MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Duh Istine upućivat će vas u svu istinu.
ČITANJA:
M. ČIT.: Dj 2,1-11; Ps 104,1ab.24ac.29bc-30.31.34; Gal 5,16-25; Iv 15,26-27;16,12-15
Svatko od nas ima svoj rođeni dan, kad smo ugledali svjetlo ovoga svijeta. Taj dan doživljavamo na poseban način, a mnogi ga svečano s drugima i proslavljaju. Uz rođendane ljudi, slavi se i dan osnivanja države, mjesta, objavljivanja neke knjige, rađanja novoga pokreta na području društva ili kulture.
Sabrani danas na misnom slavlju blagdana Duhova, završavamo vazmeno vrijeme u crkvenoj liturgijskoj godini. Ujedno proslavljamo rođendan rađanja prve Crkve – zajednice Kristovih vjernika. Prisjećamo se kako su se Isusovi učenici nakon njegova uskrsnuće i uzašašća na nebo, sastajali u dvorani Posljednje večere. Bili su nakon svih događaja još u strahu i neizvjesnosti. Nisu izlazili u javnost, a ujedno su iščekivali obećani dar i snagu Duha Svetoga.
no images were found
Znamo kako je uskrsli Krist apostolima zapovjedio da u Jeruzalemu čekaju “silu odozgo” u koju će ih Bog obući, a tek će tada poći među sve narode svijeta te ih činiti Isusovim učenicima. Zato današnji blagdan Duhova, slavimo kao očitovanje Crkve svim ljudima i cijelome svijetu.
Duhovski događaj je bio trenutak kad ih je Gospodin oslobodio svakoga straha i poslao u svijet, koji ima svoje potrebe i zahtjeve. Nije im dao da provedu cijeli život u dvorani Posljednje večere, gdje bi sigurno bili zaštićeniji iza čvrstih vrata. Poslao ih je u svijet da mu ponude navještaj slobode, koju su iskusili uskrsnućem i za koju ih je osposobio Duh osloboditelj. Apostolska zajednica je uzor kršćanskih zajednica po kojoj bismo trebali živjeti i mi u današnjem svijetu i životnim okolnostima.
Duhovi su konačni poraz staroga i nastanak novoga svijeta. Tamo gdje nema Božjega Duha veoma brzo nastaju nemiri i svađe, neprijateljstva i ratovi, zle riječi i ogovaranja. Bez Božjega Duha čovjek čovjeka ne može na pravi način, razumjeti niti shvatiti.
To nerazumijevanje se osobito pokazalo kod ljudi koji su gradili babilonsku kulu. U vremenu kad su ljudi bili udaljeni od Boga, jezik ih je razdvajao jedne od drugih. Željeli su sagraditi kulu do neba kao spomen ljudskoga napretka i povezanosti, ali se nisu mogli sporazumjeti.
Na Duhove ljudi iz različitih naroda slušaju Petra i apostole o Božjim djelima. Spomenuti su predstavnici petnaest naroda i svi su razumjeli neuke Galilejce, kao da govore ne samo njima poznatim jezikom nego i na njima razumljiv način. Ovo razumljivo propovijedanje i radosno odazivanje na propovijed omogućio je Duh Sveti, kojega Crkvi i svijetu šalje uskrsli Krist.
U drugom današnjem čitanju iz Prve poslanice Korinćanima, Pavao govori o darovima Duha Svetoga u jednoj i različitoj Crkvi. Uspoređuje crkvenu zajednicu s tijelom u kojem ima različitih udova. Kao što svi, ali različiti udovi sačinjavaju jedno ljudsko tijelo, tako je i Crkva sastavljena od pripadnika iz različitih naroda, a ipak je jedna u Kristu po djelovanju Duha Kristova.
Krizmanici u našim župama u ovom vremenu, primaju sakrament potvrde. Mi koji smo već krizmani, podsjetimo se dana svoje krizme: Gdje je i kada to bilo? Tko nam je ovaj sakrament podijelio? Kako smo u kasnijem vjerničkom životu, ispunjavali ono što smo tada obećali pred Bogom i vjerničkom zajednicom? Kao punoljetni vjernici, živimo li i svjedočimo li svoju vjeru, poput kršćana prve Crkve?
Krštenje je sakrament pridruženja Kristu i Crkvi, a potvrda dublje povezivanje s Kristom u Crkvi. Drugi vatikanski Sabor 1962.-1965. godine uči: “Sakramentom potvrde vjernici su još savršenije vezani uz Crkvu, nadareni posebnom jakošću Duha Svetoga, i tako su više obvezani da kao pravi Kristovi svjedoci riječju i djelom šire i brane vjeru” (LG 11).
Po tom Duhu i mi se prepoznajemo kao braća i sestre, primajući svete sakramente. Međusobno širimo ljubav i pravednost, dobrotu i mir, a iz naših usta izlazi dobra riječ koja služi za izgrađivanje svijeta. U srcu po tom Božjem Duhu postajemo slobodni i širitelji dobre vijesti, oslobađajući se unutarnjega ropstva i duhovnih okova. Taj Duh čovjeku daje hrabrost svjedočenja Božje istine i svijest pripadnosti Bogu.
Iz povijesti nam je poznata Francuska revolucija, koja je 1794. godine, bjesnila na sve strane. Pred sobom je rušila crkve i samostane, ubijajući osobito svećenike i časne sestre. Tako su stradale i sestre karmelićanke u gradu Compiegneu. Njih šesnaest je odvučeno na gubilište, gdje su bile dočekane pogrdnim urlicima i teškim psovkama.
Poglavarica je zamolila da njoj kao posljednjoj odrube glavu, kako bi sestre mogla tješiti i hrabriti. Kad se je prva karmelićanka popela na gubilište, poglavarica hrabro zapjeva: „Dođi Duše Presveti” dok su sve sestre prihvatile. Pjevanje je postajalo sve slabije, jer ih je bilo sve manje. Na kraju je poglavarica još uspjela zapjevati:
„Daj nam krepost zaslužnu
i smrt lijepu blaženu,
daj vjekovit svima raj! Amen.“
Tko je tim redovnicama davao hrabrosti i jakosti, da do kraja izdrže u tim teškim trenutcima? To je Duh Sveti, koji ih je jačao jer su se u njega pouzdavale. I nama taj isti Božji Duh daje snage i jakosti, da ne pokleknemo, ne malakšemo i ne sustanemo. U životnim poteškoćama, sumnjama, krizama vjere i svemu s čim se susrećemo. Čini nas jačima u borbi protiv zla i rastu u činjenju dobra, ako ga zamolimo.
Pomaže nam da se lakše odupremo, lošim mislima i napastima u različitim prigodama. Pomaže nam da činimo nešto lijepo, dobro i korisno za sebe i za druge. Sve bi to bilo nemoguće činiti bez Duha Božjega. Duh Sveti nam otvara i stvara put i prostor do Boga i Isusa Krista u svijetu.
On omogućuje povratak iz tuđine, samoće, izoliranosti, lažne slobode u Očev dom. Otvorimo mu se da djeluje u nama oblikujući nas i kroz nas u okolini i našem zvanju. Radimo s darovima Duha Svetoga koje smo primili u sakramentu krizme (firme), a nemojmo ih zakopavati i zaboravljati.
MISNA ČITANJA:
Prvo čitanje:
Dj 2, 1-11
Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti.
Čitanje Djela apostolskih
Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: »Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim ¬jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.«
Otpjevni psalam:
Ps 104, 1ab.24ac.29bc-31.34
Pripjev:
Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!
Gospodine, Bože moj silno si velik!
Kako su brojna tvoja djela, Gospodine,
puna je zemlja stvorenja tvojih.
Ako dah im oduzmeš, ugibaju,
i opet se u prah vraćaju.
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju,
i tako obnavljaš lice zemlje.
Neka dovijeka traje slava Gospodnja:
nek se raduje Gospodin u djelima svojim!
Bilo mu milo pjevanje moje!
Ja ću se radovati u Gospodinu.
Drugo čitanje:
Gal 5, 16-25
Plodovi Duha.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Galaćanima
Braćo: Po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom.A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona. Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama. Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo!
Evanđelje:
Iv 15, 26-27; 16, 12-15
Duh istine upućivat će vas u svu istinu.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:»Kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom.Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine -upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.”
