na današnji dan, pedeset dana poslije Uskrsa, na apostole je sišao sâm Duh Sveti. Apostoli odjednom gube svaki strah, svaku neodlučnost. Izlaze van i okupljenom mnoštvu naviještaju Krista uskrsloga kao Spasitelja. Istina jest, toga danas se dogodilo i čudo, kako izvješćuje današnje čitanje (Dj 2, 1-11): apostolski govor razumjelo je ono mnoštvo i to svatko na svom materinjem jeziku. Međutim, to je bilo čudo toga dana. Apostoli, ljudski gledano, nisu inače zadobili nikakvu novu sposobnost: bili su učeni koliko su bili učeni, bili su ljudi kakvi su bili i dan ranije. Međutim, djelovanje Duha Svetoga u njima bilo je čudesno: sa sposobnostima koja su imali, s kulturom koju su imali, sa svojim karakternim osobinama koje su imali, apostoli su počeli djelovati novom snagom. Sve su svoje sposobnosti – kakve god već one bile – uključili u naviještanje Krista uskrsloga. Ljudski gledano, njihove ljudske osobine i sposobnosti ostale su iste, ali u njima se probudila snaga, ljubav i oduševljenost za Krista. Duh ih je preobrazio tako da su se s ljubavlju i posvemašnjim predanjem pokrenuli za Krista. Pokazalo se da je to bila njihova snaga. Nisu se nametali ni nekom silnom mudrošću, ni učenošću, ni svojim položajem, ni društvenim ugledom, niti bogatstvom, niti političkim vezama. Ničim ovozemnim. Imali su samo svoju ljubav i svoju oduševljenost, a to se temeljilo – naravno – na milosti Duha Svetoga. Apostoli su propovijedali – kako to rado ističe sveti Pavao – Krista raspetoga, što je za Grke bila ludost, a za Židove sablazan. Međutim, oni koje je poticao Duh Božji, spoznali su u apostolskom propovijedanju Božju silu i Božju mudrost.

 

 

Upravo je tu naša snaga. Posve je nebitno u kojim prilikama živimo, kakav nam je društveni položaj i ugled, kakva nam je naobrazba… Budemo li imali Božje ljubavi u sebi, budemo li s oduševljenjem, primjerom svoga života svjedočili Krista uskrsloga koji je pobijedio svaki grijeh i smrt, i mi ćemo biti znak ovome svijetu. Jer ljubav i oduševljenost uvijek je znak, bez obzira od koga dolazi. Možda nam zato i crkveni život i dolazi u krizu jer je među nama premalo ljubavi i premalo oduševljenosti za Krista.

Apostoli su govorili tako da su ih svi razumjeli na svome jeziku. Bilo je to čudo, bio je to znak koji je potaknuo vjernike da se obrate. Prisjetimo se. Sveto pismo pripovijeda kako su drevni ljudi u svojoj oholosti htjeli sagraditi kulu do neba, da bi se s Bogom natjecali. I dogodilo im se da su im se jezici pobrkali, pa se više nisu mogli razumjeti, tako da im je onda i gradnja propala. A ovdje, gdje je na djelu Duh Božji, različiti jezici se opat spajaju.

Tako je i u našem životu. Duh Božji zacjeljuje rane, potiče nas na praštanje, zajedništvo, na ljubav. Zato ćemo mi na najbolji način pokazati da su Božji, da je u nama Duh Božji tako da iskazujemo ljubav jedni drugima; tako da se iz našeg života i djelovanja očituje da nas vodi Duh Božji koji je dobrota, ljubav, milosrđe i praštanje, a da nas ne vodi duh ovoga svijeta koji je sebičnost, razdor, oholost i mržnja. Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati, veli Isus. Tako nam i Pavao pokazuje koji su plodovi Božjega Duha, a koji plodovi tijela, tj. ovozemnih požuda. 

A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost (Gal 5,19-23).

Dao Bog da u nama djeluje Duh Božji. Bit će to spasonosno i za nas i za svijet u kojem živimo.

 

MISNA ČITANJA:

 

Dj 2,1-11

Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.
A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smètê jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: »Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.«

Ps 104,1a-1b.24a-24c.24a-24c.29b-30.29c-30.31-31.34-34

 

Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, 
 
Gospodine, Bože moj, silno si velik!

Kako su brojna tvoja djela, o Gospodine!

 

Sve si to mudro učinio:

puna je zemlja stvorenja tvojih.

Kako su brojna tvoja djela, o Gospodine!

 

Sve si to mudro učinio:

puna je zemlja stvorenja tvojih.

ako dah im oduzmeš, ugibaju 
i opet se u prah vraćaju.

Pošalješ li dah svoj, opet nastaju,
i tako obnavljaš lice zemlje.

i opet se u prah vraćaju.

Pošalješ li dah svoj, opet nastaju,
i tako obnavljaš lice zemlje.

Neka dovijeka traje slava Gospodnja:
nek’ se raduje Gospodin u djelima svojim!

Bilo mu milo pjevanje moje!
Ja ću se radovati u Gospodinu.

Rim 8,8-17

Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih, oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.
Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.
Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: »Abba! Oče!« Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.

Iv 14,15-16.23b-26

»Ako me ljubite,
zapovijedi ćete moje čuvati.
I ja ću moliti Oca
i on će vam dati drugoga Branitelja
da bude s vama zauvijek:

»Ako me tko ljubi,
čuvat će moju riječ
pa će i Otac moj ljubiti njega
i k njemu ćemo doći
i kod njega se nastaniti.
 

Tko mene ne ljubi,
riječi mojih ne čuva.
A riječ koju slušate nije moja,
nego Oca koji me posla.
To sam vam govorio
dok sam boravio s vama.
Branitelj – Duh Sveti,
koga će Otac poslati u moje ime,
poučavat će vas o svemu
i dozivati vam u pamet
sve što vam ja rekoh.