MILOSTINJA I(LI) LJUBAV?
U jednoj crkvici negdje u jednom siromašnijem dijelu svijeta, tijekom svete mise prilikom skupljanja milostinje prolazi službenik s povećom košarom. Narod u košaru stavlja novce. Netko sitniš, netko malo imućniji i poneku papirnu novčanicu. Ima ih koji stave i neki predmet na dar. Otraga sjedi neki dječak i promatra službenika koji skuplja milostinju. Kada je vidio da svi vjernici nešto stavljaju, dječak se uznemiri. Pogleda svoje džepove. Naravno, osim malo prašine u njima se ništa drugo ne nalazi. Pomisli: „Pa ja nemam što staviti u košaru“. Uzdahne tužno. Službenik s košarom za milostinju se konačno pojavi pred njim. Na iznenađenje sviju dječak sjedne u košaru. „Ovo je sve što mogu dati Gospodinu“ – zadovoljno uzdahne.
Pa eto, zgodna pričica.
Kao ono kad je ona sirota udovica došla u hram i dala svoj posljednji novčić.
Shvaćamo da nije važan iznos nego prinos.
Dar.
Staviti ili darovati cijeloga sebe drugome.
Zbilja, veća ljubav od ove ne postoji.
Osnovna mjera za ljubav je SVE.
Dobro jutro! Kada prinosiš dar, nastoj u tom daru darovati sebe!
👍✨❤✨🙏✨😇✨
