MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Ovo je tijelo moje. Ovo je krv moja.
ČITANJA:
Izl 24,3-8; Ps 116,12-13.15.16bc-18; Heb 9,11-15; Mk 14,12-16.22-26
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela
Tijelovo je jedan od onih blagdana koji svoje postojanje u dobroj mjeri zahvaljuju privatnim objavama, iako su i druge okolnosti dovele do nastanka ove svetkovine. U ranom srednjem vijeku kršćani su se sve rjeđe pričešćivali zbog strogog shvaćanja uvjeta za sakramentalno odrješenje u ispovjedi. K tomu je sveta misa zbog latinskog jezika postala nerazumljiva, što je također pridonijelo tome da su vjernici sve manje shvaćali misu kao žrtvenu gozbu. Tako je pučka pobožnost u svetoj misi sve više častila Krista prisutnog pod prilikama kruha i vina, a sve manje doživljavala da se tu radi o Kristu žrtvovanom koji se daje kao hrana. Misa je postala trenutak slavodobitnog silaska Kristovog Božanskog Veličanstva među svoje vjernike. Tako je nekako vrhunac euharistijske pobožnosti bilo promatranje posvećenje hostije (tu treba tražiti nastanak podizanja u misi).
Takva se euharistijska pobožnost posebno počela razvijati poslije 1000. godine, a osobito na području današnje Belgije. Tako stižemo do jedne privatne objave: Ivana od Retinea (1193-1258), poglavarica jednog samostana u blizini Ligea, u molitvenom je zanosu vidjela jedan svijetao krug, čiji je tek jedan isječak bio taman. Razumjela je da taj krug predstavlja liturgijsku godinu kojoj nedostaje jedan blagdan u čast Presvetog Oltarskog Sakramenta. Tamošnji su teolozi prihvatili istinitost tih objava, pa je biskup iz Liegea odredio da se u njegovoj biskupiji svetkovina Tijelova slavi u četvrtak iza svetkovine Presvetog Trojstva. Bilo je to 1246.
Teolog koji je prihvatio tu privatnu objavu bio je i Hugo od Thierrya koji je 1261. postao papa pod imenom Urban IV. Kao papa on je ipak oklijevao propisati ovu svetkovinu čitavoj Crkvi. I tada se dogodila i druga privatna objava.
Jedan češki svećenik-hodočasnik služio je misu u Bolseni, u blizini Orvieta (nadomak Rima). Dok je slavio misu imao je velikih sumnji glede stvarne prisutnosti Kristove pod svetim prilikama. I tada se događa čudo: posvećena se hostija pretvorila u živo ljudsko tkivo koje je obilno krvarilo, tako da se krv s patene prelijevala po tjelesniku. Ovaj su tjelesnik u svečanoj procesiji odnijeli papi u Orvieto, gdje se on tada nalazio. Bilo je to 19. lipnja 1264. Urban IV. se riješio svih sumnji i 11. kolovoza, iste godine bulom Transiturus de hoc mundo propisuje ovu svetkovinu obvezatnom za čitavu Crkvu. Bilo je to prvi put u povijesti da papa svojim autoritetom nameće slavljenje jednog blagdana čitavoj Zapadnoj Crkvi.
Urban IV. umire nekoliko mjeseci nakon toga i ova bula ostaje u izvjesnom smislu zaboravljena. Kasnije, pape Celestin V. (1312.) i Ivan XXII. (1317.) provode bulu Transiturus, pa se svetkovina Tijelova brzo širi po čitavoj Crkvi.
Iako ni jedan papa ne propisuje teoforičnu procesiju, ipak se tijelovske procesije javljaju gotovo usporedo s uvođenjem ovog blagdana. Očito je, naime, da tijelovska procesija odgovara onome duhu u kojem je i nastala svetkovina Tijelova: kler i vjernici su htjeli na što svečaniji način iskazati počast Kralju slave, Kristu prisutnom u Sakramentu među svojim vjernicima. U počecima se posvećena hostija u procesijama nosila jednostavno u čestičnjaku, a pokaznica je nastala iz želje da se hostija ipak vidi da bi joj se moglo pokloniti. Nakon Reformacije su tijelovske procesije na poseban način imale značenje ispovijesti vjere. Protestanti su naime stavljali u pitanje upravo stvarnu prisutnost Kristovu pod svetim prilikama nakon svete mise. Tako su, osobito u vrijeme baroka, tijelovske procesije postale najsvečaniji dio liturgijske godine: sve što je bilo najljepše i nadragocjenije umetalo bi se u tu svečanost: procesija bi išla kroz svečano urešene ulice naselja, a vremenom su se ustalile četiri postaje.
