Misao iz evanđelja dana
Misna čitanja:
Boja liturgijskog ruha:
Danas je na župnoj misi bilo posebice svečano jer je bilo krštenje malog Ivana Mlačića sina Filipe i Mirele rođ.Bralić. Kum je Damir Mlačić.
Svatko je od nas na ovoj zemlji po svom tijelu posve maleno, sićušno biće, ograničeno pod ovim svemirom ali po svom duhu smo beskrajno veliki i vječni. To je ono što nam je Bog darovao, to je ono što smo po svojim roditeljima i mi donijeli na ovaj svijet, a Bog nam je svojom milošću po sakramentu svetog krštenja darovao u naše srce i našu dušu da se možemo doista izdići iznad ove zemlje, ovog vremena i prostora, da se možemo kao bića Božja izdići iznad svemira.
Čestitamo malom Ivanu i njegovim roditeljima na sakramentu krštenja!
Događaj opisan u današnjem evanđeoskom odlomku ponekad nas kao ljude iznenadi i začudi do mjere da sebi postavljamo pitanje: Zar je moguće da je i Božji Sin bio izložen sotonskoj kušnji? Zašto je on trebao ići u pustinju da bude kušan ako je bio svet i savršen? Zar je njemu bio potreban boravak u pustinji i četrdeset dana posta? Zašto je dopustio da mu se Sotona približi i kuša ga? Zašto ga je i kako kušao u tri spomenute točke, i još mnoštvo drugih pitanja koja naviru dok slušamo ovaj odlomak iz Matejeva Evanđelja. No nakon toliko pitanja, potrebno se sabrati i krenuti prema odgovorima koje nam sama Božja riječ daje kad o njoj dosljednije razmislimo.
Jer u konačnici ovdje nije u prvom planu riječ o Bogu, već o čovjeku. Utjelovljeni Božji Sin je došao na područje na kojem je čovjek vodio svoje bitke i živio svoj život. I nije bez razloga u prvome čitanju opisano stvaranje i pad prvoga čovjeka stvorenoga od praha zemaljskoga, ali milošću Božjom postavljena u raj zemaljski. U trenutku kada čovjek odbija slušati Boga dovodi sebe u situaciju da ga Bog udaljuje iz raja i dosuđuje mu život na zemlji koja rađa trnjem i korovom i izmiče njegovoj kontroli. Upravo zato dolazi Božji Sin među nas kako bi započeo povratak u raj, to jest omogućio čovjeku da napravi suprotan proces od onoga kojem je bio podložan do toga trenutka. Zato Isus svoju borbu protiv Sotone započinje u pustinji – neplodnoj zemlji koja simbolizira ljudsku grešnost poradi koje je završio daleko od raja u neplodnoj i trnovitoj zemlji. Isus izabire pustinju kao teren za borbu kako bi čovjeka iz duhovne pustinje vratio u raj zajedništva s Bogom. Iz one krajnje točke u kojoj se čovjek našao kad je grijehom izgubio raj, Isus započinje borbu povratka čovjeka u raj. Kao utjelovljeni Božji Sin on se izlaže kušnji onoga koji je čovjeka lukavošću pobijedio. No dok je Sotona kušajući čovjeka sebe maskirao, a njega ogolio, Isus sada prisiljava Sotonu da se potpuno ogoli, nakon čega je raskrinkano i njegovo lukavstvo među ljudima. Isus ga je ogolio jednom zauvijek za sve one koji se žele osloboditi njegova lukavstva.
