MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Dođosmo s istoka pokloniti se kralju.

ČITANJA:
Iz 60, 1-6; Ps 72, 1-2.7-8.10-13; Ef 3, 2-3a.5-6; Mt 2, 1-12

BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
bijela

 

Pučki naziv današnje svetkovine jest Sveta Tri Kralja, a pravi je naziv zapravo – Bogojavljenje. Što se hoće reći tim imenom? Od samih početaka Crkva u poklonu tajanstvenih mudraca s istoka Kristu Gospodinu vidi otajstvo i poruku. Bog se u Kristu objavljuje svim narodima, a ne više samo Izabranom narodu. I mi danas dolazimo pred Gospodina različiti. Svatko sa svojom osobnošću, sa svojom obiteljskim nasljeđem, sa svojim brigama i nadanjima. I svakoga od nas dotiče danas Božja riječ, Božja milost.

Oduvijek je u povijesti bilo da se svaka skupina ljudi željela istaknuti prema ostalima. Od obitelji su nastajali klanovi, pa onda plemena, pa čitavi narodi. Uvijek je tu bilo nekog natjecateljskog duha i uvijek su članovi jedne skupine javno i potajno vjerovali da su bolji, moćniji, sposobniji od druge skupine, imali za to stvarnog razloga ili ne imali. Mi kršćani vjerujemo da su Židovi stvarno bili poseban narod. Njima je Bog govorio po prorocima. Među njima je nastao Stari zavjet. Njemu – po krvi – pripadaju i Krist i apostoli. Pa ipak, Božja nam riječ govori da ne smijemo jedan narod ili neku skupinu ljudi po sebi smatrati vrednijom ili Bogu bližom. Bog je ipak otac svih naroda i mili su mu svi ljudi. Tu tajnu našeg spasenja na poseban način slavimo danas, na svetkovinu Bogojavljenja.

Možemo samo zamisliti kakvi su se lomovi događali u svetome Pavlu. On je u počecima, kao što znamo, bio veliki revnitelj za Mojsijev zakon. Bio je ponosan Židov, svjestan da pripada Izabranom narodu. Osim toga, progonio je kršćane za koje je bio uvjeren da kaljaju čistoću tog istog Mojsijeva zakona. I onda se dogodilo Pavlovo obraćenje. Božje je to bilo djelo. Pavao je po Božjoj milosti shvatio i prihvatio da je Isus onaj obećavani Mesija-Krist-Pomazanik. I onda k tome dolazi još jedna velika promjena: Božja riječ, Božja milost i Božje spasenje širi se i na druge narode. Danas smo čuli odlomak iz Poslanice Efežanima (Ef 3, 2-3a.5-6), a to su uglavnom bili kršćani iz poganstva, dakle nežidovi. Današnji odlomak, dakle, veli: Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas: objavom mi je obznanjeno otajstvo, koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima”. Ta novina, da se Bog obraća i poganima čudesno je, Božjom objavom obznanjeno apostolima i kršćanskim propovjednicima. Bog oduvijek jednakom ljubavlju gleda na svakog čovjeka i na sve narode. To je za Židove bila tajna, to je bilo otajstvo, koje se, evo, po apostolima objavljuje.

I što je to objavljeno. U nastavku se veli: Objavljeno je to da su pogani subaštinici i “sutijelo” i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju. To je za vjerne Židove koji su se pokrstili bio veliki preokret. Naraštajima su bili odgajani u uvjerenju da su oni poseban, izabrani narod koji je zbog objava i obećanja koja je primio nekako iznad ostalih naroda. I drugi bi se narodi, vjerovali su, mogli Bogu približiti samo tako da se požidove. A sada, evo, dolazi onaj nauk koji je bio nazočan i kod proroka (samo to mnogi nisu ispravno shvatili!), a sada jasno izrečen i u djelo proveden. Po tome se, također moglo bolje razumjeti da je Bog sama ljubav i dobri Otac u mjeri u kojoj to ni jedan ljudski roditelj nikad ne može ostvariti.

