MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Evo, začet ćeš i roditi sina.
ČITANJA:
2Sam 7.1-5.8b-12, 14a.16; Ps 89, 2-5.27.29; Rim 16, 25-27; Lk 1, 26-38
BOJA LITURGIJSKOG RUHA:
ljubičasta
Malo se dijete boji svega nepoznatoga: stranih prostora i stranih ljudi. I kako najlakše nadvladava taj strah? Kad u roditeljskom naručju čuje riječi: „Ne boj se!“ U poznatom Lukinom izvješću o navještenju Mariji, čitamo kako anđeo Gabriel pozdravlja Mariju riječima: „Zdravo, milosti puna“, pri čemu u grčkom originalu zapravo stoji: „Raduj se, milosti puna“. Marija dakle ima nebesko viđenje. Valja pri tome uzeti u obzir da je onda u tome trenutku bila veoma mlada. Prema onda uobičajenoj dobi za zaruke, vjerojatno je imala dvanaest godina. U neprilici je. Prestrašena je. A anđeo joj govori: „Ne boj se, Marijo!“ I onda joj naviješta da ima roditi Spasitelja, Krista Gospodina.
no images were found
I mi smo kojiput poput malene djece. Bojimo se novoga, nepoznatoga, stranoga, naizgled nepremostivoga. Ne odvažujemo se. Evo. Trebao bih prestati pušiti? Preteško. Završiti studij? U ovim prilikama nemoguće. Početi ozbiljno raditi? Za te novce se ne ispati. Ući u brak, roditi dijete? Još nisam spreman. Postati svećenik? Nije to za mene… I stvarno, odgađamo i odgađamo smatrajući sebe nedoraslima…
Anđeo veli: „Ne boj se!“ Marija je povjerovala. Čula je riječi da će Duh Sveti na nju sići, da će Bog biti uz nju. Čega da se boji? I stvarno, postala je najveća od svih žena. Eto. U tome je veličina svih velikih ljudi. Odvažili su se. Apostoli su bili obični ribari, a poduzeli su velebno djelo. Toliki su obični, normalni ljudi osnovali obitelj, prekrasno odgojili djecu, pronašli u sebi snage i mudrosti za koje nisu ni znali da ih posjeduju. Ne radi se o tome da smo nužno pozvani činiti spektakularne stvari. I malene stvari učinjene s duhom i ljubavlju, veličanstvene su.
Gledano vjerničkim očima, naš život je poziv. Naše životno usmjerenje jest poziv. Ne trebamo se bojati obveza. Jer, naš strah, naše oklijevanje redovito je znak lijenosti i neodgovornosti. Živjeti od danas do sutra, živjeti na odgodu, živjeti prema onome „nešto će se već dogoditi, netko će drugi riješiti“, znak je nezrelosti. Valja nam se odvažiti. I dati svoj doprinos obitelji, svojoj zajednici. Od takvih ljudi živjela je i živi i domovina i Crkva.
Prethodnih nedjelja došašća slušali smo kako je Bog po ljudima pripremao svoj narod za skori dolazak svoga Sina na zemlju. Ivan Krstitelj je bio najbolji primjer kako se pripremiti i kako u Božje ime pripremati narod za Mesijin dolazak. Premda je Ivan pripremao narod ne za Kristovo rođenje, već za njegovo javno djelovanje, ipak je izvrstan primjer kakve osjećaje duše trebamo mi kao vjernici njegovati pred blagdan rođenja našega Gospodina. No ove četvrte nedjelje došašća dolazimo do samoga vrhunca priprave, te nam Bog više ne nudi za uzor čovjeka koji pripravlja narod, već danas čitamo evanđeoski odlomak o jednoj preskromnoj ženi – Mariji koja je u skrovitosti svoga srca primala Gospodina, a da pri tom nije nikome javno propovijedala, kao što je činio Ivan. Ali bez obzira na sve ona je zaslužila da ova nedjelja kojom se približavamo vrhuncu božićne priprave bude posvećena njoj i njezinu stavu, jer u njezinu stavu nije ona glavni junak događaja, već sam Bog.
A zašto je to tako? Zato što Mariju nisu pripremali ljudi za neki događaj, pa niti oni sveti i pravedni. Ona je meditirala Božju riječ, ali nisu je samo proroci i sveti tekstovi pripremali za poslanje koje joj je Gospodin imao povjeriti. Doista, nju je za to poslanje pripremao sam Bog svojim zahvatom u njezinu dušu koju je učinio najizvrsnijim i najdostojnijim prihvatilištem za svoga Sina. A sve drugo što je čitala samo je u njoj učvršćivalo i isticalo onaj iskonski milosni izljev koji je primila od samoga Boga još od trenutka svoga začeća. Ona je tako u svojoj skrovitosti i jednostavnosti primila čudesni dar Božje milosti do mjere da se i anđeo divio ljepoti njezine duše dok ju pozdravlja: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” Nju je, dakle, sam Bog osobno pripravio za spasenjsku zadaću. Ona je bila najljepše zdanje Duha i milosti koja je u nju sišla u svem obilju i ispunila je božanskom puninom. Takvo zdanje, takav hram je doista bio dostojan smještaj i prebivalište za Sina Božjega.
