MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Tko dolazi k meni, ne će ogladnjeti; tko vjeruje u mene, ne će ožednjeti.
ČITANJA:
Izl 16,2-4.12-15; Ps 78,3.4bc.23-25.54; Ef 4,17.20-24; Iv 6,24-35
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela
Zamislimo najfiniju gozbu i nama najdraža jela. Počnemo s predjelom, pa nekoliko sljedova mesa, priloga, salata. Pa onda deserti, voće, sladoled. Nakon toga slijedi možda druga večera. Divota. I što se događa? Problem. Sutradan – mi opet gladni! Kako s hranom, tako i sa svim ostalima stvarima. Ima li tome kraja? Veli pjesnik: „Ljudskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljno nikad posve nije…“ Nikad nismo baš u svemu zadovoljni, uvijek nam nešto – barem malo – nedostaje. Isus uzima upravo hranu, odnosno kruh, da nam ukaže na pravo stanje stvari. Očito je, veli, da ćemo i od najfinijeg kruha opet ogladnjeti. Zato veli: „Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.“
Pitanje je, dakle, kome idemo i što nas vodi. Znamo vrlo dobro – iako to nije uvijek lako priznati – da nas ništa, baš ništa što bi bilo samo od ovoga svijeta ne može do kraja ispuniti. Što god bilo. Bogatašima je uvijek malo i htjeli bi još više, političari i silnici bi htjeli uvijek još više vlasti i moći, taštim ljudima nikada dosta da ih hvale i uzdižu. A ako se uzdamo u mladost i ljepotu, onda tek ostajemo razočarani, unatoč posebnom režimu ishrane, njege kože, korekcije nosa i očiju, zatezanju lica… Nikad nećemo biti zadovoljni, baš kako s gorčinom veli Knjiga propovjednikova: „Isprazna je i mladost i doba tamnih kosa.“
Isus veli: „Ja sam kruh života.“ Ako i ostavimo po strani to što Crkva u ovim riječima vidi navještaj euharistije, Kristova Tijela koje vjernici primaju, Isus je kruh života i u svome nauku i u svome pristupu čovjeku i Bogu. On, na primjer, veli da ne živi čovjek samo o kruhu. Veli da se ne osvećujemo, nego da praštamo, štoviše da činimo dobro onima koji nas progone. Poziva nas da blagoslivljamo, a ne proklinjemo, govori nam da Bog svoje milosrđe na poseban način iskazuje onim slabima, a osobito raskajanom grešniku. Zato Isus dalje veli: „Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.“ Čovjek koji živi prema evanđeoskim pravilima, u velikoj mjeri ima već ovdje i sada svoj mir, svoju radost, osjeća svoj život ispunjenim. A k tome, ako stvarno povjeruje Kristu – otvara mu se cijela vječnost. Koja slast ovoga svijeta je s time usporediva? Veli Isus: „Tko ima uši, neka čuje.“
Izvor: Vjera i djela
MISNA ČITANJA:
Prvo čitanje:
Izl 16, 2-4.12-15
Učinit ću da vam daždi kruh s neba.
Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Sva zajednica izraelska u pustinji stade mrmljati protiv Mojsija i Arona. I rekoše im sinovi Izraelovi: »O, da smo pomrli od ruke Gospodnje u zemlji egipatskoj kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!« – rekoše im. »Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite!« Tada reče Gospodin Mojsiju: »Učinit ću da vam daždi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako ću ih kušati i vidjeti hoće li živjeti po mom zakonu ili neće.« »Čuo sam mrmljanje sinova Izraelovih. Reci im: ‘Još večeras ćete jesti meso, a ujutro ćete se nasititi kruha. Tada ćete spoznati da sam ja Gospodin, Bog vaš.« I doista! Navečer se pojave prepelice i prekriju tabor. A ujutro obilna rosa sve orosila oko tabora. Kad se prevlaka rose digla, površinom pustinje ležao tanak sloj, nešto poput pahuljica, kao da se slána uhvatila po zemlji. Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: »Što je to?« Jer nisu znali što je. Onda im Mojsije reče: »To je kruh koji vam Gospodin daje za hranu.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 78, 3.4bc.23-25.54
Pripjev:
Nahrani ih Gospodin kruhom nebeskim.
Ono što čusmo i saznasmo,
što nam kazivahu oci,
predat ćemo budućem koljenu:
slavu Gospodnju i silu njegovu.
Odozgo naredi oblacima
i otvori brane nebeske,
ko kišu prosu na njih mânu da jedu
i nahrani ih kruhom nebeskim.
Čovjek blagovaše kruh jakih;
on im dade hrane do sitosti.
U svetu zemlju svoju on ih dovede,
na bregove što mu ih osvoji desnica.
Drugo čitanje:
Ef 4, 17.20-24
Obucite novog čovjeka, po Bogu stvorena.
Čitanje poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo:
Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive – u ispraznosti pameti njihove.
Ta vi ne naučiste tako Krista, ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je isitna u Isusu: da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjek, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Iv 6, 24-35
Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Kada mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« Isus im odgovori: »Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati.« Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.« Rekoše mu onda: »Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše mânu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.« Reče im Isus: Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.« Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.« Reče im Isus: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.
Riječ Gospodnja.
