Nedavno sam negdje pročitao kako je netko napisao da zemlja nije naš dom, nego brod. Jaka rečenica. Po meni, pogađa u onu samu bit. Putnici smo. Naše tijelo, naše vrijeme, godine, tako je sve nestabilno, brzo prolazi i tu ne možemo ostati iako bi nekad to tako silno željeli. Ma možeš biti svoj, ma možeš putovati u stilu, možeš graditi i učiniti taj brod ljepšim, i suputnicima na njemu život boljim ali nikada ne zaboravi kamo ideš, ne zaboravi da je bitno gdje češ i u kakvom stanju ćeš stići. Ne zaboravi svoga dobrog Oca čije ruke su raširene na zagrljaj, tamo gdje život ne završava, već tek onda dobiva svoj puni sjaj.

Mato Topić

Dobro jutro. Dobro je na početku dana sebi posvijestiti tko sam, što sam i kamo idem!!
🙏🙏✨🔔🔔✨❤💙