ‘Da nisam ja, Gospodine?’« (Mt 26,20-22).
Petar: Da nisam ja, Gospodine? A opet kako ja, „bude li trebalo umrijeti s Tobom, ne ću Te zatajiti“ (Mt 26,35). Dade znak Ivanu da upita Gospodina koji je to izdajnik (Iv 13,24) da se, ako treba, i mačem obračuna s njime.
– Gospodin ga ozbiljno pogleda.
Andrija: Da nisam ja, Gospodine? Savjest mi, doduše, to ne predbacuje, ali ipak pred ovakvim otvorenim izazovom nisam više siguran ni u sebe sama. Je li moguće da nismo samo grješnici nego i veleizdajnici?
– Gospodin šuti, ne daje nikakva odgovora.
Jakov: Da nisam ja, Gospodine? Mi očekivasmo da ćemo večeras ovdje čuti komu je Otac nebeski odredio ona časna mjesta s lijeve i s desne Tvoje (Mt 20,23), a evo nas na optuženičkoj klupi da će jedan između nas biti najveći izdajnik na svijetu.
– Isus mu ne daje nikakva znaka ni riječima ni očima ni obrvama.
Ivan: Da nisam ja, Gospodine? Kada bijasmo u Cezareji Filipovoj, Ti nam, Učitelju, postavi pitanje da odgovorimo tko si Ti. A danas si nas doveo u priliku da se pitamo tko smo mi. Svaki za sebe. Nismo znali ni jedno ni drugo, ni onda ni sada, osim što je onda Petar odgovorio, ali po Božjoj objavi.
– Gospodin gleda svoga vrlog učenika.
Filip: Da nisam ja, Gospodine? Jesi nas, Učitelju, uhvatio. Mi se natežemo tko je između nas „najveći“ (Lk 22,24), a, evo, svaki se po redu preponizno prepoznaje i pita da nije on osobni Tvoj izdajnik! Jesmo jadni da ne možemo biti jadniji! Družina jadnika i kukavaca!
– Gospodin niti potvrđuje niti odbacuje.
Bartolomej: Da nisam ja, Gospodine? Sjećam se kako si me kao Natanaela vidio kroz brdo i što radim „pod smokvom“ (Iv 1,48), kamo li ne ćeš pročitati kakav sam kad sam s tobom licem u lice.
– Isus šuti i pušta da se u ispitu izreda „jedan za drugim“.
Toma: Da nisam ja, Gospodine? Kada Učitelja upitah o Putu u vezi s Lazarovom smrću (Iv 14,5), onda me svi vi ismijaste, a evo sada ne zna nitko živ između nas ni svoga vlastitoga puta ni pola kilometra odavde, ni pola sata unaprijed do ove ponoći. Sve jedan gori od drugoga. Gospodine moj i Bože moj!
– Gospodin ga očima prati.
Matej: Da nisam ja, Gospodine? Trinaest sam godina bio carinik i izdajnik. Mislio sam da sam se u ove dvije-tri godine popravio i obratio, a, evo, vidim da više nisam siguran ni kako mi je ime.
– Gospodin ga vedro gleda.
Jakov, mlađi: Da nisam ja, Gospodine? Je li moguće, Isuse, da će Te netko između nas izdati i da ćemo mi, koji smo s Tobom već tri godine, noćas iz Jeruzalema od Tebe pobjeći?
– Gospodin samo šuti i obuhvaća pogledom svoju izabranu Družinu.
Šimun Revnitelj: Da nisam ja, Gospodine? ponavljam zajedno s drugima. A očekivao sam da ćemo noćas zajedno s Tobom s mačevima poći u boj za domovinu i za sve ono što si nam govorio o kraljevstvu. Kada ne zna imenjak mi Šimun, kojega si postavio za Prvaka, kako ću biti siguran ja koji sam vazda na pretposljednjem mjestu? Ali daj nam pokaži izdajnika da ga isključimo iz ove svoje sredine!
– Gospodin šuti i prodire ih svojim božanskim pogledom.
Juda Tadej: Da nisam ja, Gospodine? Ako su prva Četvorica izgovorila to pitanje, moramo ga nas posljednja Četvorica pogotovo ponoviti. I više ništa ne znam ni o sebi ni o ovoj Družbi.
– Isus sluša glasne ispite apostolske savjesti svojih učenika.
»Isus im odgovori: ‘Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije’.«
»A Juda, izdajnik, prihvati i reče: ‘Da nisam ja, učitelju?’ Reče mu: ‘Ti kaza’
(Mt 26,23-25). I dometne: ‘Što činiš, čini brzo’« (Iv 13,28).
