Kad danas izgovorimo riječ istina, onda najčešće većina ljudi pomisli kako je sada to tema isključivo za neke učene i mudre glave koje zovemo filozofima. No kako vidimo iz Evanđelja, za Isusa i nije baš tako. On je sebe smatrao mjerodavnim govoriti o istini, i to zato što je za njega govor o istini pretpostavljao govor o ‘svoj istini’, kao što smo čuli u današnjem odlomku (Iv 16, 12-15): No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu. Dakle, govor o istini pretpostavlja uvid u cjelovitu istinu, u protivnom ni ono djelomično ne znači mnogo. S druge pak strane i ta djelomična ili samo jedan segment ili vid istine može biti tako sjajan i značajan ako smo ga otkrili kao dio cjeline. Štoviše, ako smo otkrili njegovo mjesto u cjelini, onda bolje uočavamo njegovu ljepotu i važnost.

 

Neke stvari u životu ne možemo točno shvatiti niti razložiti, ali ih itekako osjećamo. Na primjer, može li maleno dijete razložiti i objasniti što je to roditeljska ljubav? Ne. Međutim, itekako osjeća blagotvorno djelovanje roditeljske skrbi i ljubavi i još više osjeća ako ona zbog bilo kojih razloga izostane.

Što mi možemo reći o Bogu? Koliko mi Boga razumijemo? Što znamo o njegovoj biti? Malo toga. ali itekako osjećamo njegovu brigu i njegovu ljubav. Danas slavimo najveću tajnu naše vjere: Boga jednoga u svojoj biti i trojstvenog u Osobama. Gospodin Isus nam je govorio o spasiteljskom naumu i brižnoj Božjoj ljubavi prema nama. Zato općenito govorimo kako ispovijedamo vjeru u Boga Oca koji nas je stvorio, u Boga Sina koji nas je otkupio i Boga Duha Svetoga koji nas je posvetio.

Bog je u nas, između ostaloga, ulio neobičnu strast: strast za znanjem. Po svojoj potrebi da otkriva nove i nove zakonitosti i da sklapa nove strojeve, čovjek je sebi olakšao život. Sve to danas vidimo kao razvoj tehnike i medicine. I sve nam je to veoma korisno. Međutim, čovjekova se znatiželja ne ograničava na korisnim i iskoristivim iznašašćima. Evo, čovjek velikim marom i silnom zauzetošću istražuje daleka nebeska tijela koja su od nas udaljena stotinama i milijunima godina svjetlosti. To su razdaljine koje sigurno nikad nećemo doseći, jer znamo, ništa se na ovome svijetu ne može kretati brže od svjetlosti. Pa ako je neka zvijezda udaljena milijun godina svjetlosti… A ipak nas zanima. Jako nas zanima što ima tamo.

A što je tajanstvenije od Boga? Ta od njega je sve, pa i one zvijezde udaljene milijardama godina svjetlosti… Tako su ljudi oduvijek razmišljali i zamišljali kakav bi bio Bog, odnosno bogovi. Redovito je stanovao na nekim uzvišenim mjestima, često puta u ljudskoj mašti imao ljudsko obličje i ljudske strasti i ljudski način razmišljanja. U Starom zavjetu je pak bilo silno naglašavano da Bog nije kao čovjek, da ga se ne može ni naslikati ni zamisliti, da je duh. Pa ipak… nije da ljudi i dalje nisu bili znatiželjni. Danas Isus veli (Iv 16, 12-15): Još vam mnogo toga imam kazati, ali sada ne možete nositi. Rekao je to apostolima prije nogo što je na njih sišao Duh Sveti. To na neki način Isus govori i nama danas. U ovome svijetu neke stvari nikad nećemo razumjeti. Ne radi se tu, naravno, samo o tome da mi ne možemo razumjeti Božju bit. Mi vrlo često ne razumijemo ni ovaj svijet, ni svoje bližnje, pa ni same sebe. Ne možemo razumjeti što nam je bilo, da smo ono prije učinili toliku glupost, ne možemo razumjeti zašto dobri ljudi stradavaju, a oni gori – kako se to nama čini – napreduju i uspijevaju. Koji put smo doista nesretni što ne možemo razumjeti vlastitu djecu, koji put nas izuzetno ljuti politika i strana i domaća… Ne možemo shvatiti. Zato je dobro da budemo ponizni. Neke stvari ne razumijemo i vjerojatno nećemo na ovome svijetu nikad razumjeti. Ali zato vjerujemo da Bog vidi, da Bog zna, da Bog na nama nedokučiv način svime upravlja i da Bog, kako se to zgodno kaže, po krivim crtama pravo piše. Zato i danas s ljubavlju slavimo Trojstvenoga Boga svjesni da malo toga razumijemo, ali da osjećamo svu brižnost i svu ljubav Božju.