Isus se solidarizirao s nama, te je došao u pustinju našega života, kako bi i nas poučio da nam je iz pustinje započeti svoju borbu i oslobođenje od sotonskih lukavstava. Korizma simbolizira upravo pustinju – prostor u kojem je Isus započeo lomiti moć Sotone i razotkrivati njegova lukavstva i planove. Isus je, prisiljavajući Sotonu da se razotkrije, pokazao da on ne ustaje protiv Boga otvoreno, jer to onda i ne bi bilo lukavstvo. Bit njegova lukavstva nije da otvoreno govori protiv Božjeg nauka, već da sije zrnca sumnje i nepovjerenja u Boga. Nije mu cilj da one koji Boga štuju dovede do toga da shvate kako ih on želi potpuno odvratiti od Boga, već mu je cilj da učini to da im Bog ne bude na prvome mjestu. Nije mu cilj da ljudi shvati da će ih pretvoriti u protivnike Božje, već da se dadnu uvjeriti da ne moraju biti baš do kraja i u svemu vjerni Bogu. Nije mu cilj da otkriju da mu je interes da Boga potpuno izbrišu s liste svojih prioriteta, već mu je dovoljno da ga s prvoga maknu na neko drugo mjesto. Ne želi on da ga ljudi dožive kao protivnika Božjega, već kao čovjekoljupca i zaštitnika ljudi, te promicatelja ljudskih prava.
To je sasvim jasno pokazao napastvujući Isusa, jer ni u jednom trenutku ne izgleda kako želi Isusa odvojiti potpuno od Boga ili ga dovesti da odbaci potpuno Boga, nego samo želi da mu Bog ne bude ono sve što treba biti u životu. Na istovjetan način je kušan i današnji čovjek, jer se ni danas Sotona ne pojavljuje kao protivnik Božji, već kao zaštitnik i prijatelj čovjeka. No time je već ubacio zrnce sumnje čovjeku u dušu, jer se dao uvjeriti da Bog nije dovoljno čovjekoljubiv i snažan zaštitnik. Međutim, imajući iskustvo koje nam pruža Isus svojom izloženošću kušnjama, čime je raskrinkao Sotonu, možemo sasvim jasno znati da Sotona nije human kako se predstavlja, već svoje lukavstvo skriva iza krinke humanosti. Štoviše, trudi se biti human nauštrb Boga, što je još najveća pogibao za ljudsku dušu i spasenje. Zato i svi njegovi napori u današnjemu svijetu idu za tim da lukavo obećava bolje uvjete, veća prava i slobode, veće plaće i bolji komad kruha, s time da želi da se sve to ostvari bez Boga, kao da bi on u cijelom tom procesu bio suvišan i nepotreban. On se zalaže za slobodnog čovjeka i napredno društvo, kojemu će on dati ‘sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu’, ali pod uvjetom da se oslobodi Boga i njegove suverene veličine.
Ali jer je Gospodin ogolio sve sotonske namjere, ne trebamo se bojati da će nas zavarati, jer je prozirno sve što Zli radi danas u svijetu. Držimo se Isusova iskustva i budimo potpuno vjerni Bogu, te ćemo i sami biti pobjednici protiv svih sotonskih lukavstava i zamki, čime ćemo i sami započeti svoj put povratka iz pustinje do kraljevstva Božjega.
Izvor: Vjera i djela
MISNA ČITANJA:
Prvo čitanje:
Stvaranje praroditelja i grijeh
Čitanje Knjige Postanka
Gospodin Bog sazda čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša. I Gospodin Bog zasadi vrt na istoku u Edenu i u nj smjesti čovjeka koga je sazdao. Tada Gospodin, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla – pogledu zamamljiva, a dobra za hranu – i stablo života nasred vrta i stablo spoznaje dobra i zla. Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je načini Gospodin Bog. Ona reče ženi: »Zar vam je doista Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?« Žena odgovori zmiji: »Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: ’Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj da ne umrete!’« Nato će zmija ženi: »Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.« Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svome mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Smiluj nam se, Gospodine, jer smo sagriješili!
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom.
Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Otvori, Gospodine, usne moje,
i usta će moja navješćivati hvalu tvoju.
Drugo čitanje:
Gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt… Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona. Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doći.
Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu. I dar – to nije kao kad je ono jedan sagriješio: jer presuda nakon jednoga grijeha posta osudom, a dar nakon mnogih grijeha – opravdanjem. Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva – po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu – po Jednome, Isusu Kristu.
Dakle, grijeh jednoga – svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga – svim ljudima na opravdanje, na život! Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Isus posti četrdeset dana i đavao ga iskušava.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.« A on odgovori: »Pisano je: ’Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.’« Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’« Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.« Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je: ’Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!’« Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu.
Riječ Gospodnja.
