Danas u našu župu Presvetog Srca Isusova na službu dolazi novi župnik don Zdravko Vučak koji je bio župnik sv.Jurja u Vojnićima, te u Gardunu.

Don Zdravko dobro nam došli!

 

 

Povijest župe Sv. Jurja m. – Vojnić-Gardun

Kao što i sam naslov kaže, župu sačinjavaju dva sela: Vojnić i Gardun. Oba su sela oslobođena od Turaka 1686. godine. Tada je na Vojniću bilo nešto starosjedilaca, kao što su Nakići, ali je selo znatno povećano novim stanovništvom iz Bosne i Hercegovine te susjednih Poljica. Novo stanovništvo iz Duvanjske krajine u Vojnić je došlo pod vodstvom harambaše Jure Juričevića, a Sablići su vjerojatno došli iz Rakitna. Na Gardun se doselilo 1687. godine deset obitelji iz Srijana i deset iz Donjega Doca. Srijančani su došli pod vodstvom Mate Žuljevića, a Dočani pod vodstvom Stipana Stazića. Ivan Miločić s nadimkom Novak bio je musliman i pokrstio se 15. lipnja 1693. godine. Na ovo područje neke su se obitelji doselile za vrijeme Maloga rata, ponajviše 1715. godine, među kojima je bila obitelj Gabričević.  

Vojnić je nakon oslobođenja pripadao župi Turjaci. Oko 1762. godine, na molbu seljaka, nadbiskup Dinarić dodijelio im je kapelana don Ivana Sučića, svjetovnog svećenika jer su u to vrijeme franjevci bili u oskudici svojih svećenika. Kapelan je bio dužan stanovati u Vojniću, gdje su mu seljaci sagradili kuću. I poslije toga Vojnić je dugo ostao kapelanija Turjaka.

Gardun je bio najprije ilirsko, a poslije toga rimsko naselje i utvrda. Neki drže da se tu nalazio rimski Tilurium, a ispod njega ilirsko naselje Arduba. Na Gardunu je bio logor sedme legije rimske vojske. Na tom je mjestu pronađen veći broj rimskih spomenika, posebice nadgrobnih stela s natpisima. Gardun se spominje i 1482. godine u Poljičkom statutu, kada je poljički knez Duje Papalić zapisao granice Poljica. Među ostalim navodi da je granica «Cetina pod Gardunom».

Gardun je nakon oslobođenja od Turaka bio samostalna župa, a župničku službu su vršili svećenici glagoljaši. Spomenuli smo da je 1687. godine selo bilo naseljeno Poljičanima s kojima su tada doselila i tri svećenika glagoljaša: don Frane Pavić i don Tadija Roguljić iz Srijana te don Jakov Stazić iz Donjega Doca. Godine 1693. župnik je don Pavao Žuljević, a godine 1696. župnik je bio don Tadija Roguljić. Godine 1832. biskup Pavao Klement Miošić piše u izvješću svoga pastirskog pohoda da je «Gardun župa svjetovnih svećenika». Tada je u selu bilo 18 obitelji u kojima je živjelo 96 duša.  

Organski dekret iz 1849. godine Gardun je sveo na izloženu kapelaniju, a Vojnić je to bio i prije toga dekreta, koji obje kapelanije stavlja pod nadležnost triljskog župnika. Godine 1858. Vojnić i Gardun nazivaju se «ujedinjene kapelanije». Taj su naziv sela zadržala i poslije Prvoga svjetskog rata, iako su imala vlastitog župnika sa sjedištem u Vojniću.  

Župna kuća na Gardunu je sagrađena ubrzo nakon doseljenja naroda, a u Vojniću je sagrađena 1762. godine. Obje župne kuće bile su veoma skromne, zapravo seljačke pojate pokrivene slamom. To je čak izričito zapisao u izvješću pastirskog pohoda nadbiskup Miošić 1832. godine.   Poslije toga kuća u Vojniću bila je uređena, ali je i nadalje ostala prizemnica. Obnovljena je i nadograđena za jedan kat za župnikovanja don Srećka Franića 1984. godine.

Matične knjige R od 1708. do 1837.; V od 1708. do 1857.; U od 1708. do 1832. nalaze se u ŽU. Knjige R od 1833. do 1948., dva sveska, V od 1902. do 1947., U od 1829. do 1948., dva sveska, koje se odnose na Gardun, nalaze se u MU Trilj. U istom MU nalaze se knjige, koje se odnose na Vojnić, R od 1838. do 1900., dva sveska, V od 1901. do 1948., U od 1831. do 1948., tri sveska. U DAS nalazi se knjiga V za Gardun od 1825. do 1858., a u NAS nalaze se knjige V za Vojnić od 1826. do 1864. U istom arhivu su i knjige R, V i U od 1717. do 1839. za Gardun, te  1790. do 1853., za Vojnić. Knjige V od 1826. do 1864. i 1858. do 1901. godine su rasute i nalaze se u ŽU. U istom uredu je i ulomak knjige U za Vojnić od 1826. do 1830. i oštećeno Stanje duša iz 19. stoljeća.

Župa Vojnić-Gardun je 1938. godine imala 1.191 stanovnika, a 2001. godine bilo ih je 708 (Vojnić 587, a Gardun 121).