Možda na neki način u svemu ovome prepoznajemo sebe. Vratimo se za trenutak na središnji događaj koji danas slavimo. Došli su mudraci s Istoka, veli evanđelist Matej (Mt 2, 1-12). I veli da su vidjeli zvijezdu novorođenoga Kralja. Tumači Svetoga pisma smatraju da su to zapravo bili zvjezdoznanci. U ono vrijeme nije se baš razlikovala astronomija (proučavanje zvijezda i planeta u svemiru) i astrologija (vjerovanje da položaj zvijezda i planeta imaju utjecaja na život pojedinog čovjeka). I sada, evo, ti ljudi koji su po današnjem shvaćanju na rubu praznovjerja, ti ljudi koji su stranci i vjerojatno i nisu poznavali Stari zavjet, ti ljudi koji su za Židove bili nečisti pogani, upravo ti ljudi su se silno potrudili i – pronašli novorođenoga Isusa da mu se poklone. Pored svih židovskih pismoznanaca i pobožnih ljudi, Bog je dao da se ovi stranci poklone Isusu! Evo, to se i nama događa. I nesvjesno (a možda i posve svjesno) znademo gledati s visoka one koji su s nama u Crkvi, a mi ih držimo nedostojnima. To su u prvom redu, naravno, oni koji su se nedavno pojavili u crkvi ili su se ovih zadnjih godina kao odrasli krstili. A tu su i oni za koje velimo da veoma znamo tko su i čime se bave, a evo, sada šire ruke pred oltarom. I nesvjesno bismo htjeli da u Crkvi budu samo oni besprijekorni, čisti, naši, odnosno naša slika i prilika. Međutim, pomislimo da Bog postupa onako kako mi razmišljamo! Bi li Petar koji je zatajio Krista postao apostolom, a kamo li prvakom apostolskim? Bi li Pavao, progonitelj i nasilnik postao apostolom? A što bi bilo s braćom Ivanom i Jakovom koji su druge apostole htjeli izgurati da bi oni dospjeli Isusu jedan s lijeve strane, a dugi s desne? Što bi bilo s Tomom, koji se onako osramotio svojom nevjerom? Što bi bilo s tolikim svecima koji u svojoj prošlosti imaju tamnih mrlja?

Bog po krivim crtama pravo piše. Javlja se neuglednim pastirima, mudracima nejasnog podrijetla i vjerske opredijeljenosti, uzima k sebi apostole i tijekom povijesti tolike druge ljude (ne samo biskupe i svećenike) koji su bili podvrgnuti slabosti i grijehu. I od njih čini oruđe svoga mira.

Što reći? Pouka je jasna, braćo i sestre. Puno je važnije da se uvažavamo, da se podnosimo, da pomažemo i praštamo jedni drugima, da imamo strpljivosti i ljubavi jedni za druge. A čistunstvo, isključivost, zavist, netrpeljivost, neumoljivost, daleko su od Boga. Jer Bog je sama strpljivost, uviđavnost, dobrota. Bog je ljubav. I takav nas je Bog stvorio na svoju sliku. A želimo li stvarno ostati Božja slika, volimo jedni druge. I sve će se drugo onda samo po sebi postaviti u red.

Vjera i djela.

 

MISNA ČITANJA:

 

Prvo čitanje:

Iz 60, 1-6

 

Slava Gospodnja sviće nad tobom.

 

Čitanje Knjige proroka Izaije

Ustani, zasini, Jeruzaleme, jer dolazi svjetlost tvojai slava Gospodnja sviće nad tobom!Jer gle, zemlju tmina pokriva i mrklina narode!A tebe Gospodin obasjavai slava se njegova javlja nad tobom.K tvojoj svjetlosti koračaju narodii kraljevi k sjaju zore tvoje.Očima okruži i promatraj:svi se oni sabiru, k tebi dolaze!Izdaleka ti dolaze sinovi, kćeri ti donose u naručju.Gledat ćeš tad i sjati, igrat će ti srce i širiti sejer k tebi će poteći bogatstvo mora,blago narodā k tebi pritjecati.Mnoštvo deva prekrit će te, mladih deva iz Midjana i Efe.Svi će iz Sabe dolaziti, donosit će zlato i tamjani hvale navješćivati Gospodnje.

 
Riječ Gospodnja.
 
 

Otpjevni psalam:

Ps 72, 1-2.7-8.10-13

Pripjev:

Klanjat će se tebi, Gospodine, svi narodi zemlje.

 

Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.
Nek puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!

U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik – sve dok bude mjeseca.
I vladat će od mora do mora
i od Rijeke do granica svijeta.

Kraljevi Taršiša i otokā nosit će dare,
vladari Šabe i Sebe danak donositi.
Klanjat će mu se svi vladari,
svi će mu narodi služiti.

On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku.

 

 

Drugo čitanje:

Ef 3, 2-3a.5-6

 

Sada je objavljeno da su i pogani subaštinici obećanja.

 

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo: Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas: objavom mi je obznanjeno otajstvo koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima: da su pogani subaštinici i »sutijelo« i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju.

 
Riječ Gospodnja.
 

 

 

Evanđelje:

Mt 2, 1-12

 

Dođosmo s istoka pokloniti se kralju.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.«Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:’A ti, Betleheme, zemljo Judina!Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinimjer iz tebe će izaći vladalackoji će pāsti narod moj – Izraela!’«Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite«, reče, »i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.«Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.

 
Riječ Gospodnja.