Misao iz evanđelja dana
Misna čitanja:
Boja liturgijskog ruha:
Božja riječ koja nam je ove nedjelje dana za razmišljanje opisuje Lazarovo uskrišenje u Betaniji. Naime, Lazara se teško razbolio, te su njegove sestre Marta i Marija poslale poruku Isusu da ga dođe vidjeti. Isus je najprije svjesno ostao dva dana na tom mjestu gdje ga je zatekla poruka, da bi tek onda pošao put Judeje do svojih prijatelja u Betaniji. Dopustio je da Lazar umre, kako bi očitovao svoju božansku moć i vratio ga iz mrtvih u život. Time je svojim učenicima ostavio očit znak mesijanskoga poslanja, jer su po tom događaju mogli povjeravati u njega da je on onaj najavljeni Mesija koji otvara grobove i izvodi svoj narod iz njihovih grobova, kako je to najavio prorok Ezekiel. Ezekielovo proročanstvo se na određen način, premda ne i na onaj konačni ostvarilo već na Isusovu prijatelju Lazaru koji je bio predokus i pokazatelj budućega uskrsnuća. No osim ovog načina ostvarenje kojem je ovo uskrišenje poslužilo da učenici i ostali prisutni povjeruju u Isusu da je on Mesija, ovo proročanstvo se trebalo ostvariti i na konačan način na svima onima koji vjeruju i koji primaju za svoju vjeru nagradu života vječnoga. U ovoj situaciji Lazarovo uskrišenje je bilo vidljivi znak i dokaz Isusove moći, koja je trebala obuhvatiti cijelo čovječanstvo izvodeći ga iz groba i dovodeći ga u vječni život. Lazar, Isusov prijatelj, samo je predokus pobjede i blaženstva koje je Isus pripremio za svoje prijatelje.
Upravo zato čitamo ovo Evanđelje, jer sve što se dogodilo s Lazarom kao nagovještaj buduće proslave, tiče se i nas. I pred nama se otvara ova čudesna mogućnost pobjede nad smrću, koja je kao i u Lazarovu slučaju omogućena vjerom u Isusa. Ako u njega vjerujemo, on nam se očituje kao uskrsnuće i život. Tko ne vjeruje, sam sebe je zatvorio u grob nevjere i propasti, a Isusu ne dopušta da se približi njegovu grobu i oslobodi ga za vječni život. Točnije, ako se Isusu zatvaramo sada za života, ostajemo robovi grijeha i zla, duhovni robovi i duhovni mrtvaci koji već sada zaudaraju smrću. Zato je susret s Isusom prilika da se oslobodimo nepodnošljivoga zadaha smrti, kojim sve tako često zaudaramo. Vrlo često smo i sami sputani koječime, od ljudskih obzira i navika, želja i nastojanja, da i sami ne želimo priznati koliko sve to zaudara smrću, te i ne tražimo da nas Isus oslobodi. Najgore kad to ne želimo sebi priznati, te i dalje živimo po svome kao sputani, kao pravi mrtvaci koji oko sebe šire duhovnu trulež i pogubnu gnjilež. Ako naš život nije duhovno zdrav, onda nam je zaludu sve drugo što imamo. Ako svjesno previđamo bolesno stanje, a k tome tražimo hrpu izgovora kako bismo nastavili po svome, najlogičniji rezultat svega bit će samo grob.
Ali kao što je Lazaru trebalo i jedno zemaljsko uskrišenje prije konačnog uskrsnuća u životu vječnome, tako i svakome od nas treba jedno takvo uskrišenje, to jest jasna spoznaja i očitovanje Isusove moći u našem životu. To je naše duhovno iscijeljene od smrti grijeha i truleži u koju nas ona uvlači, a čemu je rječit znak ono što se dogodilo u Betaniji. A kako bi se to duhovno uskrišenje dogodilo i na nama, neophodno je ostvariti ga u nekoliko koraka. Do našega iscjeljenja može doći samo ako priznamo svoju bolest, kako je to bilo i u Lazarovu slučaju. Potom je bitno poslati po Isusa, to jest tražiti njegovu pomoć. A nadasve potrebno je vjerovati u njegovu božansku moć kojom može uskrišavati mrtve, kojom može obnoviti naše biće grijehom dovedeno do duhovne truleži i propasti. I na kraju, slijedi onda i njegov zahvat kojim nas oslobađa povoja grešnosti i zadaha pokvarljivosti. A ako ponekad mi poželimo Isusov zahvat nad našim životom ili možda u povijesne događaje oko nas, valja nam znati kako njegovu zahvatu prethode spomenuti koraci koje otkrivamo u evanđeoskom odlomku.
Budimo stoga pozorni na svoje duhovne potrebe, te žarko tražimo Isusovu prisutnost u svome životu. Priznajmo bolesti svoga duha i slabosti propadljive naravi, te zamolimo Isusa da nas izvede iz naših grobova ozdravljene njegovom moći. Već za ovoga života trebamo živjeti kao sinovi budućega uskrsnuća, kojem je preduvjet ovo duhovno uskrišenje kroz koje svi trebamo proći. Neka Isus već sada otvori grobove u koje smo se zavukli i živimo kao duhovni mrtvaci, pa iziđimo na radost novoga života podarena po vjeri u njega. Neka naše duše razriješi od spona smrti, neka nas oslobodi povoja grešnosti i graba raspadljivosti, a mi svjedočimo njegov dar hodeći u novosti života.
Izvor: Vjera i djela
MISNA ČITANJA:
Prvo čitanje:
Duh svoj udahnut ću u vas da oživite.
Čitanje Knjige proroka Ezekiela
Ovo govori Gospodin Bog: »Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! I znat ćete da sam ja Gospodin kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, narode moj! I duh svoj udahnut ću u vas da oživite i dovest ću vas u vašu zemlju i znat ćete da ja, Gospodin, govorim i činim« – govori Gospodin Bog.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
U Gospodina je milosrđe i obilno je u njega otkupljenje.
Iz dubine vapijem tebi, Gospodine:
Gospodine, usliši glas moj!
Neka pazi uho tvoje
na glas moga vapaja!
Ako se, Gospodine, grijehâ budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
Al’ u tebe je praštanje
da bismo ti služili.
U Gospodina ja se uzdam,
duša se moja u njegovu uzda riječ.
Duša moja čeka Gospodina
više no zoru straža noćna.
Više no zoru straža noćna
nek Izrael čeka Gospodina.
Jer je u Gospodina milosrđe
i obilno je u njega otkupljenje;
on će otkupiti Izraela
od svih grijeha njegovih.
Drugo čitanje:
Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Oni koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Ja sam uskrsnuće i život.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme:
Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?« Odgovori Isus:»Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu« To reče, a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.« Rekoše mu nato učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.« No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!« Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime!« Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život:
tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.
Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.« A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.« Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
Riječ Gospodnja.
FOTOGALERIJA:
