Nedjelja, 28. srpnja 2019.
I ove 17. nedjelje kroz godinu u Vinišću je bilo svečano. Svečano zbog obilja Božjeg blagoslova kojem svjedočimo iz dana u dan, zbog radosti zajedničkog susreta pod prilikama kruha i vina u euharistijskom slavlju, a kojem je predslavio don Marino Ninčević, uz don Stipu Dukića – Ćipu i našeg župnika don Marina Barišića. Ni oblačno, vjetrovito vrijeme, sparina koja je dodatno otežavala boravak u zatvorenom prostoru nije omela vjernike Vinišća i njihove goste da odluče jutro provesti slušajući riječ Božju.
Misao iz Evanđelja – „Ištite i dat će vam se!“ – Lk 11, 1-13
U svojoj propovijedi don Marino se osvrnuo na Apostole – učenike koji vide Isusa kako na osamljenom mjestu moli i koji žele i sami naučiti moliti, a Isus ih je, iskoristivši njihovu znatiželju, uputio u bit molitvenog života učeći ih koje će riječi izgovarati i koje će sadržaje od Boga tražiti.
„…Zato molitva „Oče naš“ nosi i drugo ime „Molitva Gospodnja“, pojašnjava don Marino, naglašava im da sadržaji i način na koji trebaju moliti trebaju biti posebno puni povjerenja prema Ocu nebeskome koji obilato uslišava svaku našu molitvu. Isus nas poučava da je Bog Otac koji zna što nam treba, da nam daje i više i prije nego ištemo. U molitvi stoga nije sporna Božja dobrota, nego je sporno kako i što mi molimo. Znamo li moleći otapati svoje ledeno srce za spoznaju Boga i njegovu prisutnost u našem životu?!. A bitno je, naglašava don Marino, da ga moleći, kucajući i tražeći otkrivamo kao skrbnoga Oca koji nas ljubi, kao velikodušnog prijatelja koji je spreman za nas sve učiniti i zato molitvom otvaramo prostore naše duše kako bismo mogli primiti dar Božje prisutnosti, dar Duha Svetoga. Zato je prava molitva ona u kojoj nas prožima njegova sveta prisutnost do mjere da nas preobražava.
Ako nam je srce zatvoreno za Boga, onda ne možemo primiti ni njegovih darova te sami postajemo zapreka uslišanju naše molitve… Dok smo hodočasnici na putu zemaljskom, molitva je izraz naše ovisnosti o Bogu i pouzdanja u Boga, a „Oče naš“ molitva koju i dijete uči moliti već na rukama svoje majke. Onaj koji svakodnevno moli „Oče naš“ dnevno se priznaje djetetom Oca nebeskoga i takvim će se priznati u dramatičnom trenutku prijelaza s ovoga svijeta u život vječni, u Očev zagrljaj….Čim shvatite i osjetite da vam je Bog Otac i da ste vi djeca Božja, znat ćete moliti. Čim osjetite da vam srce izgovara tu čudesnu riječ: Abba!, Oče!, sve će drugo dolaziti samo od sebe. Ali nemoj reći „Oče“, kaže don Marino, ako se svaki dan ne ponašaš kao sin ili kći, nemoj reći „naš“ ako živiš izoliran od drugih u svojoj sebičnosti, nemoj reći „koji jesi na nebesima“ ako misliš samo na zemaljske stvari, nemoj reći „budi volja tvoja“ ako je ne prihvaćaš i onda kada je bolna. Nemoj reći „kruh naš svagdanji daj nam danas“ ako nemaš osjećaja za gladnu braću i za one koji su u potrebi, nemoj reći „ne uvedi nas u napast“ ako imaš namjeru ostati u grijehu i dalje griješiti. Nemoj reći „izbavi nas od zla“ ako se ne boriš protiv zla u sebi i oko sebe. Nemoj reći „Amen“ ako još nisi shvatio molitvu „Oče naš“.
Ondje gdje umire molitva, umire i vjera, a biti vjernik znači moći i znati moliti.“
Don Marino Ninčević je Župu Vinišće odabrao za svoje privremeno „utočište“ pred odlazak u Afriku u redovne misije u koje odlazi na poziv dugogodišnjeg misionara don Borisa Dabe kako bi pomogao ondje gdje je pomoć najpotrebnija. Trenutni fokus je na misiji Nawinda u sklopu koje žele sagraditi dom za učenike, srednjoškolce, te pokušavaju donacijama dobrih ljudi završiti projekt o kojem ovisi budućnost tamošnje djece koji nemaju priliku dosegnuti, razviti svoj potencijal, ni sanjati o životu dostojnom svakog čovjeka. Siromašni su, bez osnovnih sredstava za život, a školovanje je nešto što im nije prioritet jer je naglasak na goloj činjenici – ostati živ. Siromaštvo je preduboko, osjeti se na svakom koraku, i zato je važno školovati djecu, u ovom slučaju školovati siromašnu djecu Zambije, omogućiti im mjesto gdje će se školovati, osigurati im preko kumstava novac za školarinu, hranu, smještaj…. To je još jedan od projekata kojem se možemo priključiti.
„Kognitivna kibernetika – Računalna racionalnost misaonih sustava“
– knjiga u izdanju Glasa koncila koju je don Marino Ninčević, dr.sc., napisao u koautorstvu s kolegom Zdenkom Balažem, namijenja znanstvenoj i akademskoj zajednici, svima koje zanima što nam donosi e-budućnost. Kupnjom knjige direktno možete pomoći pri gradnji đačkog doma u Zambiji.
Osnovana je i Zaklada „Srce za Zambiju“ preko koje će se vršiti sve uplate donacija za aktualne projekte u Zambiji.
Don Marinu je Zambija u srcu i vuče ga ta „nevidljiva ruka“ dobrote, a mi smo se u Vinišću, kako za nekoliko dana odlazi u Afriku, oprostili od njega prigodnim poklonima, ali ga očekujemo i iduće ljeto, s novim izazovima, postignućima, nadanjima……da budemo u toku.
no images were found
Brela – Crkva Gospe od Karmela
Inače, 21. srpnja 2019. u Brelima, malom turističkom mjestu na Makarskoj rivijeri, u Crkvi Gospe od Karmela uz breljanskog župnika don Ivana Kovačevića održano je misno slavlje u kojem su sudjelovali uz kolege svećenike i viniški župnik don Marin Barišić, don Stipe Dukić – Ćipa, don Marino Ninčević kao i ministranti i zbor Župe Presvetog Srca Isusova Vinišće. Don Marino je ovom prilikom predstavio svoj rad u misijama u Zambiji kao i knjigu naslova „Kognitivna kibernetika“.
no images were found