Ali nitko od apostola tada ne razumje da se radi o Judi, jer mišljahu da je Juda trebao obaviti neki ekonomski posao. Izdajnik iziđe. „A bijaše noć“ (Iv 13,30). U Judinoj duši još veća tmina.
»I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: ‘Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!’ I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: ‘Pijte iz nje svi!’« (Mt 26,26-27).
Kako se čovjek u životu stropoštava?
Prvi korak: Juda ne vjeruje i ne prihvaća Očeva plana sa Sinom koji se želi ljudima predati u Euharistiji za život vječni. On želi Isusa ljudima prodati u smrt za srebrnjake. Neka se Isus spašava kako zna i ako hoće, zaključuje srebrni Juda. Ako je pravi Mesija, osloboditelj Židova od Rimljana, umaknut će im kao toliko puta do sada. Ako nije pravi, zašto glumi i zavodi i nas učenike i cio narod? Mračna ljudska logika bez imalo svjetla vjere.
Drugi korak: Juda u ime svojih „siromaha“ krade ukopnu počast koja pripada najvećem Siromahu na svijetu, koji se zove Isus. Ne bi on onu svotu od 300 denara odnio u zajedničku kasu nego od apostolskoga obola prebacuje u svoju lopovsku novčarku.
Treći korak. Juda, bez kontakta i s jednim špijunskim agentom, isključivo na vlastitu inicijativu, svojom vlastitom glavom glavinja glavarima svećeničkim i pita ih i uglavljuje s njima: “Što ćete mi dati, i ja ću vam ga predati?“ (Mt 26,15). Nevjerojatno. Čovjek bi očekivao da će ga špijunaža salijetati zdesna – slijeva, navoditi na pogodbu, zavoditi i konačno slomiti. Ništa od toga. On sam, svojom slobodnom voljom i odlukom, na svoju vlastitu ruku i odgovornost, bez ikakva zavođenja i od koga, osim od đavla paklenoga, odlazi u Sinedrij da ih upita koliko će mu dati srebrnjaka, da im ga izda. Pa ako je novac bio glavni razlog izdaje, a evo svi su izgledi da jest, onda čovjek nema riječi kojom bi izrazio svoje zaprepaštenje nad takvim činom, načinom i zločinom.
Četvrti korak: Glavari svećenički odlučiše dati mu trideset srebrnjaka. Juda zadovoljan. Kako 30 srebrnjaka u džep, tako 30 šejitana u srce! Uze novac u rubac, pa s njim u torbu, da se ne pomiješa s apostolskom sirotinjom, i odmah stade tražiti priliku da im ga preda.
Peti korak: Na Posljednjoj večeri Isus uze Judu sebi na desnu stranu, najčasnije mjesto, da ga još jednom upozori da se ne poigrava s vječnim životom. Ništa. Trud uzalud. „Izgubio“ Isus, a „pobijedio“ Juda. To je Juda Iškariotski.
A tko su „judinovci“?
– Judinovci jesu mladi koji svoj džeparac svjesno pretvaraju u drogu da se i sami pretvore u žive mrtvace kojima će sutra osmrtnica sadržavati biografiju života.
– Judinovke jesu one koje svoje tijelo i svoju veličanstvenu žensku čast i ponos pretvaraju u šaku novčića.
– Judinovci jesu oni koji svoju zaradu dižu ispred očiju ukućana i pretvaraju je u opojno piće koje im oduzima zdravu pamet i zdrav moral.
– Judinovci jesu ljudi koji sve pretvaraju u novac: i Isusa, i Euharistiju, i parfem, i prijateljstvo, i brak, i počast, i pokop, i službu. Oni su uvjereni da judinski srebrni ključevi otvaraju sve brave na svijetu.
Izvor: Vjera i djela
MISNA ČITANJA:
Prvo čitanje:
Iz 50, 4-7
Lica svojeg ne zaklonih od pogrda, ali znam da se neću postidjeti.
Čitanje knjige proroka Izaije
Gospodin Bog dade mi jezik vješt
da znam riječju krijepiti umorne.
Svako jutro on mi uho budi
da ga slušam kao učenici.
Gospodin Bog uho mi otvori:
ja se ne protivih niti uzmicah.
Leđa podmetnuh onima što me udarahu,
a obraze onima što mi bradu čupahu,
i lica svojeg ne zaklonih
od pogrda ni od pljuvanja.
Gospodin Bog mi pomaže,
zato se neću smesti.
Zato učinih svoj obraz ko kremen
i znam da se neću postidjeti.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 22, 8-9.17-18a.19-20.23-24
Pripjev:
Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Svi koji me vide, podruguju se meni,
razvlače usne, mašu glavom:
»Uzdao se u Gospodina, neka ga sad izbavi,
neka ga spasi ako mu omilje!«
Opkolio me čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
sve kosti svoje prebrojiti mogu.
