Jesi li se koji puta u svom životu našao u situaciji u kojoj si bio sličan slijepcu? Kako si se pritom osjećao? Kakvi su tvoji odnosi s ukućanima, rodbinom, kolegama na poslu, općenito s ljudima u društvu? Kakav si Isusov učenik? Kakva je kvaliteta tvoga srca? Možeš li za sebe reći da si »dobro stablo» koje rađa plodovima Duha Svetoga, ili si moraš priznati da su »nevaljalo stablo» koje rađa plodovima tijela (usp. Gal 5,19-21)? Isus je stablo života, od čijih plodova mi živimo. On nam donosi Božju istinu i uvodi nas u zajedništvo svoga božanskog i ljudskog života.
no images were found
Pred Božjim otajstvom svi smo mi slijepi. Svima nam je potreban Isus da nam otvori oči, jer jedini je on vidio Oca, jedini ga on poznaje i jedini nam ga on može objaviti. Pismoznanci i farizeji, koji su bili pravi stručnjaci u pronalaženju i obdržavanju najmanjih sitnica u Mojsijevom Zakonu, previdjeli su samog Zakonodavca, odbacili su Sina njegova Isusa Krista i njegovu objavu da je Bog milosrdni Otac, te su ostali su u svojoj sljepoći. Time što su unatoč svojoj sljepoći i dalje smatrali da mogu biti duhovni vođe ljudima, na sebe su preuzeli odgovornost za njihova lutanja. Samo onda kad priznamo vlastitu sljepoću i u Kristovu svjetlu prepoznamo Božje milosrđe, možemo ići putem koji nas vodi k Ocu. Taj put se naziva obraćenje. U škrinji našeg srca Božje milosrđe treba biti pohranjeno kao jedino i najveće blago.
Iz obilja srca usta govore. Čovjeka se prepoznaje po njegovu licu, po njegovim rukama, po njegovu hodu, ali ono što ga najviše razotkriva jesu njegove riječi i djela. Po čemu se prepoznaje dobra riječ? Mogli bismo reći: po njenom zvuku, po njenom nutarnjem zvuku. Dobar zvuk dolazi iz dobrog srca, iz Božjeg srca, u kojem Duh govori Duhu i Duh odgovara Duhu. Mahatma Gandi je kršćanima dao izvrstan savjet, uvjeravajući ih da im hinduisti ne bi mogli odoljeti, kad bi im pristupili u duhu svoga učitelja Isusa Krista.
Gospodine Isuse, zahvaljujemo ti za tvoju Riječ koja nam otkriva volju Očevu. Neka tvoj Duh rasvijetli naša djela i dade nam snage izvršiti sve ono što smo u svjetlu tvoje Riječi spoznali da trebamo činiti, kako bismo se u svom životu sa svojim bližnjima mogli ophoditi kao s ljubljenom braćom, te uroditi obiljem duhovnih plodova. Daj da i mi poput tvoje Majke Marije slušamo Riječ Božju i poput nje vjerujemo da je uz pomoć tvoje milosti možemo provesi u djelo.
MISNA ČITANJA:
Sir 27,4-7
Kad se sito trese, mekinje ostaju:
tako i nedostaci čovjekovi izbijaju u govoru njegovu.
Lončareve posude peć iskušava,
a čovjeka njegov govor.
Obradu voćke očituje njezin plod:
tako i riječi čovjekove otkrivaju njegove osjećaje.
Nikoga ne hvali prije no što progovori,
jer govor je kušnja ljudi.
Ps 92,2-3.13-14.15-16
Dobro je slaviti Gospodina,
pjevati imenu tvome, Svevišnji;
naviještati jutrom ljubav tvoju
i noću vjernost tvoju,
K’o palma cvate pravednik
i raste k’o cedar libanonski.
Zasađeni u domu Gospodinovu,
cvatu u dvorima Boga našega.
Rod donose i u starosti,
sočni i puni svježine:
da navijeste kako je pravedan Gospodin,
hrid moja, onaj na kome nema nepravde.
1 Kor 15,54-58
A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda iskapi smrt. Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj? Žalac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon. A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu!
Tako, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu.
Lk 6,39-45
A kaza im i prispodobu: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj.«
»Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.«
(Mt 7, 17–20; 12, 34–35)
»Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga.«
»Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.«