No događaj anđelova navještenja Mariji o kojemu razmišljamo u došašću na vrhuncu priprave za Božić, nuka i nas da tražimo poruku za sebe, ali isto tako da tražimo svoje mjesto u Gospodnjoj blizini kako nas uči Marija. Zahvatom u Marijinu dušu Bog nam, naime, pokazuje kako mu je osobno stalo do nas. On nam nije samo ostavio upute u svome Zakonu, ni preporuke po prorocima kao jedina sredstva spasenja. Nije nam samo ostavio tekstove proroka ni primjere pravednika, koji, ma koliko dobro, ne bi bili dostatni da u pozadini svega nije njegova ljubav. Naprotiv, kao što je na živ način došao Mariji ususret, izravno i osobno, tako i nama pokazuje da mu je stalo do naše duše i našega spasenja. Marija je primjer i dokaz da smo mu svi mi jedincati i dragocjeni. Kao što se za nju zauzeo istinskom očinskom ljubavlju, tako se zauzima za svakoga od nas kao skrbni Otac pun ljubavi i milosrđa.
Marija je našla milost u njegovim očima, te je i kasnije živjela smjerno pred njegovim licem, skromno i samozatajno. A nakon što se zbunila anđelovim dolaskom, sam anđeo Gabriel je hrabri govoreći da je našla milost u Boga. U tim riječima prepoznajemo putokaza za svoj život, jer što je Marija pronašla pred licem Božjim, to je primila za cijelo čovječanstvo, a ne samo za sebe. Stoga smo u taj milosni projekt uključeni svi mi. Ali taj projekt i nas obvezuje, jer mi sa svoje strane trebamo poput nje živjeti ponizno kako bismo primili naknadno ono što je ona stekla od začeća, ali isto tako kako bismo sačuvali što smo primili, a i zadobili nove milosti svojim kreposnim stavom i vladanjem. Ne bismo smjeli pasti u napast da ‘tražimo milost u Boga’ na način na koji je tražio kralj David koji, kako smo čuli u prvome čitanju, jer on je imao namjeru sebi podići spomenik gradeći Bogu hram. Tražiti milost u Boga znači prije svega poput Marije živjeti u skrovitosti i poniznosti srca, dopuštajući Bogu da on u nama sagradi svoje prebivalište, svoj sveti hram za svoga Sina. Samo takvo došašće u kojemu ulažemo takav napor prihvaćanja milosti i Božje prisutnosti može biti blagoslovljen projekt u Božjim očima. Sve drugo što je samo izvanjsko zidanje, na što se odlučio i David, nije dostatno, pa čak ni dostojno Boga. Stoga dopustiti Bogu da nas pogleda i da protrese naša srca, da vidi ima li prostora i jesu li prikladna za njega, to znači ‘pronaći milost u Boga’.
Neka i nas blizina blagdana Kristova rođenja motivira da tražimo milost Božju, da za njom ovih dana težimo i da je istinski želimo primiti, kao što je činila Marija. Ne budimo kao David koji se drži svoga položaja, te želi učvrstiti slavu pred ljudima gradnjom hrama, već budimo poput Marije i otvorena srca služimo Gospodinu, i samo njemu. Dopustimo Bogu da nas temeljito pregleda i oslobodi svake natruhe zloće i grijeha, te da nas osposobi biti prihvatilište i hram njegovu Sinu, kao što je bila Marija. To će biti potvrda da smo našli milost u Boga, jer veće milosti od toga dara nema da u srce primimo svoga Spasitelja koji nam dolazi ususret.
MISNA ČITANJA:
Prvo čitanje:
2Sam 7.1-5.8b-12, 14a.16
Kraljevstvo će Davidovo trajati dovijeka pred licem Gospodnjim.
Čitanje Druge knjige o Samuelu
Kad se David kralj nastanio u svojem dvoru, a Gospodin mu pribavio mir od svih njegovih neprijatelja uokolo, reče kralj proroku Natanu: »Pogledaj! Ja, evo, stanujem u dvoru od cedrovine, a kovčeg Božji stoji pod šatorom.« A Natan odgovori kralju: »Idi i čini sve što ti je na srcu jer je Gospodin s tobom.« Ali još iste noći dođe Natanu ova riječ Gospodnja: »Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovo govori Gospodin: ’Zar ti da mi gradiš kuću da u njoj prebivam? Ja sam te uzeo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad narodom mojim Izraelom. Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što je ime velikanâ na zemlji. Ja ću odrediti mjesto narodu svojem Izraelu, posadit ću ga da na njemu prebiva i da više ne strahuje, niti da ga zlikovci muče kao prije, onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Ja ću mu pribaviti mir od svih njegovih neprijatelja. Gospodin će te učiniti velikim. Gospodin će ti podići dom. I kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.’«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 89,2-5.27.29
Pripjev:
O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka.
O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka,
od pokoljenja do pokoljenja
usta će moja obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju.
»Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«
On će me zvati: Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i savez svoj vjeran.
Drugo čitanje:
Rim 16,25-27
Otajstvo drevnim vremenima prešućeno.
Čitanje Poslanice svetoga apostola Pavla Rimljanima
Braćo:
Onomu koji vas može učvrstiti – po mojem evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju Otajstva prešućenog drevnim vremenima, a sada očitovanog i po proročkim pismima odredbom vječnoga Boga svim narodima obznanjenog za poslušnost, vjeru – jedinomu mudromu, Bogu, po Isusu Kristu: Njemu slava u vijeke! Amen.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Lk 1,26-38
Evo, začet ćeš i roditi sina.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme:
Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«
Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!«
Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.
Riječ Gospodnja.