Razdijeliše među se haljine moje
i za odjeću moju baciše kocku.
Ali ti, Gospodine, daleko mi ne budi;
snago moja, pohiti mi u pomoć!
A sada, braći ću svojoj navješćivati ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.
»Koji se bojite Gospodina, hvalite njega!
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!«
Drugo čitanje:
Fil 2, 6-11
Ponizi sam sebe… zato Bog njega preuzvisi.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Krist Isus, trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge,
postavši ljudima sličan;
obličjem čovjeku nalik,
ponizi sam sebe, poslušan do smrti,
smrti na križu.
Zato Bog njega preuzvisi
i darova mu ime,
ime nad svakim imenom,
da se na ime Isusovo prigne svako koljeno
nebesnikā, zemnikā i podzemnikā.
I svaki će jezik priznati:
»Isus Krist jest Gospodin!« –
na slavu Boga Oca.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Mt 26,14 – 27, 66
Muka Gospodina našega Isusa Krista.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme:
Jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pode glavarima svećeničkim i reče: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.« A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. Otada je tražio priliku da ga preda.
Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.’« I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.
Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.« A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«
I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: »Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!« I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: »Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – s vama piti u kraljevstvu Oca svojega.«
Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. Tada im reče Isus: »Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: ‘Udarit će pastira i stado će se razbjeći’ Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.« Nato će mu Petar: »Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću!« Reče mu Isus: »Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!« Kaže mu Petar: »Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti.« Tako rekoše i svi učenici.
Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: »Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se.« I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. Tada im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!« I ode malo dalje, pade ničice moleći: »Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.«
I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« Opet, po drugi put, ode i pomoli se: »Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!« I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi.
Tada dođe učenicima i reče im: »Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica.«
Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. A izdajica im dao znak: »Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!« I odmah pristupi Isusu i reče: »Zdravo, Učitelju!« I poljubi ga. A Isus mu reče: »Prijatelju, zašto ti ovdje!« Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga. I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho.
Kaže mu tada Isus: »Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?«
U taj čas reče Isus svjetini: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjedah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me.« A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu.
Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak.
A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica i reknu: »Ovaj reče: ‘Mogu razvaliti hram Božji i za tri ga dana sagraditi.’«
Usta nato veliki svećenik i reče mu: »Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?« Isus je šutio.
Reče mu veliki svećenik: »Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?« Reče mu Isus: »Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.«
Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: »Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu! Što vam se čini?« Oni odgovoriše: »Smrt zaslužuje!« Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali govoreći: »Proreci nam, Kriste, tko te udario?«
A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: »I ti bijaše s Isusom Galilejcem.« On pred svima zanijeka: »Ne znam što govoriš.« Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: »Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom.« On opet zanijeka sa zakletvom: »Ne znam toga čovjeka.«
Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: »Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!« On se tada stane zaklinjali i preklinjali: »Ne znam toga čovjeka.« I odmah se oglasi pijetao. I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: »Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti.« I iziđe te gorko zaplaka.
A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube. I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu.
Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama govoreći: »Sagriješih predavši krv nedužnu!« Odgovoriše: »Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!« I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi.
Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: »Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina.« Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. Stoga se ona njiva zove »Krvava njiva« sve do danas. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: »Uzeše trideset srebrnjaka – cijenu neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi – i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin.«
Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: »Ti li si kralj židovski?« On odgovori: »Ti kažeš.« I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. Tada mu reče Pilat: »Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?« I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio.
A o blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: »Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?« Znao je doista da ga predadoše iz zavisti.
Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena: »Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.« Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. Upita ih dakle upravitelj: »Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?« A oni rekoše: »Barabu!« Kaže im Pilat: »Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?« Oni će: »Neka se razapne.« A on upita: »A što je zla učinio?« Vikahu još jače: »Neka se razapne!«
Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: »Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!« Sav narod nato odvrati: »Krv njegova na nas i na djecu našu!« Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne.
Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: »Zdravo, kralju židovski!« Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.
Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ. I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. I sjedeći ondje čuvahu ga. I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: »Ovo je Isus, kralj židovski.«
Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: »Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, sidi s križa!« Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: »Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: ‘Sin sam Božji!’« Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici.
Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?« To će reći: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: »Ovaj zove Iliju.« I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. A ostali rekoše: »Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.« A Isus opet povika iza glasa i ispusti duh.
I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa, vidjevši potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: »Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.«
A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; medu njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih.
Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe. A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu.
Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata te mu rekoše: »Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: ‘Nakon tri dana uskrsnut ću.’ Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: ‘Uskrsnuo je od mrtvih!’ I bit će posljednja prijevara gora od prve.« Reče im Pilat: »Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!« Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu.
Riječ Gospodnja.
no images were found