No evo, nakon šutnje u Starom zavjetu, Isus progovara o samom Bogu. Govori nam o svome Ocu govori nam i o Duhu Svetomu, pa i o sebi kao Sinu Božjemu. Evo nam Trojstva! Isus nam progovara o trojstvenosti samoga Boga pod vidom našega spasenja. Redovito naglašavamo da nam Isus nije govorio o Presvetom Trojstvu tek da bi zadovoljio našu znatiželju: ako poznajemo zvijezde, da onda poznamo i Boga… Ne. Isus govori o tome što je Bog za nas učinio. Isus govori o Bogu pod vidom našega spasenja. Pa onda progovara kako nas je Bog Otac s ljubavlju stvorio. Kako nas i nakon našega grijeha nije odbacio. Kako je svome narodu slao proroke. Konačno, veli Novi zavjet, Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije (Rim 5,8). Zatim Isus progovara o tome kako je Bog poslao svoga jedinorođenoga Sina da postane čovjekom i da nas spasi svojim predanjem i svojom poslušnošću. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. (Iv 3,17). Isus polaže za nas svoj život, jer nas ljubi. Veli: Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji (Iv 15,13-14). I sada, da bismo i mi bili dionici ne samo njegove smrti, nego i njegova uskrsnuća, Krist nam od Oca šalje Duha Svetoga, koji nas, snagom svetih sakramenata uzdiže u Božje posinaštvo, čini nas djecom Božjom. Vidjeli smo kako su u počecima Crkve apostoli činili velika i silna djela po Duhu Svetom kojeg su primili. Taj Duh i danas djeluje u Crkvi i u svakom pojedinom od nas, posebno po molitvi, po sakramentima, po bogoslužju Crkve. Tako, na osnovu Novoga zavjeta znamo da nas je Bog Otac stvorio, te da nas on po svome utjelovljenom Sinu spašava, da bi nas snagom Duha Svetoga uzeo u svoju božansku obitelj, kao dionike božanske naravi Isusa Krista. Mi poznajemo Trojstvo samo u onoj mjeri što je ono za nas učinilo, mi znamo kako Trojstveni Bog djeluje prema nama. A silno Božje bogatstvo – tko bi to dokučio? Zato danas samo možemo zahvaljivati Bogu za sve što je za nas učinio, što i danas čini i za ono što u vječnosti pripravlja za sve koji ga ljube.

Za Duha Svetoga Isus, konačno, veli: On će mene proslavljati, jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Rekli bismo, ipak naziremo Božju bit, njegovu osnovnu osobinu: Bog je ljubav. To je ono što nam Duh daje, to je ono po čemu smo Bogu slični, to je ono po čemu postajemo dionici božanske naravi Isusa Krista. Tko na ovome svijetu poznaje Boga? Onaj tko ljubi. Jer Bog je ljubav. Kad god čovjek primi malenoga i slaboga, kad pomogne siromahu, kad utješi tužna, posavjetuje dvoumna, kad oprosti nasilniku, ukratko, kad prema bližnjima postupa onako kako prema njima postupa Bog, kad u svakom čovjeku, posebice potrebitu čovjeku vidi Boga. Dao Bog da milost, ljubav, milosrđe i spasenje Trojedinoga Boga bude nazočno i djelatno po kršćanskom životu svakoga pojedinoga od nas.

 

MISNA ČITANJA:


Izr 8
,22-31

Gospodin me stvori kao počelo svoga djela,
kao najraniji od svojih čina, u pradoba;
oblikovana sam još od vječnosti,
od iskona, prije nastanka zemlje.
Rodih se kad još nije bilo pradubina,
dok nije bilo izvora obilnih voda.
Rodih se prije nego su utemeljene gore,
prije brežuljaka.
Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana,
ni početka zemaljskom prahu;
kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna,
kad je povlačio krug na licu bezdana.
Kad je u visini utvrđivao oblake
i kad je odredio snagu izvoru pradubina;
kad je postavljao moru njegove granice,
da mu se vode ne preliju preko obala,
kad je polagao temelje zemlji,
bila sam kraj njega, kao graditeljica,
bila u radosti, iz dana u dan,
igrajući pred njim sve vrijeme:
igrala sam po tlu njegove zemlje,
i moja su radost djeca čovjekova.

Ps 8,4-5.6-7.8-9

Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih,
mjesec i zvijezde što ih učvrsti –

pa što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji te ga pohodiš?

Ti ga učini malo manjim od Boga,
slavom i sjajem njega okruni.

Vlast mu dade nad djelima ruku svojih,
njemu pod noge sve podloži:

ovce i svakolika goveda,
i zvijeri poljske k tome,

ptice nebeske i ribe morske,
i što god prolazi stazama morskim.

Rim 5,1-5

Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!

Iv 16,12-15

Još vam mnogo imam kazati,
ali sada ne možete nositi.
No kada dođe on – Duh Istine –
upućivat će vas u svu istinu;
jer neće govoriti sam od sebe,
nego će govoriti što čuje
i navješćivat će vam ono što dolazi.
On će mene proslavljati
jer će od mojega uzimati
i navješćivati vama.
Sve što ima Otac, moje je.
Zbog toga vam rekoh:
od mojega uzima
i – navješćivat će vama.«