Napomenimo da je posljednicu Lauda Sion te himan Pange lingua napisao Toma Akvinski po nalogu Urbana IV. Po svoj prilici od njega potječu i misne molitve jer one odražavaju njegovu teologiju: zborna promatra euharistiju pod vidom prošlosti (spomen Kristove muke), darovna pod vidom sadašnjosti (euharistija kao zalog jedinstva Crkve), popričesna pod vidom budućnosti (zalog vječnoga života). Dok su, dakle, molitve preuzete iz staroga misala, čitanja su obogaćena prema ABC ciklusu: starozavjetna govore o mani u pustinji, o sinajskom savezu te o Melkizedekovoj žrtvi. Druga su čitanja uzeta iz poslanica o čudesnom umnažanju kruha, posljednjoj večeri i o Isusu kao Kruhu života.
Novi Red Euharistijskih Procesija predlaže četiri tematske postaje, od kojih svaka ima uvodnu pjesmu, kratki nagovor, evanđelje, psalam, eventualnu homiliju, litanijske molitve, te zaključnu molitvu. Teme su: 1. Euharistija – trajna prisutnost Kristova, 2. Euharistija – Kristov i naš Vazam, 3. Euharistija – žrtva, 4. Euharistija – Gozba. Ovaj novi Red predviđa veliku slobodu u struktuiranju pojedinih postaja, kao i u određivanju njihova broja.
Izvor: Vjera i djela
Na kraju svečane svete mise djeca su zajedno izmolila predivnu i jaku molitvu našem dragom Anđelu čuvaru.
MISNA ČITANJA:
Prvo čitanje:
Izl 24, 3-8
Ovo je krv Saveza koji Gospodin s vama sklapa.
Čitanje Knjige Izlaska
U one dane:
Dođe Mojsije i kaza narodu sve riječi Gospodnje i sve odredbe. A sav puk odgovori u jedan glas: »Sve riječi što ih Gospodin reče vršit ćemo.« Tada Mojsije popiše sve riječi Gospodnje. A ujutro podrani te podigne žrtvenik na podnožju brda i dvanaest stećaka za dvanaest plemena Izraelovih. Zatim naloži mladim Izraelcima da prinesu žrtve paljenice i da žrtvuju Gospodinu junce kao žrtve pomirnice. Mojsije uhvati krv; polovicu krvi ulije u posude, a polovicu izlije po žrtveniku. Prihvati zatim Knjigu Saveza pa je narodu glasno pročita, a narod uzvrati: »Sve što je Gospodin rekao izvršit ćemo i poslušat ćemo.« Mojsije potom uzme krvi te poškropi narod govoreći: »Ovo je krv Saveza koji Gospodin sada s vama sklapa na temelju svih ovih riječi.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 116, 12-13.15.16bc-18
Pripjev:
Uzet ću čašu spasenja i zazvati ime Gospodnje.
Što da uzvratim Gospodinu
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja
i zazvati ime Gospodnje.
Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.
Tvoj sam sluga, sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.
Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.
Drugo čitanje:
Heb 9, 11-15
Krv Kristova očistit će savjest našu.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Krist se pojavi kao veliki svećenik budućih dobara pa po većem i savršenijem šatoru – nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja – i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj uđe jednom zauvijek u svetinju i nađe vječno otkupljenje.
Doista, ako već poškropljena krv jaraca i bikova i pepeo juničin posvećuje onečišćene, daje tjelesnu čistoću, koliko će više krv Krista – koji po Duhu vječnom samoga sebe bez mane prinese Bogu – očistiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu!
A radi ovoga je posrednik novoga saveza: da po smrti za otkupljenje prekršajâ iz starog saveza pozvani zadobiju obećanu vječnu baštinu.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Mk 14,12-16.22-26
Ovo je tijelo moje. Ovo je krv moja.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: »Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?« On pošalje dvojicu učenika i rekne im: »Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim pa gdje on uđe, recite domaćinu: ‘Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?’ I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite.«
Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu. I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: »Uzmite, ovo je tijelo moje.« I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: »Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – piti u kraljevstvu Božjem.« Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori.
Riječ Gospodnja.
