MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Tijelo je moje jelo istinsko; krv je moja piće istinsko.
ČITANJA:
Pnz 8,2-3.14b-16a; Ps 148,12-15.19-20; 1Kor 10,16-17; Iv 6,51-58
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela
Znajući ljudsku krhkost koja je uz to nakon stvorenja bila zahvaćena grijehom, dobro Bog je skrbio o čovjeku na temeljit način. Nije Gospodin previđao njegovu tjelesnost, pa ni tjelesne potrebe, nego je s njima računao, spreman doći mu ususret u svakom pogledu. Sam Bog se zauzimamo za ljudsku tjelesnost i izgrađivao mu krhko biće ne samo duhovnim darovima, već predviđajući za njega i one vrlo konkretne tjelesne darove kojima se učvršćuje ljudski život. A koliko je Gospodin bio uviđavan, svjedoči cjelokupnost njegova djelovanja za čovjeka, čemu je današnje prvo čitanje tek primjer. Upravo zato što nijedan čovjek ne može sam od sebe doći do potpunog ostvarenja pred Bogom, već mu treba pomoć i drugih, Bog mu je i to velikodušno predvidio dajući mu ljude koje je obdarivao snagom svoga Duha i kojima je davao poticaje što činiti. U tome je Abraham najbolji primjer. Njega Bog izabire za primjer vjere i rodozačetnika svoga naroda, ali ga ne ostavlja sama, već mu na njegovu putu daruje one koji će ga krijepiti i blagoslivljati. Izabirući Abrahama za svog izabranika i za začetnika novoga posvećenoga naroda, Bog je označio da time da želi sve ljude posvetiti, nakon što su sami otpali od posvete kojom su bili obilježeni. Darujući Abrahamu Melkisedeka, kralja Šalema, da kao svećenik Boga Svevišnjega zazove nad njega blagoslov, Gospodin je predoznačio da će jednom poslati istinskog svećenika koji će zazvati njegov blagoslov nad svakoga čovjeka i nad sve stvorenje. A Melkisedekovim prinosom kruha i vina nagoviješteno je da će taj Velik Svećenik uspostaviti novi i trajni prinos kojim će se blagoslivljati i posvećivati njegovi izabranici i cijeli njegov narod.
Danas na žalost živimo ponovno u eri grešnoga čovjeka koji je odlutao od svoga Gospodina, te je trajno nezadovoljan jer je usmjeren samo na svoje tjelesne potrebe. Čak je na pijedestal obožavanja uzdigao svoju ljudskost do mjere idolopoklonstva, ističući je ponajviše pod prizmom tjelesnosti proglašavajući i najniže tjelesne potrebe božanskima. Zato se trudi svom silom ih i zadovoljavati zanemarujući istinu o samome sebi i svome životu. Danas čovjek promiče tjelesnost na način da sebe troši uživajući u njoj, umjesto da je izgrađuje posvećujući je. Štoviše, postajući slijep za istinske božanske vrijednosti i darove, i sebe i druge uvjerava da se na taj način njegov život hrani, dok je istina sasvim drukčija. No njegovo stanje je doista bolesno pogotovo što je odbacio bila kakve smjernice i pomoć samoga Boga bez kojega mi ljudi ne možemo hoditi u cjelovitosti života, niti u skladu duše i tijela.
Doista, bez dara njegove svetosti ne možemo sačuvati svoju ljudskost, kako život duše, tako isto i život tijela. Zato nam je Gospodin u svome Sinu ispunio obećanja naznačena u otajstvenoj poruci Staroga zavjeta. U svome utjelovljenom Sinu Bog nam je podario onoga koji će nas blagoslivljati istinskim blagoslovom pomažući nam da ostvarimo svoje poslanje na zemlji. Po Isusu imamo istinskoga kralja koji se zauzima za nas, te nam pruža pravi prinos koji nas hrani božanskim životom i ispunja svakim blagoslovom. To je prinos koji nam prožima i dušu i tijelo, te ih povezuje u čvrsto zajedništvo sponom svoje svetosti kojom nam podaruje besmrtnost. A naš Gospodin nas nije zamarao ispraznim umovanjima, već je jednostavno rekao: “Ovo je tijelo moje – za vas.” Po njegovu Presvetom Tijelu primamo na dar i vlastiti život i vlastito tijelo. Dok se njime hranimo nosimo u svome srcu jamstvo vječne zaštite i neprolaznog života.
Upravo zato nam je ova svetkovina toliko važna, jer je svetkovina našega života koji živimo pred Bogom kao poslanje, nakon što smo čuli njegov glas i poziv. Svetkovina Tijelova nas poziva da još ozbiljnije tijelom i dušom prionemo na trud oko svoga spasenja. Pogotovo što nismo samo na putu traženja cjelovitosti i vječnoga života, već sada imamo njega, svoga utjelovljenoga Spasitelja kojega je Otac nebeski stavio na naš put. I ne samo to, već nam je dao novi prinos, svoje Presveto Tijelo, kojim nam je hraniti i zasiti svoj život, jer je on jedina nasušna hrana koja nas može u potpunosti zadovoljiti i nasititi našu posvemašnju glad. Ne prezrimo, već ponizno primimo sve što je za nas napravio. Mi koji njega primamo pozvani smo primati ga kao najsvetiji dar koji nas obvezuje na svetost. Samo tako ga istinski častimo, jer on je došao da bude Tijelo našega tijela, vrelo naše svetosti i smisao našega života. Klanjajmo mu se iskreno i primajmo ga pobožno kako bismo se obogatili njegovom svetošću te i sami po tom svetom Tijelu koje je postalo Kruh postali blagoslov i hrana svima koji hode putem iskrenog vršenja Božje volje i njegova svetog plana u svom životu.
Izvor: Vjera i djela
MISNA ČITANJA:
Prvo čitanje:
Pnz 8, 2-3.14b-16a
Hranio te manom za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci.
Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
Mojsije reče narodu: »Sjećaj se svega puta kojim te Gospodin, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi i iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš. Ponizivao te i glađu morio, a onda te hranio manom, za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci, da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu nego da čovjek živi o svakoj riječi što izlazi iz usta Gospodnjih.
Nemoj zaboraviti Gospodina, Boga svoga, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva; koji te proveo kroz onu veliku i strašnu pustinju, kroz zemlju plamenih zmija i štipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveo vodu iz stijene tvrde kao kremen; koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 148, 12-15.19-20
Pripjev:
Slavi, Jeruzaleme, Gospodina.
Slavi Gospodina, Jeruzaleme,
hvali Boga svoga, Sione!
On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.
On dade mir granicama tvojim,
pšenicom te hrani najboljom.
Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.
Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
Ne učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi!
Drugo čitanje:
1Kor 10, 16-17
Jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Iv 6, 51-58
Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«
Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«
Riječ Gospodnja.
