Događaj opisan u današnjem evanđeoskom odlomku (Iv 2, 1-12) vodi nas na sam početak Isusova javnog djelovanja. Slučajno ili ne, jer kod Gospodina nema slučajnosti, početak njegova djelovanja vezan je uz početak bračnog i obiteljskog života jednog mladog para u Kani Galilejskoj. Time je očitovao da se bitni dio njegova spasenjskoga plana ticao i učvršćenja obitelji i obiteljskoga života. Doista, došao je također, osim pojedinačnog spasenja, učvrstiti i vrlo izloženu zajednicu obitelji, te joj zajamčiti svoju pomoć i zaštitu. To je tako očito i danas kad se više nego ikada i više nego išta drugo, ugrožava upravo obitelj u svome postojanju i svojim vrijednostima.
Poput para iz Kane Galilejske mnogi parovi krenu s oduševljenjem u brak i obiteljski život. Ali se počesto preračunaju jer računaju samo na svoje ljudske snage, umjesto da računaju na Boga i njegovu pomoć. To potom postaje najčešći uzrok kraha i kraja mnogih brakova i nevolja za tolike obitelji. Doista, pouzdanje supružnika u Boga ne bi smjelo biti samo na riječi i u izjavama, već prije svega u iskrenom i zrelom odnosu s Gospodinom. Nakon toga je neophodno vjerno vršenje svega što on od nas očekuje, jer konkretni svakodnevni život obitelji treba hraniti vjernošću Bogu, što postaje svakodnevna vježba kreposti u obiteljskom životu. Mnogi, naime, nikad ozbiljno i ne pomišljaju kako bi svoju bračnu i obiteljsku zajednicu trebali oblikovati po Bogu, već odmah nakon vjenčanja Boga ostave po strani u svome životu kao nebitnu, nepotrebnu i suvišnu stvarnost. Pred oltar često dolaze samo radi fotografije i lijepog prizora, ali ne s uvjerenjem kako im Bog ima što poručiti za brak i bračni život. A još manje, kako o Bogu ovisi njihova sreća i dobrobiti bračnoga života.
Mnogi ne misli da i za njih vrijedi ona Marijina rečenica: Što god vam rekne, učinite. No činjenica je da to što govori Marija poslužiteljima vrijedi ne samo za njih, već u prvom redu za mladence, kao što vrijedi i za opće pravilo kršćanskoga života. Posluh Isusu lijek je protiv svih bolesti, rana i nedaća bračnoga i obiteljskoga života, a napose protiv nevjernosti, rastava i svih drugih teških ugroza. Uistinu, vjernost Bogu duhovna je hrana bračnoga života bez koje brak teško može opstati, a obitelj stvoriti ozračje zajedništva i ljubavi. U svijetu koji gleda blagonaklono samo vanjski uspjeh, u kojem se živi od zabave i probitaka, vjernost bračnih drugova Kristu je nasušna potreba. Zajedništvo s Kristom ne dopušta trošenja duha, jer su snagom Kristovom i postali jedno, te samo tom snagom mogu održavati međusobno jedinstvo i ljubav.
Zato ne samo da trebaju zazivati Krista koji im daje snagu da budu jedno u trenutku sklapanja bračnoga saveza, već ne bi trebali nikada prestati držati se njega kao ključa bračnoga života. Kao što je znakovita bila njegova prisutnost u životu para iz Kane Galilejske, tako bi trebala biti znakovita u životu svakog kršćanskog para i njihove obitelji. Krist je snaga koja spašava od rasule one koji su dopustili da im brak dođe u krizu. Svaka obitelj je pozvana ugostiti Isusa na takav način da mu omogući biti jamac bračnoga sklada, te prisutnost u svjetlu koje rješavaju sve poteškoće i nedaće koje donosi život. Događaj u Kani Galilejskoj je potvrda ne samo Isusove dobre volje da bude sa supružnicima, već je i dokaz njegove snage. On je jedini vlastan biti prava pomoć i istinsko rješenje svim obiteljima koje žele biti pred Bogom ono što u biti jesu, zajednice ljubavi i života.
Molimo danas ovu milost za sve naše obitelji, jer snaga obitelji je u snazi vjernosti Kristu, a snaga jednog naroda je u snazi koju ima obitelj. Borimo se protiv ovog mentaliteta koji nudi obiteljima kriva rješenja, odvlačeći ih tako od smisla i biti obiteljskoga života. Borimo se protiv svih ugroza suvremenoga svijeta koji oduzima obiteljima tlo pod nogama i dovodi u krizu njihovo vjerno življenje. Učvrstimo zajedništvo obitelji u vjernosti Kristu, te da mu supružnici vjeruju kao što su mu učenici povjerovali nakon ovog prvog čuda pretvaranja vode u vino. I molimo ga da on bude luč života koja svijetli u svakome domu, tako da nikada ne izgube vino istinske ljubavi, već da ga sačuvaju sve do posljednjega dana svoga života.
MISNA ČITANJA:
Iz 62,1-5
Sionu za ljubav neću šutjeti, Jeruzalema radi neću mirovati
dok pravda njegova ne zasine k’o svjetlost,
dok njegovo spasenje ne plane k’o zublja.
I puci će vidjet’ tvoju pravednost,
i tvoju slavu svi kraljevi;
prozvat će te novim imenom
što će ga odrediti usta Gospodnja.
U Gospodnjoj ćeš ruci biti kruna divna
i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog.
Neće te više zvati Ostavljenom
ni zemlju tvoju Opustošenom,
nego će te zvati Moja milina,
a zemlju tvoju Udana,
jer ti si milje Gospodnje
i zemlja će tvoja imat’ supruga.
Kao što se mladić ženi djevicom,
tvoj će se graditelj tobom oženiti;
i kao što se ženik raduje nevjesti,
tvoj će se Bog tebi radovati.
Ps 96,1-2a.2-3.7-8a.9-10a.9-10c
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!
Pjevaj Gospodinu, sva zemljo!
Pjevajte Gospodinu, hvalite ime njegovo!
Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo,
Pjevajte Gospodinu, hvalite ime njegovo!
Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo,
kazujte poganima njegovu slavu,
svim narodima čudesa njegova.
Dajte Gospodinu, narodna plemena,
dajte Gospodinu slavu i silu!
Dajte Gospodinu slavu imena njegova!
Poklonite se Gospodinu u sjaju svetosti njegove.
Strepi pred njim, zemljo sva!
Nek’ se govori među poganima: »Gospodin kraljuje!«
poklonite se Gospodinu u sjaju svetosti njegove.
Strepi pred njim, zemljo sva!
Nek’ se govori među poganima: »Gospodin kraljuje!«
Svijet on učvrsti da se ne pomakne,
narodima pravedno upravlja.
1 Kor 12,4-11
Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. A svakomu se daje očitovanje Duha na korist. Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu; drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu; drugomu čudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, drugomu različiti jezici, drugomu tumačenje jezika. A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće.
Iv 2,1-12
Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: »Vina nemaju.« Kaže joj Isus: »Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!« Nato će njegova mati poslužiteljima: »Što god vam rekne, učinite!«
A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: »Napunite posude vodom!« I napune ih do vrha. Tada im reče: »Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.« Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: »Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.«
Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici.
Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.
