XXIV.NEDJELJA K.G. / UZVIŠENJE SV.KRIŽA – župna misa

U Tanzaniji mnoge djevojčice bez roditelja i disfunkcionalnih obitelji, trpe razne oblike nasilja. Njihova dob je od 8-15 godina. Na njihovim licima i ponašanju zapažaju se traume: psihičke, mentalne i fizičke. Njihova situacija poziva nas na brzo djelovanje spašavanja.

U misiji Ujewa planiramo prostor starih i loših smještajnih kontejnera pretvoriti u „Kuću utočišta“ gdje će imati sigurnost, terapije i uvjete za oporavak i učenje. Adaptacija i opremanje prostora iznosi 16.000 eura.

Mnoge djevojčice u Tanzaniji trpe zlostavljanje u svojim domovima, većinom djevojčice koje su bez roditelja prepuštene na milost i nemilost rođacima ili drugim osobama koje su preuzele brigu o njima. Često u njima gledaju potencijalnu radnu snagu i kućne služavke.

Djevojčice su većinom u osnovnoj školi, u dobi između 8-15 godina i trpe svaki oblik zlostavljanja u svojim domovima. Na njihovim licima i njihovom ponašanju vide se duboke rane, duboke traume. Loše uče, nemaju koncentraciju, neke od njih imaju i fizička oštećenja, mentalna i psihička. Sve to se skriva od javnosti. Situacija je alarmantna i poziva nas na hitno djelovanje u spašavanju tih malih, nemoćnih djevojčica, žrtava tuđih strasti i zlovolje. Uz ženski učenički dom, kojeg već dugo godina imamo u misiji Ujewa, želimo urediti prostor za djevojčice. Prostor koji postoji je u lošem stanju, u njemu prokišnjava. Sastoji se od starih smještajnih kontejnera koji su s velikim pukotinama. U njih ulaze zmije, miševi i druge životinje. Taj prostor želimo urediti, izolirati ga, pretvoriti ga u jedan dom, jednu kuću sigurnosti i utočišta za 20 djevojčica  gdje će im biti pružena terapija: psihička, fizička, liječnička i školovanje. Jedan siguran dom , sigurni topli odnosi. Plan je do Božića adaptirati prostor kako bi u suradnji s Centrom za socijalnu skrb, koji djeluje u sklopu bolnice na misiji Ujewa, mogli primiti 20 djevojčica.

Znamo da ćete prepoznati ovaj vapaj, to je vapaj koji nam dragi Bog stavlja u srca da napravimo i spasimo m noge djevojčice koje nemaju nikoga osim Zdenca koji im je spreman pomoći uz pomoć dobrih ljudi.

Nadamo se da do Božića 2025.g. ovaj prostor bude spreman za primanje malog Isusa u ovim djevojčicama.

PODACI ZA UPLATU DONACIJE:

Primatelj: Zdenac, I. G. Kovačića 39, 10370 Dugo Selo
IBAN: HR9023400091110984714 Model: HR00                              
Poziv na broj: 39
Opis plaćanja: Donacija za Kuću utočišta
Uplata iz drugih država: IBAN: HR9023400091110984714
SWIFT: PBZGHR2X

Razmišljanje uz današnje Evanđelje:

Čovjek u svojoj naravi određeni imperativ i težnju prema slavi. Želi napraviti ono što nitko prije njega nije napravio, te se tako uzvisiti postajući slavan. Na tragu takve slave su toliki pojedinci među kojima su junaci, glumci, pjevači, športaši, te mnogi drugi koji barem djelićem bića ostvaruju onu iskonsku potrebu. Međutim, i kad se uzvise koliko je najviše moguće, najviše što mogu ostvariti je da uđu u medije, ljudske priče, u Guinnessovu knjigu rekorda ili u poneku enciklopediju. Ako ih i nadživi njihova slava, uvijek je to zemaljska propadljiva slava, koja će prije ili poslije prestati i nestati. A svi koji se proslaviše na ljudski način, ostaju još uvijek daleko od ostvarenja one neprolazne slave koja je kao iskonska potreba zapisana u dubine bića.

Takva iskonska slava se ne ostvaruje ulaskom u novine ili enciklopediju, nego ulaskom u nebo; ne ostvaruje se ulaskom u povijest, nego u vječnost. Štoviše, prava slava ostvaruje se ne samo izlaskom iz povijesti i zemaljske vremenitosti, s čime se suočava svaki čovjek u trenutku smrti, nego se prava slava ostvaruje ulaskom u nebesku blaženu vječnost, što nije isto, ma koliko ljudi to držali jednim te istim mehanizmom.

Da to nije isto potvrđuju i Isusove riječi u današnjem Evanđelju koje vele da nitko nije uzišao na nebo, doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. Dakle, toliko su umrli i izišli iz ovoga života, toliki su se proslavili na zemlji na razne ljudske načine, ali nitko nije doživio nebesku proslavu. Pa i onda kad se radilo o ljudima čija je slava trajala još dugo nakon života, to im nije bila ulaznica za slavu nebesku. Ove riječi potvrđuju kako nije lagan ulazak u slavu nebesku, niti bi ga čovjek tako laganim trebao zamišljati, premda svi, snagom spontane ljudske logike držimo kako je to automatizam koji je istovjetan trenutku smrti.

Svojim govorom o Sinu Čovječjem uzdignutom na stup sramote, na stup križa, Isus progovara o ovom jedinstvenom putu uzdignuća koje se događa na vrlo proturječan način. Bio je uzdignut da na križu visi kao znak sramote i opomena svima koji ga budu promatrali, ali Bog je snagom svoje ljubavi pretvario križ u jedino sredstvo spasenja po kojem su se otvorila vrata neba. Nakon njegova uzvišenog poniženja na križu i svima koji vjeruju u njega i sjedinjuju se s njegovom osloboditeljskom žrtvom moguće je dosanjati snove spasenja.

Zato on veli da je od trenutka njegova uzdignuća na križu moguće uzići na nebo svakome tko u njega vjeruje. Uzdignuće u nebo postaje stvarno junačko djelo koje nadilazi kategorije ovoga svijeta na koje nisu pozvani oni koji su se istakli nekom ljudskom posebnošću, nego koji su primili ljubav Božju koja je došla s križa. Jer sam Isus se koristi križem, predmetom poruge i opomene, onim što je bilo najprezrenije i najodbačenije u svijetu, da uzvisi sebe, dajući onda prigodu i svakom vjerniku da ga nasljeduje držeći se takvog proturječnog uzdignuća koje u ničemu ne slijedi logiku ljudske proslave. Samo po križu se dolazi u nebo, gdje postoji zapis zlatnim slovima, ne u enciklopediji ili priručniku, nego u knjizi života.

Držimo se stoga ovog uzvišenog sredstva spasenja ne kojem je Krist Gospodin doživio poniženje da bi nas uzvisio. Držimo se uzvišenog križa Gospodinova, jer nam za put do neba treba oslonac, a on je istinska odskočna daska bez koje ne možemo u visine. Uputimo se njime, jer on je skala spasenja kojom se penjemo do svog životnog uzvišenja u vječnoj proslavi u nebu. Amen.